Poslovni broj: 15 UsI-504/18-8

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I.S. iz Z., protiv tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske, Zagreb, Savska cesta 28, radi stambenog zbrinjavanja, nakon javne i usmene rasprave zaključene 30. siječnja 2019. godine u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, objavljene 07. veljače 2019. godine,

,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske,  KLASA: UP/II-371-01/18-01/120, URBROJ: 510-05-01-01/01-18-04 od 02. listopada 2018. godine, te da sud sam meritorno riješi upravnu stvar na način što će utvrditi da tužitelj s članovima obitelji ima status prognanika, da se tužitelju i članovima njegove obitelji braći J. i N.S. utvrdi pravo na obnovu u ratu oštećenog objekta u D. i da se obveže Republiku Hrvatsku obnoviti navedeni objekt, opremiti ga i učiniti podobnim za život i stanovanje u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti presude.

 

                                                      Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 15. studenog 2018. godine protiv rješenja tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske,  KLASA: UP/II-371-01/18-01/120, URBROJ: 510-05-01-01/01-18-04 od 02. listopada 2018. godine, te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 30. siječnja 2019. tužitelj u bitnom najprije opisuje kronologiju postupanja upravnih tijela povodom njegovog zahtjeva za obnovu obiteljske kuće u D., s čim u vezi taksativno navodi koja su sva rješenja donijeta pa ističe kako je rješenjem iz 2011. utvrđeno da je obnova završena, no da je obnova moguća samo za sve članove obitelji, a ne samo za jednog člana, pa da je riječ o lažnoj potvrdi o obnovi kuće s kojom da se dugo vremena manipuliralo. Nadalje, tužitelj spominje presudu ovog suda iz 2013. koja da je po njegovom mišljenju nelegalna jer da se u istoj manipulira s potvrdom izdanom tek 2014. koja da je bila u upotrebi sve do 2017. i na osnovu koje da su donijete nezakonite presude ovog suda po tužbama njegove braće J. i N.S. Također, tužitelj navodi kako traži zaštitu od postupanja upravnih tijela koja da postupaju protivno njegovim interesima, pa tako navodi da mu je prvostupanjsko tijelo 1998. oduzelo status prognanika povratnika, što da znači kako mu je obiteljski objekt obnovljen, što da je potvrdilo drugostupanjsko tijelo, ali da je Upravni sud usvojio tužbu i vratio im status prognanika, nakon čega da nikada nije došlo do obnove njihove kuće, dok da su se druge kuće u D. obnavljale zbog čega da je on u progonstvu preko 27 godina, što da je skrivano od Upravnog suda u Splitu jer da je reduciran upravni spis. Ujedno, tužitelj napominje i kako je u međuvremenu došlo do pogoršanja njegovog stanja jer da je nedavno imao moždani udar, kao i da boluje od karcinoma, koje okolnosti da su upravnim tijelima poznate, no da unatoč tome postupak i dalje traje, te navodi kako je on na nagovor voditeljice prvostupanjskog postupka 15. veljače 2016. podnio zahtjev za obnovu kuće i da je uspio u sporu vođenom pred ovim sudom u kojem da je donijeta presuda 7. veljače 2018. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu da donese presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i da sud sam meritorno riješi upravnu stvar na način što će utvrditi da tužitelj s članovima obitelji ima status prognanika, da se tužitelju i članovima njegove obitelji braći J. i N.S. utvrdi pravo na obnovu u ratu oštećenog objekta u D. i da se obveže Republiku Hrvatsku obnoviti navedeni objekt, opremiti ga i učiniti podobnim za život i stanovanje u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti presude. Podneskom  zaprimljenim kod ovog suda 30. siječnja 2019. tužitelj u bitnom ponavlja tužbene navode i ističe kako tužbu nadopunjuje potvrdom Doma zdravlja Zagreb zapad od 22. siječnja 2019., osobnim kartonom prognanika i rješenjem Ureda Državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove od 16. siječnja 2015., koju dokumentaciju je priložio uz ovaj podnesak.

