Broj: Kž-eun-15/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u predmetu izvršenja europskog uhidbenog naloga radi predaje tražene osobe B. M. zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona Republike Italije, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2017. broj Kv-Eun-16/17, u sjednici održanoj 26. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tražene osobe B. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda je, na temelju članka 29. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13. i 26/15.; dalje u tekstu ZPSKS-EU), odobrena predaja tražene osobe B. M. Republici Italiji zatražena europskim uhidbenim nalogom Državnog odvjetništva pri Redovnom sudu u Udinama od 9. ožujka 2012. broj 561/2010 SIEP radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju sedam godina izrečene mu presudom Redovnog suda u Udinama od 27. travnja 2010. N. 610/2010 Sent. zbog kaznenog djela ilegalnog prijevoza u Republiku Italiju više od pet stranih državljana u nehumanim uvjetima uz sudioništvo drugih osoba iz članka 110. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Italije te članka 12. stavka 3. i 3 bis Zakonske uredbe 286 od 1998. i kaznenog djela pružanja aktivnog otpora državnom službeniku iz članka 337. Kaznenog zakona Republike Italije. Predaja je odobrena pod uvjetima: da se bez dopuštenja Republike Hrvatske protiv tražene osobe ne smije voditi kazneni postupak niti izvršiti kazna zatvora za drugo kazneno djelo počinjeno prije predaje; da bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije biti predana drugoj državi članici radi vođenja kaznenog postupka ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje; da bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije biti izručena trećoj državi zbog kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje (točka I. izreke).

Na temelju članka 26. stavka 2. ZPSKS-EU produljen je protiv tražene osobe B. M. istražni zatvor radi predaje te je određeno da on može trajati najdulje do izvršenja rješenja o predaji tražene osobe na temelju članka 35. ZPSKS-EU. U istražni zatvor traženoj osobi B. M. uračunato je vrijeme lišenja slobode od dana uhićenja 6. ožujka 2017. pa dalje (točka II. izreke).

Također je, na temelju članka 35. stavka 1. ZPSKS-EU, određeno da će predaju tražene osobe B. M. nadležnim tijelima Republike Italije izvršiti Ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (točka III. izreke).

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba B. M. po branitelju, odvjetniku D. M., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „preinači pobijano rješenje na način da se odbije predaja Republici Italiji i prijedlog za produljenje istražnog zatvora te da se isti ukine, podredno da ukine pobijano rješenje u cijelosti i predmet vrati na ponovno odlučivanje“.

Spis je, u skladu s odredbom članka 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, tražena osoba B. M. u žalbi ističe da je u Republici Italiji osuđen u odsutnosti, da ga na raspravi nije zastupao branitelj te da mu nije pravodobno i osobno uručen poziv s naznakom mjesta i vremena održavanja rasprave te da on nije imao nikakva saznanja o tijeku postupka u kojem je donesena navedena presuda, a da mu je po puštanju iz istražnog zatvora izrečena mjera protjerivanja iz Republike Italije na rok od 10 godina, a da tvrdnja iz pobijanog rješenja da bi mu bio omogućen privremeni ulazak u Italiju radi sudjelovanja u kaznenom postupku predstavlja prejudiciranje odluke nadležnog tijela Republike Italije.

Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, ispravno prvostupanjski sud navodi da iz naknadno pribavljene dokumentacije proizlazi da je u tijeku postupka pred sudom Republike Italije tada optuženog B. M. zastupao branitelj, odvjetnik L. B. kojega je on ovlastio i za primanje pismena, dakle, da je on bio svjestan kaznenog postupka u tijeku koji se protiv njega vodio (u kojem je neko vrijeme bio i u istražnom zatvoru), da mu je poziv za raspravu dostavljen putem branitelja te da je upućen da rasprava, ako ne pristupi, može biti održana u njegovoj odsutnosti. Republika Italija također je obavijestila sud da je tada optuženi B. M. mogao radi sudjelovanja u kaznenom postupku podnijeti zahtjev za ulazak u Republiku Italiju, osobno ili putem branitelja, kako je to propisano člankom 17. Zakona o proglasima 286/1998, iz čega proizlazi da niti mjera o protjerivanju nije bila zapreka njegovog sudjelovanja u postupku u kojem je donesena presuda na koju je on osuđen na kaznu zatvora.

S obzirom na navedeno, nije ostvaren neki od razloga za odbijanje predaje tražene osobe radi izvršavanja zatvorske kazne izrečene mu presudom donesenom u njegovoj odsutnosti iz članka 21. stavka 2. točaka 1. i 2. ZPSKS-EU na koje svojim tvrdnjama upire žalitelj.

U odnosu na žalbene navode kojima tražena osoba B. M. pobija odluku o produljenju istražnog zatvora (točka II. izreke) ističe se da iz odredbe članka 26. stavka 2. ZPSKS-EU proizlazi da istražni zatvor radi predaje kojega je odredio sudac istrage (ovdje rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu od 7. ožujka 2017. broj Kir-eun-1/17-4, potvrđenim rješenjem vijeća Županijskog suda u Zagrebu od 16. ožujka 2017. broj Kv-Eun-8/2017) može trajati najdulje do izvršenja rješenja o predaji tražene osobe pa njegovo produljenje prilikom donošenja rješenja o odobravanju predaje tražene osobe nije niti potrebno, dakle, prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja iz točke I. njegove izreke nije niti trebao odlučiti o istražnom zatvoru.

Usprkos tome, s obzirom da je takvo rješenje doneseno, na žalbene navode kojima tražena osoba B. M. pobija postojanje razloga za istražni zatvor te ističe da bi se ista svrha mogla ostvariti i primjenom neke od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08. treba odgovoriti da okolnosti da je tražena osoba, napustivši Republiku Italiju i otklonivši sudjelovanje u kaznenom postupku koji se protiv njega vodio, kao i njegova tvrdnja da je „očekivao da će dobiti oko godinu dana zatvora“, a osuđen je na kaznu zatvora u trajanju sedam godina koju očigledno nije očekivao i koju bi izvjesno pokušao izbjeći, ukazuju na postojanje opasnosti od njegovog bijega radi izbjegavanja izvršenja pravomoćne kazne zatvora, a ta opasnost ne bi bila otklonjena nekom od blažih mjera osiguranja njegove nazočnosti u ovome postupku.

Zbog toga nije osnovana niti žalba tražene osobe B. M. protiv rješenja o produljenju istražnog zatvora radi predaje.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. tog Zakona te da na štetu tražene osobe nije povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom iznesenog je, na temelju članka 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 494. stavkom 3. točkom 2. ZKP/08., odbijena žalba tražene osobe B. M., kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. travnja 2017.