Broj: Kž 220/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. S., zbog kaznenog djela iz čl. 230 st. 1 i 2 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 15. ožujka 2017 godine broj K-8/17-6, u sjednici održanoj 27. travnja 2017 godine,

p r e s u d i o  j e :

              Odbija se žalba opt. D. S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Presudom Županijskog suda u Karlovcu proglašen je krivim opt. D. S. zbog kaznenog djela iz čl. 230 st. 1 i 2 KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Na temelju čl. 54 KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku se uračunava vrijeme koje provodi u istražnom zatvoru od 12. rujna 2016 godine pa nadalje. 

              Protiv ove presude opt. D. S. podnio je po braniteljici A. N. B. odvjetnici iz K. žalbu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika osudi na blažu kaznu.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              U skladu s odredbom čl. 474 st. 1 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08,76/09, 80/11, 91/11 - odluka Ustavnog suda i 143/12, dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen na razgledavanje Državnom  odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

              Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je izrečena kazna prestroga s obzirom na olakotne okolnosti kao što su optuženikovo priznanje djela, izraženo žaljenje i izostanak namjere da ozlijedi prodavačicu. Priznanje optuženika ne može se smatrati u ovom slučaju posebno olakotnom okolnosti, s obzirom na činjenicu da je prodavačica opisala i prepoznala optuženika kao počinitelja djela, da je kod optuženika pronađena svota novca koja u potpunosti odgovara iznosu uzetom iz blagajne trgovine i nož s tragovima krvi oštećenice, koja je tim istim nožem ozlijeđena po ruci kada se pokušala osloboditi nakon što joj je optuženik oštricu noža stavio pod vrat prišavši joj s leđa. Optuženik je do sada jednom osuđen, ali ne za istovrsno kazneno djelo, pa ta okolnost ne mora biti otegotna okolnost, no međutim valja imati u vidu posebno grub i zastrašujući način počinjenja djela i činjenicu da je oštećenica pritom na opisani način ozlijeđena. Stoga je i Vrhovi sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, stajališta da je kazna zatvora u trajanju od tri godine primjerena svim utvrđenim okolnostima i težini djela, zbog čega je tako izrečenom kaznom moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po odredbi čl. 482 ZKP/08 presuđeno kao u izreci. 

U Zagrebu 27. travnja 2017 godine