Broj: Kž 35/17

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika D. F. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 19. prosinca 2016. broj Kov-12/16.-28, u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se potvrđuje optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 26. srpnja 2016. broj K-DO-17/2015. pod točkom 3. protiv okrivljenika D. V. i okrivljenika K. F. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na daljnje nadležno postupanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Osijeku, na temelju članka 355. stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) obustavljen je kazneni postupak protiv okrivljenika D. V. i okrivljenika K. F. zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, pomaganja u zlouporabi povjerenja iz gospodarskog poslovanja iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 38. KZ/11.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i potvrdi optužnica u odnosu na okrivljenika D. V. i okrivljenika K. F.

Žalba je osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada ističe u žalbi da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer prvostupanjsko rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a da su razlozi koji su navedeni potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

Iako nije ostvarena citirana postupovna povreda na koju državni odvjetnik upire u žalbi, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje pogrešno zaključivši da u ovom stadiju postupka nema dovoljno dokaza o postojanju osnovane sumnje da su okrivljenik D. V. i okrivljenik K. F. počinili kazneno djelo pomaganja u zlouporabi povjerenja iz gospodarskog poslovanja iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. stavljeno im na teret podignutom optužnicom pod točkom 3.

Naime, iz obrane okrivljenika D. V. proizlazi da mu je, nakon što je taj okrivljenik stekao poslovne udjele u trgovačkom društvu C. d.o.o., okrivljenik T. H., direktor tog društva, na traženje okrivljenika D. F., isplatio više pozajmica u iznosu od 254.000,00 kuna, a koje je okrivljenik D. V. predao potom okrivljeniku D. F. Također, iz obrane okrivljenika K. F. proizlazi da mu je, nakon što je taj okrivljenik stekao poslovne udjele u trgovačkom društvu C. d.o.o., okrivljenik T. H., direktor tog društva, na traženje okrivljenika D. F., isplatio više pozajmica u iznosu od 1.533.481,96 kuna, time da je dio predao okrivljeniku D. F., a dio platio na ime kupnje poslovnog udjela u svoje ime, a za račun okrivljenika D. F. Jednako tako, okrivljenik D. F. u obrani navodi da je zamolio svog brata, okrivljenika K. F. te svog prijatelja, okrivljenika D. V., da kupe u njegovo ime poslovne udjele u trgovačkom društvu C. d.o.o., što su oni i učinili, te da su mu ti okrivljenici predavali iznose na ime isplaćenih im pozajmica iz tog trgovačkog društva.

Prema rezultatima financijsko knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da su okrivljeniku D. V. i okrivljeniku K. F., nakon što su stekli poslovne udjele u trgovačkom društvu C. d.o.o., na ime više pozajmica isplaćeni terećeni im novčani iznosi, za koje su oba okrivljenika 1. siječnja 2011. ugovorili produljenje roka vraćanja pozajmica kao i da su sklopili sporazum kojim su kao osiguranje vraćanja pozajmica predali bjanko zadužnice te bjanko mjenicu s klauzulom bez protesta i mjeničnim očitovanjem. Nadalje, utvrđeno je da su 1. svibnja 2011. sklopljeni ugovori o ustupanju navedenih potraživanja (na ime isplaćenih im pozajmica te stečenih poslovnih udjela) između trgovačkog društva C. d.o.o., trgovačkog društva D. d.o.o. te okrivljenika D. V. i okrivljenika K. F., a kojim sporazumom prestaju potraživanja tih okrivljenika prema trgovačkom društvu C. d.o.o. Pri tome treba napomenuti da iz društvenog ugovora o osnivanju trgovačkog društva D. d.o.o. proizlazi da su njegovi osnivači okrivljenici T. H., okrivljenik D. V. i okrivljenik K. F. Nakon toga, 28. srpnja 2011. sklopljen je ugovor o preuzimanju duga između okrivljenika D. F., kao preuzimatelja duga, okrivljenika K. F. i D. V. kao dužnika te trgovačkog društva D. d.o.o. kao vjerovnika. Iz navedenog proizlazi da je okrivljenik D. F. postao novi dužnik koji sada odgovora za ispunjenje obveze trgovačkom društvu D. d.o.o. Nadalje, iz rezultata vještačenja proizlazi da su okrivljenik D. F. i trgovačko društvo D. d.o.o. sklopili izvansudsku nagodbu 24. svibnja 2012. kojom su potvrdili da je pokrenut ovršni postupak na ime navedenih preuzetih dugova okrivljenika D. F. prema tom društvu te da su istovremeno dogovorili obročnu otplatu na razdoblje od sedam godina.

Iz podataka u spisu ne proizlazi jesu li trgovačka društva C. d.o.o. i D. d.o.o. imali bilo kakvu prethodnu poslovnu suradnju na temelju koje bi bilo opravdano sklopiti 1. svibnja 2011. ugovor kojim se potraživanja društva C. d.o.o. (koje je to društvo imalo prema okrivljenicima D. V. i K. F.) ustupaju društvu D. d.o.o., a niti je to utvrđeno financijsko knjigovodstvenim vještačenjem. Također, žiro račun trgovačkog društva C. d.o.o. je u neprekidnoj blokadi od 29. lipnja 2012. pa nadalje, a ukupne obveze tog društva iznose 26.987.346,00 kuna, što proizlazi iz izvješća privremenog stečajnog upravitelja trgovačkog društva C. d.o.o. Osim toga, iz podataka u spisu, ali i obrane okrivljenika D. F. proizlazi da nije vratio preuzeti dug na ime predanih mu pozajmica od strane okrivljenika D. V. i okrivljenika K. F.

Stoga s pravom ističe državni odvjetnik da stjecanje poslovnih udjela od strane okrivljenika D. V. i okrivljenika K. F. u trgovačkom društvu C. d.o.o. (čiji je direktor okrivljenik T. H.) na zamolbu okrivljenika D. F., a koje poslovne udjele okrivljenik D. V. i okrivljenik K. F. prema podacima u spisu nisu isplatili, nakon čega im okrivljenik T. H. po stjecanju tih poslovnih udjela, na traženje okrivljenika D. F., isplaćuje više pozajmica koje predaju upravo okrivljeniku D. F., nakon čega trgovačko društvo C. d.o.o. potraživanje na ime pozajmica kao i kupljenih poslovnih udjela ustupa trgovačkom društvu D. d.o.o. (na ime isporučene robe za koju nema dokaza o poslovnoj suradnji), čiji su osnivači, između ostalog, okrivljenici D. V. i okrivljenik K. F., da bi potom navedeni dug preuzeo okrivljenik D. F., koji do sada nije vraćen, a trgovačko društvo C. d.o.o. je u stečaju i blokirano, upućuje na postojanje osnovane sumnje da su okrivljenik D. V. i okrivljenik K. F. pomogli okrivljeniku T. H. da povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa i time da pribavi protupravnu imovinsku korist okrivljeniku D. F., a nanese znatnu štetu trgovačkom društvu C. d.o.o.

Prema tome, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da na temelju predočenih dokaza ne postoji osnovana sumnja da su okrivljenik D. V. i okrivljenik K. F. počinili kazneno djelo pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. Imajući na umu iznesene materijalne i personalne dokaze, za sada je opravdano zaključiti da postoji osnovana sumnja da su okrivljenici počinili terećeno im kazneno djelo, time da će zaključak o tome je li kazneno djelo počinjeno moći donijeti raspravni sud, tek nakon ocjene svih dokaza pojedinačno i u međusobnoj vezi, u provedenom kontradiktornom postupku.

Iz svih navedenih razloga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. travnja 2017.