1              Poslovni broj: Gž Ob-65/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj  Gž Ob-65/2019-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Dragici Samardžić, u izvanparničnom predmetu predlagateljice L. K. iz P., s boravištem u O. D. K., D., koju zastupa posebna skrbnica M. K. J. iz Centra R., protiv Centra u P.-P., radi vraćanja poslovne sposobnosti, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj R1 Ob-207/15 od 31. kolovoza 2018., 8. veljače 2019.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba predlagateljice L. K. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj R1 Ob-207/15 od 31. kolovoza 2018.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim se rješenjem L. K., rođ. ... u C., OIB: ..., od oca J. K., državljanki Republike Hrvatske, s prijavljenim prebivalištem u P., djelomično vraća poslovna sposobnost na način da ona samostalno ne može donositi odluke o psihijatrijskom liječenju i u dijelu donošenja odluke o bolničkom psihijatrijskom liječenju, zatim ne može se samostalno zastupati pred pravosudnim i upravnim tijelima Republike Hrvatske, odlučivati o mjestu boravišta, prebivališta i smještaja u socijalnu ustanovu i samostalno sklapati ugovor o kupoprodaji nekretnina.

 

Protiv navedenog rješenja žali se predlagateljica ne navodeći izrijekom žalbene razloge, ali sadržaj žalbe upućuje da ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je neosnovana.

 

Predlagateljica L. K. je podnijela prijedlog radi vraćanja poslovne sposobnosti koja joj je potpuno oduzeta rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj R1-266/01-6 od 19. listopada 2001.

 

Prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza, a posebno stručnog mišljenja liječnika vještaka psihijatrijske struke doc.dr.sc. N. B. i dr. D. L. utvrdio da se kod predlagateljice radi o perzistentnom sumanutom poremećaju koji je karakteriziran razvojem jedne sumanosti ili skupom povezanih sumanosti koje su obično trajne, ponekad i doživotne, da su kod predlagateljica usprkos redovitom uzimanju terapije i nadalje prisutni simptomi perzistentnog sumanutog poremećaja, da je uvjerena kako je određena grupa ljudi prati te se u tom dijelu smatra ugroženom, da je u persekutorni (progonstveni) sistem uključila ljude iz Centra, škole u kojoj je radila pa i djelatnike MUP-a, da navedene sumanute ideje utječu na vladanje slobodnom voljom te je volja pod utjecajem bolesnih ideja, da životne odluke temeljene na takvom utjecaju bolesti na volju mogu biti krive i štetne po predlagateljicu, da je za potrebe njezine zaštite potrebno u dijelu zadržati lišenje poslovne sposobnosti odnosno da ju je potrebno djelomično lišiti poslovne sposobnosti, da predlagateljica svoje ideje ne doživljava bolesnim i ne uviđa potrebu psihijatrijskog liječenja, da navodi kako bi u uvjetima da živi samostalno prestala s uzimanjem lijekova i  ne bi odlazila na kontrole psihijatra, da je s obzirom na navedeno predlagateljicu potrebno lišiti poslovne sposobnosti u donošenju odluka o psihijatrijskom liječenju općenito i u dijelu donošenja odluke o bolničkom psihijatrijskom liječenju, te u dijelu koji se odnosi na samostalno zastupanje pred sudskim i javnopravnim tijelima, da je psihopatologija vezana i za stan koji predlagateljica ima u vlasništvu i odluku o mjestu stanovanja, te da bi predlagateljicu trebalo lišiti poslovne sposobnosti i u donošenju odluke o kupoprodaji nekretnina te odluke o mjestu boravišta, prebivališta i smještaja u socijalnu ustanovu.

 

Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 239. stavka 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, dalje: ObZ ) za djelomično vraćanje poslovne sposobnosti predlagateljici L. K..

 

S navedenim zaključkom prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj žalbeni sud.

 

Naime, prema odredbi članka 239. stavka 1. ObZ-a sud može u izvanparničnom postupku odlučiti da osobi koja je bila lišena poslovne sposobnosti bude smanjen opseg lišenja poslovne sposobnosti, odnosno da joj se poslovna sposobnost vrati.

 

Pravilno je prvostupanjski sud temeljem naprijed iznesenih činjeničnih utvrđenja koja predlagateljica nije dovela u sumnju u žalbi iznesenim navodima primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 239. stavka 1. ObZ-a, kada je donio pobijano rješenje kojim je predlagateljici smanjio opseg lišenja poslovne sposobnosti.

 

Naime, postupak lišavanja poslovne sposobnosti ulazi u sferu prava na poštivanje privatnog života koji propisuje članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja se kao međunarodni ugovor primjenjuje u Republici Hrvatskoj od 5. studenog 1997. Sukladno članku 141. ove Konvencije lišavanje osobe poslovne sposobnosti, bilo potpuno ili djelomično, predstavlja miješanje države u privatan život pojedinca budući da osoba lišena poslovne sposobnosti u potpunosti gubi ili joj se ograničava njezina mogućnost da svojim postupcima, izjavama i radnjama proizvodi pravne učinke.

 

Čak i kad državna tijela utvrde, s potrebitim stupnjem sigurnosti, da osoba nije sposobna brinuti se o osobnim potrebama, pravima i interesima i kojoj je potrebna pomoć, skrb i nadzor, potpuno lišavanje poslovne sposobnosti trebalo bi biti primijenjeno kada se utvrdi da nijedna druga manje restriktivna mjera ne bi poslužila svrsi ili kad su druge manje restriktivne mjere neuspješno već pokušane.

 

Prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju vodio računa o tome da lišavanje poslovne sposobnosti služi postizanju legitimnog cilja, odnosno zaštiti prava i dobrobiti predlagateljice kojoj je smanjen opseg lišenja poslovne sposobnosti. Kod donošenja pobijanog rješenja sud prvog stupnja imao je u vidu i okolnost da je mjera djelomičnog lišavanja poslovne sposobnosti bila nužna da bi se postigao legitimni cilj, odnosno da se ni jednom drugom blažom mjerom nije mogao postići taj cilj.

 

Na ovaj je način prvostupanjski sud postigao pravičnu ravnotežu između prava zajamčenog Konvencijom, odnosno prava na poštivanje privatnog života (puna poslovna sposobnost) i legitimnog cilja - zaštita prava i interesa osobe koja se lišava poslovne sposobnosti i drugih osoba.

 

Na žalbene navode predlagateljice za odgovoriti je da je u izreci pobijanog rješenja navedeno u kojim segmentima se predlagateljicu lišava poslovne sposobnosti, pa je predlagateljica ovlaštena samostalno se brinuti i odlučivati o svim svojim pravima i interesima za koje nije lišena poslovne sposobnosti.

 

S obzirom na izneseno, a kako prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 – Rješenje USRH, 89/14, dalje:ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

 

 

U Splitu 8. veljače 2019.

 

 

Sudac:

Dragica Samardžić, v.r.