Tuženik je u odgovoru na tužbu, te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 29. siječnja 2019. između ostalog naglasio kako u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja, pa da predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu, nakon čega tuženik reproducira tužbene navode tužitelja za koje ističe da su neosnovani jer osporenim aktom po žalbi tužitelja da je poništeno prvostupanjsko rješenje od 25. svibnja 2018., kojim da je bio odbačen zahtjev tužitelja i da je predmet vraćen na ponovni postupak te da je tijelu prvog stupnja dana uputa o daljnjem postupanju u ponovljenom postupku, slijedom čega da su bespredmetni navodi tužitelja koji se odnose na postupak obnove kuće i njegov status jer ta prava da nisu predmet postupka po njegovom zahtjevu, o kojem da u ponovljenom postupku tek treba odlučiti prvostupanjsko tijelo. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 29. siječnja 2019. tuženik je izvijestio sud da nije u mogućnosti pristupiti na zakazanu raspravu, pa je predložio da se ista održi u njegovoj odsutnosti, kao i da ostaje pri navodima odgovora na tužbu i pri osporenom rješenju i kako nema daljnjih dokaznih prijedloga predložio je donošenje presude kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja 

U sporu je održana rasprava 30. siječnja 2019. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelji i tuženik, pa kako su tužitelj i tuženik u svojim podnescima od 30. siječnja 2019., odnosno od 29. siječnja 2019. izvijestili sud o nemogućnosti dolaska na raspravu te kako nisu predložili odgodu iste, rasprava je održana u njihovoj odsutnosti.

              U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tuženika od 29. siječnja 2019., podneska tužitelja od 30. siječnja 2019. zajedno sa svim prilozima, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje darovanjem građevnog materijala za popravak i obnovu obiteljske kuće.

Naime, rješenjem Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-019-06/16-01/80, URBROJ: 2182-03-04/1-18-11 od 25. svibnja 2018. godine odbačen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje darovanjem građevnog materijala za popravak i obnovu obiteljske kuće u D., u bitnom iz razloga što tužitelj uz svoj zahtjev, a  niti nakon što je zaključcima ovog tijela od 7. ožujka 2018. i 23. ožujka 2018. bio pozvan da dopuni svoj zahtjev dokumentacijom propisanom odredbom čl. 12. Zakona o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine“ broj 86/08, 57/11, 51A/13, 148/13, 76/14, 147/14 i 18/15) na takav način nije postupio, odnosno nije dostavio traženu dokumentaciju, pa je prvostupanjsko tijelo svoje rješenje donijelo pozivom na navedenu odredbu te odredbu čl. 12.b st. 1. citiranog Zakona.

