Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: R-86/2019-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

 

Poslovni broj: R-86/2019-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vicka Prančića kao predsjednika vijeća te Denis Pancirov Parcen kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice V. Č. iz D. M. OIB:, koju zastupa punomoćnik T. M. odvjetnik iz O., protiv tuženika D. d.o.o. iz D. M., OIB: , kojeg zastupa punomoćnik D. P. odvjetnik iz O., radi poništenja odluke odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-202/2017-18 od 28. studenog 2018., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba tuženika i preinačava presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-202/2017-18 od 28. studenog 2018. u pobijanom dijelu u točkama I. i II. njene izreke i sudi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

"I/ Poništava se kao nezakonita nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnice) tuženika D. d.o.o. iz D. M., OIB: … od 17. veljače 2017., kojom je tužiteljici V. Č. iz D. M. OIB: , otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16. studenog 2016.

 

II/ Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 16. studenog 2016. između tužiteljice V. Č. iz D. M. OIB:, i tuženika D. d.o.o. iz D. M., OIB: … i to s danom 10. travnja 2017. zbog nemogućnosti nastavka daljnjeg rada tužiteljice kod tuženika, te se nalaže tuženiku D. d.o.o. iz D. M., OIB: , da tužiteljici V. Č. iz D. M. OIB: , na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu, isplati iznos od 21.202,80 kn (slovima: dvadesetjednutisućdvijestotinedvijekuneosamdesetlipa), odnosno iznos od 3 prosječne mjesečne plaće isplaćene tužiteljici u prethodna tri mjeseca prije otkazivanja Ugovora o radu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. travnja 2017. kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 3.970,00 kn,  sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana ili pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tuženiku parnični trošak odmjeren sa 3.250,00 kuna.

 

II. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-202/2017-18 od 28. studenog 2018. u točki III. njene izreke.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

"I/ Poništava se kao nezakonita nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnice) tuženika D. d.o.o. iz D. M., OIB: …, od 17. veljače 2017., kojom je tužiteljici V. Č. iz D. M. OIB: , otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16. studenog 2016.

 

II/ Određuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 16. studenog 2016. između tužiteljice V. Č. iz D. M. OIB: , i tuženika D. d.o.o. iz D. M., OIB: , i to s danom 10. travnja 2017. zbog nemogućnosti nastavka daljnjeg rada tužiteljice kod tuženika, te se nalaže tuženiku D. d.o.o. iz D. M., OIB: , da tužiteljici V. Č. iz D. M. S.. OIB: , na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu, isplati iznos od 21.202,80 kn (slovima: dvadesetjednutisućdvijestotinedvijekuneosamdesetlipa), odnosno iznos od 3 prosječne mjesečne plaće isplaćene tužiteljici u prethodna tri mjeseca prije otkazivanja Ugovora o radu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. travnja 2017. kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 3.970,00 kn,  sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

III/ Preostali dio tužbenog zahtjeva se odbija kao neosnovan."

 

Pravovremeno podnesenim žalbama tu presudu pobijaju:

 

a) tužiteljica u točkama II. i III., odnosno u odbijajućem dijelu preko dosuđenog iznosa od 21.202,80 kuna na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu te odbijajućem dijelu preko dosuđenog iznosa od 3.970,00 kuna na ime parničnog troška zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u točkama II. i III. na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a shodno tome donese i nova odluka o troškovima postupka kojom će parnični trošak dosuditi tužiteljici u cijelosti uz uvažavanje troškova žalbe.

 

b) tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev u tužiteljice i obveže istu na podmirenje parničnih troškova uvećano za troškove žalbe, podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

Žalba tuženika je osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu po žalbi tuženika, a ujedno i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud osim po žalbi pazi i po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za poništenjem kao nezakonite Odluke o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 17. veljače 2017., kojom je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16. studenog 2016., kao i zahtjev da se utvrdi sudski raskid Ugovora o radu od 16. studenog 2016. s danom 10. travnja 2017. zbog nemogućnosti nastavka rada tužiteljice kod tuženika i zahtjev za naknadom štete.

 

Nije sporno:

 

- da je Odlukom o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika 17. veljače 2017. tužiteljici otkazan Ugovor o radu, da je tužiteljica pravovremeno podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke, da se na istu tuženik nije očitovao, a da je tužiteljica u zakonskom roku zatražila sudsku zaštitu (članak 123. stavak 1. i 2. Zakona o radu "Narodne novine", broj 93/14, u daljnjem tekstu: ZR),

 

- da je tuženik otkaz ugovora o radu tužiteljici donio pozivom na odredbu članka 115. stavka 1. točka 3. ZR-a odnosno da se radi o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika,

 

- da je sindikalni povjerenik uskratio suglasnost za namjeravanu odluku o otkazu, da je tužiteljica prethodno imala upozorenje od 10. lipnja 2014., ali koje nije relevantno jer nije dano za vrijeme predmetnog Ugovora o radu,

 

- da je iz Odluke o otkazu Ugovora o radu vidljivo da je ugovor otkazan jer je tužiteljica krivotvorila diplomu S. u Z. G. F.,

 

