Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
Broj: Kž 166/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. I. Z. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenog M. I. Z. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. veljače 2017. broj Kv-I-271/16, u sjednici održanoj 26. travnja 2017.
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba os. M. I. Z. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom prvostupanjski sud je na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, dalje: ZKP/08) preinačio, bez obnove kaznenog postupka, pravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu od 4. ožujka 2016., broj K-4/16, preinačenoj u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. kolovoza 2016., broj I Kž-324/16 kojom je osuđenik zbog kaznenih djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca i presudu Županijskog suda u Zagrebu od 1. prosinca 2015., broj K-65/15, preinačenoj u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. ožujka 2016., broj I Kž-58/16, kojom je osuđenik zbog kaznenih djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina te je os. M. I. Z. primjenom odredaba o stjecaju iz čl. 51. st. 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i deset mjeseci.
U izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora osuđeniku je na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno lišenja slobode od 21. veljače 2015., pa nadalje.
Protiv te presude žalbu je zbog odluke o kazni podnio osuđenik osobno i putem branitelja M. I., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni i da mu se izrekne blaža jedinstvena kazna zatvora.
Odgovor na žalbu nije podnijet.
Spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.
Žalba osuđenika nije osnovana.
Iako osuđenik u žalbi ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, sadržajno se žalba svodi samo na žalbu zbog odluke o kazni jer osuđenik evidentno izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora smatra prestrogom.
Međutim, sud prvog stupnja je pobijanom presudom potpuno ispravno preinačio u odluci o kazni naprijed navedene pravomoćne presude kojima su osuđeniku izrečene zatvorske kazne, na način da mu je na temelju čl. 498. st. 1. i 2. ZKP/08, u svezi čl. 51. st. 2. KZ/11, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i deset mjeseci.
Izrečena jedinstvena kazna zatvora mora, prema citiranom pravilu o izricanju jedinstvene kazne, u odnosu na svaku pojedinačnu kaznu biti viša, ali ne smije dosegnuti njihov zbroj. Dakle, kada je sud osuđeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i deset mjeseci, u potpunosti je postupio sukladno navedenom propisu.
Nisu osnovane osuđenikove žalbene tvrdnje da sud prvog stupnja okolnosti koje se odnose na odmjeru kazne nije pravilno vrednovao, pri čemu u žalbi u biti ponavlja sve one olakotne okolnosti koje je sud prvog stupnja citirao iz pravomoćnih presuda.
Naime, pogrešno osuđenik smatra da je svim tim okolnostima sud prvog stupnja prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora trebao dati veći značaj, a to iz razloga jer se kaznenom postupku tzv. neprave obnove ne mogu iste okolnosti ponovno cijeniti kako to smatra osuđenik, jer bi to dovelo do višestrukog vrednovanja okolnosti koje se odnose na odluku o kazni, čime bi se osuđenici prema kojima se primjenjuju odredbe o tzv. nepravoj obnovi neopravdano doveli u povoljniji položaj.
Isto se odnosi i na okolnosti koje u svojoj osobno izjavljenoj žalbi iznosi osuđenik, jer se u biti radi o okolnostima iz njegovog obiteljskog života, koje su već bile obuhvaćene kod vrednovanja u okviru te okolnosti pri donošenju odluka o kazni u prethodnim presudama.
Nadalje, žalbene tvrdnje osuđenika o primjeni odredbi o produljenom kaznenom djelu su u ovom kaznenom postupku bespredmetne.
Slijedom izloženog, kako je žalba osuđenika nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede na koje Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08, na temelju čl. 482. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 26. travnja 2017.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.