Potom, osporenim rješenjem tuženika Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske,  KLASA: UP/II-371-01/18-01/120, URBROJ: 510-05-01-01/01-18-04 od 02. listopada 2018. godine postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv citiranog prvostupanjskog rješenja tuženik je isto poništio i predmet vratio na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, u bitnom iz razloga što je tuženik bio stajališta kako je tužitelj nakon što je zaprimio zaključke prvostupanjskog tijela od 7. ožujka 2018. i 23. ožujka 2018. kojim je od njega zatraženo da dopuni svoj zahtjev dokumentacijom propisanom odredbom čl. 12. Zakona o područjima posebne državne skrbi, izvijestio to tijelo dopisom od 26. ožujka 2018. da zbog lošeg zdravstvenog stanja nije u mogućnosti dostaviti traženu dokumentaciju uz koji dopis je dostavio potvrdu Doma zdravlja Zagreb od 20. ožujka 2018. o bolničkom liječenju i provođenju terapijskog postupka u sklopu Dnevne bolnice, ujedno je dostavio i potvrdu Doma zdravlja Zagreb od 18. travnja 2018. iz koje proizlazi da provodi terapijski postupak u sklopu Dnevne bolnice i da nije u mogućnosti do daljnjega prikupljati traženu dokumentaciju, slijedom čega je tuženik smatrao kako nije bilo mjesta donošenju rješenja o odbačaju tužiteljevog zahtjeva budući da su postojale objektivne okolnosti zbog kojih on nije mogao postupiti sukladno zaključcima tijela prvog stupnja. Stoga je tuženik, imajući u vidu da je tužitelj u zahtjevu kao članove obitelji naveo suprugu i djecu rješenje poništio i dao uputu prvostupanjskom tijelu da cijeneći okolnosti u kojima se tužitelj našao da je ono imalo mogućnost na dostavu potrebne dokumentacije pozvati njegovu suprugu ili druge članove obitelji, odnosno tužitelja pozvati na imenovanje opunomoćenika radi obavljanja radnji u postupku, a u kojem smislu je tuženik naložio postupanje u ponovljenom postupku i skrenuo pozornost tijelu prvog stupnja da je potrebno odrediti mu primjereni rok uz upozorenje na posljedice ne postupanja na takav način, dok je tužitelju skrenuta pozornost na odredbu čl. 47. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) sukladno kojoj da je dužan dostaviti traženu dokumentaciju, a ukoliko to nije u mogućnosti o tome da je dužan obavijestiti nadležno tijelo kao i o razlozima nemogućnosti takvog postupanja.

U predmetnom sporu nije prijeporno kako je tužitelj prvostupanjskom upravnom tijelu 15. veljače 2016. godine podnio zahtjev za utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje darovanjem građevnog materijala za popravak i obnovu obiteljske kuće na adresi u D., u kojem je između ostalog naveo kako je ista u vlasništvu njegovog sada pok. oca N.S., kao i da je oštećena za vrijeme Domovinskog rata te da su članovi njegovog obiteljskog domaćinstva izvanbračna supruga D.B. i sinovi A.R.S. i N.G.S. Nadalje, nije sporno ni da je prvostupanjsko tijelo svojim rješenjem KLASA: UP/I-019-06/16-01/80, URBROJ: 2182-03-04/5-16-2 od 26. veljače 2016. godine odbacilo zahtjev tužitelja kao nepotpun iz razloga što tužitelj uz svoj zahtjev nije dostavio dokumentaciju propisanu čl. 12. Zakona o područjima posebne državne skrbi, koje rješenje je potvrdio tuženik svojim rješenjem KLASA: UP/II-371-01/16-01/211, URBROJ: 510-04-01-01/2-16-02 od 18. studenog 2016. godine kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja, u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo upravni spor koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem 15 UsI-137/17, u kojem su pak pravomoćnom presudom poslovni broj: 15 UsI-137/17-7 od 7. veljače 2017. poništena citirana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

Tom presudom sud je ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja našao kako je u konkretnom slučaju na štetu tužitelja bila povrijeđena odredba čl. 47. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09), te je sud dao uputu prvostupanjskom tijelu da u ponovljenom postupku je dužno u smislu odredbe čl. 47. st. 3. ZUP-a pozvati tužitelja zaključkom da dopuni svoj zahtjev potrebnom dokumentacijom, te tek u slučaju da tužitelj ne postupi sukladno takvom zaključku da je moguće njegov zahtjev odbaciti kao nepotpun, dok u situaciji da tužitelj dostavi potrebitu dokumentaciju, tada da će prvostupanjsko tijelo meritorno odlučiti o njegovom zahtjevu i utvrditi ostvaruje li pravo na stambeno zbrinjavanje.

Također, nije prijeporno ni da je prvostupanjsko tijelo u izvršenju naznačene presude donijelo svoje rješenje od 25. svibnja 2018. godine naprijed navedenog sadržaja, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, nakon čega je tuženik donio osporeno rješenje kojim je poništio to rješenje i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

Međutim, u ovom sporu ukazuje se spornim je li u konkretnoj upravnoj stvari tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovni postupak uz razloge navedene u istom i uz danu uputu, kao i jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da tuženik kao drugostupanjsko tijelo postupajući po žalbi tužitelja samo meritorno riješi predmetnu upravnu stvar, slijedom čega je prijeporna zakonitost osporenog rješenja u cijelosti.

Odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine“ broj 86/08, 57/11, 51A/13, 148/13, 76/14, 147/14 i 18/15) propisano je da  zahtjev za stambeno zbrinjavanje iz članka 8. stavka 1. točaka 1., 2., 3. i 4. ovoga Zakona može se podnijeti u razdoblju od 1. siječnja do 15. veljače tekuće godine uredu državne uprave u županiji, odnosno nadležnom upravnom tijelu Grada Zagreba koji rješavaju u prvom stupnju, stavkom 2. propisana je dokumentacija koju je uz zahtjev za stambeno zbrinjavanje podnositelj obvezan priložiti za sebe i sve članove obitelji za koje podnosi zahtjev za stambeno zbrinjavanje, stavkom 3. propisano je da za potrebe postupka podnositelj je obvezan priložiti za sebe i sve članove obitelji za koje podnosi zahtjev za stambeno zbrinjavanje na temelju zahtjeva ureda državne uprave u županiji odnosno nadležnog upravnog tijela Grada Zagreba koji rješavaju u prvom stupnju, i ostalu dokumentaciju koja se navodi u ovom stavku, te da dokumentaciju o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud, uredi državne uprave u županijama i nadležno upravno tijelo Grada Zagreba pribavit će službenim putem, stavkom 4. propisano je da dokumentaciju iz stavka 2. točki 3. do 5. ovoga članka potrebno je dostaviti za mjesta gdje je podnositelj zahtjeva i svi članovi obitelji za koje podnosi zahtjev za stambeno zbrinjavanje imao prijavljena prebivališta od 8. listopada 1991. godine do trenutka podnošenja zahtjeva, kao i za mjesta svih boravišta u navedenom razdoblju. Iznimno, izbjeglice, prognanici, povratnici, osobe kojima su navedeni statusi prestali i bivši nositelji stanarskog prava, koji se stambeno zbrinjavaju kroz Regionalni program stambenog zbrinjavanja, a koji iz osobito opravdanih razloga ne mogu priložiti dokumentaciju iz stavka 2. točki 3. do 5. ovoga članka, koja se odnosi na nekretnine na području drugih država, za sebe i/ili člana obitelji prilažu ovjerenu izjavu kojom pod punom kaznenom i materijalnom odgovornošću jamče da ispunjavaju uvjete utvrđene u navedenim odredbama, stavkom 5. propisano je da osim dokaza iz stavka 2. ovoga članka podnositelj zahtjeva obvezan je dostaviti dokaze o ispunjavanju uvjeta za bodovanje iz članka 12.a stavka 2. ovoga Zakona, stavkom 6. propisano je da dokazi o ispunjavanju uvjeta za stambeno zbrinjavanje iz stavka 2. točaka 3. do 7. i stavka 5. ovoga članka u trenutku podnošenja zahtjeva za stambeno zbrinjavanje ne mogu biti stariji od šest mjeseci, a nepotpuni, odnosno nepravodobni zahtjevi odbacit će se rješenjem, na koje se može izjaviti žalba, stavkom 7. propisano je da iznimno, pravo na stambeno zbrinjavanje darovanjem građevnog materijala za popravak obiteljske kuće ili stana mogu ostvariti izbjeglice, prognanici, povratnici, osobe kojima su navedeni statusi prestali i bivši nositelji stanarskog prava, koji se stambeno zbrinjavaju kroz Regionalni program stambenog zbrinjavanja, a koji iz osobito opravdanog razloga ne mogu priložiti odgovarajući dokaz da ispunjavaju uvjet utvrđen u odredbi članka 12. stavka 2. točki 4. ovog Zakona, u kojem slučaju su dužni uz zahtjev priložiti ovjerenu izjavu kojom pod punom kaznenom i materijalnom odgovornošću jamče da ispunjavaju uvjet utvrđen u toj odredbi. U navedenim slučajevima potvrdu odnosno uvjerenje ureda za katastar da podnositelj zahtjeva i svi članovi obitelji za koje podnosi zahtjev za stambeno zbrinjavanje ne posjeduju druge nekretnine i uvjerenje općinskog suda da podnositelj zahtjeva i svi članovi obitelji za koje podnosi zahtjev za stambeno zbrinjavanje nemaju u vlasništvu druge nekretnine u Republici Hrvatskoj uredi državne uprave u županijama i nadležno upravno tijelo Grada Zagreba pribavit će službenim putem.

Odredbom članka 47. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09) propisano je da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari, stavkom 2. da će službena osoba pribavit po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud, stavkom 3. da je stranka dužna iznijeti točno, istinito i određeno činjenično stanje na kojem temelji svoj zahtjev. Kad se ne radi o općepoznatim činjenicama, stranka je dužna za svoje navode ponuditi dokaze i po mogućnosti ih podnijeti. Ako stranka tako ne postupi, službena osoba zaključkom će je pozvati da to učini u primjerenom roku, stavkom 4. da kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti, stavkom 5. da kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev protivne stranke, službena osoba nastavit će postupak te riješiti upravnu stvar.

              Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je postupajući po žalbi tužitelja poništio prvostupanjsko rješenje, kojim je pak odbačen njegov zahtjev za utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje darovanjem građevnog materijala za popravak i obnovu obiteljske kuće u D., ovo stoga što i ovaj sud drži da zbog objektivnih razloga u kojima se on našao, odnosno zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, što je dokumentirao liječničkom dokumentacijom on nije bio u mogućnosti postupiti sukladno zaključcima prvostupanjskog tijela od 7. ožujka 2018. i 23. ožujka 2018. kojima je bio pozvan da dopuni svoj zahtjev dokumentacijom propisanom odredbom čl. 12. Zakona o područjima posebne državne skrbi, pa kod takvog stanja stvari sud nalazi da je tuženik pravilno postupio kada je poništio rješenje tijela prvog stupnja i predmet vratio tom tijelu na ponovni postupak, s tim da sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u obrazloženju rješenja tuženika zbog kojih je rješenje poništeno, kao i danu uputu prvostupanjskom tijelu za postupanje u ponovljenom postupku, slijedom čega nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, pa sud zaključuje kako je osporeno rješenje u cijelosti pravilno i zakonito.

              Nadalje, sud nalazi potrebnim naglasiti kako je tuženik upravo postupajući po žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja kojim je bio odbačen njegov zahtjev, poništio to rješenje i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, dakle svojim aktom tuženik je nedvojbeno usvojio žalbu tužitelja, s tim da sud primjećuje kako tužitelj u žalbi nije ni tražio od tuženika da meritorno riješi predmetnu upravnu stvar, a što ne bi bilo ni moguće u situaciji kada je nedvojbeno da tužitelj tijekom upravnog postupka nije dostavio dokumentaciju propisanu odredbom čl. 12. Zakona o područjima posebne državne skrbi, pa je potpuno jasno da osporenim rješenjem nisu povrijeđena nikakva prava tužitelja, štoviše tim rješenjem se još jednom omogućava tužitelju da dostavi osobno, putem opunomoćenika ili putem članova njegove obitelji traženu dokumentaciji jer će se tek po dostavi iste moći meritorno odlučiti o njegovom zahtjevu za utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje darovanjem građevnog materijala za popravak i obnovu obiteljske kuće u D.

              Također, u svezi prethodno izloženog za nadodati je kako tužitelj u svojoj žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja nije ni tražio od tuženika kao drugostupanjskog tijela da ono samo riješi predmetnu upravnu stvar, a na koji način tuženik nije ni mogao postupiti kada nije dostavljena dokumentacija kakvu u vidu ima odredba čl. 12. Zakona o područjima posebne državne skrbi, s čim u vezi je za napomenuti kako ne samo upravna tijela, već ni sud nisu u mogućnosti meritorno riješiti ovu upravnu stvar sve dok tužitelj takvu dokumentaciju dostavi, koju je upravo on u obvezi dostaviti jer bez iste ne postoji mogućnost utvrđenja ostvaruje li on pravo na stambeno zbrinjavanje.

              Ujedno, za navesti je kako osporenim rješenjem nedvojbeno upravna stvar nije meritorno riješena, već je istim samo poništeno prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak u kojem postupku je tužitelju omogućeno da osobno, putem opunomoćenika ili putem članova njegove obitelji dostavi traženu dokumentaciji, te će o njegovom zahtjevu nadležno tijelo meritorno moći odlučiti tak kada dostavi takvu dokumentaciju, dakle neprijeporno se ne radi o rješenju koje bi išlo na štetu tužitelju ili kojim bi zahtjev tužitelja bio negativno riješen.

              Glede samih tužbenih prigovora koje tužitelj navodi u tužbi, prije svega je za kazati kako se radi o prigovorima koji se uopće ne odnose na samo osporeno rješenje tuženika, pa je tako za istaknuti kako tužbeni navodi tužitelja u kojima on reproducira donošenje različitih rješenja od strane nadležnih upravnih tijela nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, ovo stoga što je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 02. listopada 2018. godine, dok neka druga rješenja donijeta od strane istog ili nekog drugog upravnog tijela nisu, niti mogu biti predmet ovog spora, uslijed čega se sud nije ni ovlašten upuštati u ocjenu prigovora koji se odnose na bilo koje rješenje čija ocjena zakonitosti nije predmet ovog spora.

              Također, niti druge presude Upravnog suda u Splitu koje su donijete po tužbi tužitelja i njegove braće, a koje on spominje u tužbi nemaju utjecaj na zakonitost osporenog rješenja, niti imaju neku pravnu poveznicu u odnosu na predmet ovog spora, s tim da je jedina presuda koja može biti od važnosti za predmetnu upravnu stvar upravo ona koju je sud prethodno citirao i to poslovni broj: 15 UsI-137/17-7 od 7. veljače 2017. kojom su poništena ranija rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela i kojom je predmet bio vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, te sud nalazi da tuženik kada je donio osporeno rješenje nije postupio protivno stajalištu suda izloženom u toj presudi, štoviše sud nalazi da je tuženik zapravo u cijelosti postupio sukladno pravnom mišljenju suda iz naznačene presude.

              Konačno, u svezi tužbenih navoda o pogoršanom zdravstvenom stanju tužitelja, što je tužitelj potkrijepio dokumentacijom koju je priložio u spis upravnog tijela, kao i u spis upravnog spora, za navesti je kako je tuženik prilikom donošenja svog akta sasvim jasno imao u vidu takve okolnosti na strani tužitelja jer iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je tuženik okolnost lošeg zdravstvenog stanja tužitelja cijenio objektivnim razlogom zbog kojeg on nije imao mogućnost postupiti sukladno zaključcima prvostupanjskog tijela od 7. ožujka 2018. i 23. ožujka 2018. kojima je bio pozvan da dopuni svoj zahtjev dokumentacijom propisanom odredbom čl. 12. Zakona o područjima posebne državne skrbi, iz kojih razloga je i poništio prvostupanjsko rješenje i tijelu prvog stupnja predmet vratio na ponovni postupak, u kojem postupku je tužitelju opetovano omogućeno da dostavi takvu dokumentaciju osobno, putem opunomoćenika ili putem članova njegove obitelji, a po dostavi koje će nadležno tijelo imati priliku meritorno odlučiti o njegovom zahtjevu.

              Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenja tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

              Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 7. veljače 2019. godine

 

S U D A C

 

Ivan Dadić, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Milka Škaro Grozdanić