- da je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku pod poslovnim brojem KR-DO-1282/2016 donijelo rješenje od 14. listopada 2016. prema kojemu se jedan papir formata A3 ispisan kao diploma S. u Z. - G. F. na ime tužiteljice i jedna radna knjižica na ime tužiteljice imaju oduzeti od tužiteljice i uništiti,

 

- da iz obrazloženja rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku proizlazi da nije utvrđeno da je tužiteljica nakon 6. studenog 2006. upotrijebila krivotvorenu diplomu, pa je u zastari kazneno djelo krivotvorenja isprave i kazneno djelo ovjerovljavanja neistinitog sadržaja a koja okolnost isključuje kazneni progon, koje je rješenje je postalo pravomoćno 1. studenog 2016., a punomoćniku tuženika dostavljeno 18. siječnja 2017.,

 

- da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu voditelja komunalnih poslova, a da je u određenom vremenskom periodu od 20. travnja 2016. do 16. studenog 2016. obnašala funkciju direktorice društva,

 

- da je odlukom Skupštine društva opozvana s te funkcije,

 

- da je prije obnašanja funkcije direktora radila na rukovodećim radnim mjestima i da je radeći na odgovornim mjestima svojim odnosom prema radu i poslodavcu trebala služiti kao primjer drugim radnicima, ali da je umjesto toga očito zloupotrijebila povjerenje društva glede činjenica važnih za njen radni status, tako da je poslodavac u radnicu izgubio povjerenje,

 

- da je pojedine dokumente, npr. projekte vezane za vodovod i kanalizaciju i sl. potpisala kao dipl. ing. građevine.

 

S obzirom na utvrđeno stanje prvostupanjski sud smatra s obzirom na činjenicu da je za tužiteljičino radno mjesto bila propisana viša ili visoka stručna sprema, a da je ona završila višu stručnu spremu G. F. i za isto primala plaću, a to što je otkriveno da je ista krivotvorila diplomu G. F., te da se u pojedinim elementima služila titulom dipl. ing. građevinarstva, ne znači da mu je nastupila šteta tj. ne dokazuje da mu je nanijela bilo kakvu štetu.

 

Ovakav pravni stav suda prvog stupnja je pogrešan.

 

Naime, kod nesporne činjenice da je tužiteljica radila na rukovodećim radnim mjestima, da je radila u društvu čiji je radnik tuženika govorio novinaru i napisao na svom blogu o tom događaju, a da je vlasnik tuženika Grad D. M., to je više nego očito da je prilikom saznanja javnosti da je tužiteljica imala krivotvorenu diplomu, bez obzira što joj ista nije bila neophodna za rad na njenom radnom mjestu, došlo do ozbiljnog narušavanja ugleda tuženika. Naime, kod otkaza uvjetovanih skrivenim ponašanjem radnika zakon ne zahtijeva kao razlog nastup štete za poslodavca već samo činjenicu kršenja obveze iz radnog odnosa.

 

Naime, prvostupanjski sud nije cijenio činjenice:

 

- da je tuženik pravna osoba u vlasništvu jedinica lokalne samouprave Grada D. M. te da je njegovo poslovanje pod posebnim povećalom i praćenjem javnosti, da nakon što su za tu činjenicu saznali djelatnici tuženika, jedan radnik je čak o tome pisao i na svom blogu, da je vođen kazneni postupak, da je "diploma" poništena, stoga nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužiteljicu kao direktoricu samo upozori na kršenje obveze iz radnog odnosa te je zadrži u radnom odnosu, jer je njeno ponašanje na tako odgovornom radnom mjestu nedopustivo.

 

Na način kako je prvostupanjski sud postupio proizlazi da je tužiteljica nakon što joj je utvrđena krivotvorena diploma mogla nastaviti s radom na radnom mjestu kod tuženika, bez obzira na činjenicu što mu svojim ponašanjem narušava ugled tuženika.

 

Odredbom članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a normirano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog i u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

Odredbom članka 119. stavka 1. normirano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastanka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

U opisanoj okolnosnoj situaciji prema utvrđenju ovog suda nije bilo potrebe da tuženik upozori tužiteljicu na njeno ponašanje, jer korištenje krivotvorene "diplome" i pozivanje na nju prestalo je momentom kada je Općinsko državno odvjetništvo poništilo navedenu diplomu i stoga nije bilo ni potrebe poslodavca da je upozori da ne krši više obveze iz radnog odnosa jer to više nije ni bila u mogućnosti.

 

Kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo, to je ovaj sud primjenom odredbe članka 373. stavka 3. ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

Budući da je ovaj drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev, to u tom smislu nije bilo ni potrebe odlučivati o žalbi tužiteljice u dijelu kojim je ista odbijena za više traženo, jer se ovom presudom preinačila prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

 

Nakon donošenja ove odluke trebalo je donijeti novu odluku o troškovima parničnog postupka temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 166. stavka 4. ZPP-a.

 

Trošak tuženika sastoji se od troška prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za žalbeni trošak u iznosu od 750,00 kuna (Tarifni broj 10. t. 2.), odnosno sveukupno 3.250,00 kuna parničnog troška tužiteljica je dužna nadoknaditi tuženiku.

 

 

U Splitu 7. veljače 2019.

 

Predsjednik vijeća:

Vicko Prančić, v.r.

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu