Broj: Kž 527/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika K. I., zbog kaznenog djela iz članka 79. stavka 2. Krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 32/93., 38/93., 28/96. i 30/96. - dalje u tekstu: KZRH) i drugih, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. kolovoza 2015. broj Kv-I-219/15., u sjednici održanoj 27. travnja 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se žalba osuđenika K. I. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu u postupku neprave obnove na temelju članka 498. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) preinačene su u odluci o kazni: 1/ pravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 2010. broj Kv-I-672/14. kojom je K. I. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina, a kojom su preinačene u odluci o kazni a) pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 30. listopada 2008. broj Kv-I-975/07. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. siječnja 2010. broj I Kž 1170/08 (a kojom su preinačene u odluci o kazni pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 7. studenoga 2003. broj K-21/99. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. siječnja 2005. broj I Kž 29/04. zbog kaznenog djela iz članka 79. stavka 2. KZRH i pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. lipnja 2005. broj Ko-729/05. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 21. ožujka 2007. broj Kž-1868/05. zbog kaznenog djela iz članka 124. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06. i 110/07. - dalje u tekstu: KZ/97.), b) presuda Županijskog suda u Zagrebu od 7. travnja 2009. broj K-27/09. preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. srpnja 2009. broj I Kž 492/09., zbog kaznenog djela iz članka 188. stavka 1. KZ/97. i c) pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 12. listopada 2007. broj Ko-3113/07. i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2008. broj Kž-2523/07. zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. KZ/97. te 2/ pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 12. prosinca 2009. broj K-500/12. i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 22. travnja 2015. broj Kž-70/14. zbog kaznenog djela iz članka 137. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.) kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, pa su naprijed navedene kazne zatvora uzete kao utvrđene te je osuđenik K. I. na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šesnaest godina i četiri mjeseca, u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 26. siječnja 2005. pa nadalje.

 

Protiv ove presude osobnu žalbu je podnio osuđenik K. I., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači te osuđeniku izrekne jedinstvena kazna zatvora u trajanju od petnaest godina.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osuđenik u uvodu žalbe ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, koju ne konkretizira, a niti istu obrazlaže. Stoga je prvostupanjska presuda ispitana po službenoj dužnosti u smislu članka 476. ZKP/08. te je utvrđeno da u istoj nije počinjena nijedna bitna povreda odredaba kaznenog zakona na koju drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti.

 

Nadalje, osuđenik ističe da su prilikom odmjeravanja nove jedinstvene kazne zatvora pogrešno primijenjene odredbe o stjecaju iz KZ/11., a ne one iz KZ/97., kada jedinstvena kazna zatvora, po stavu žalitelja, ne bi mogla biti teža od 15 godina.

 

Prije svega, prema pravnom shvaćanju Krivičnog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 23. rujna 1977. ako je za jedno djelo u stjecaju primijenjen bivši kazneni zakon, a za drugo novi zakon, jedinstvena kazna izriče se po pravilima o stjecaju koja predviđa novi zakon. Stoga, imajući na umu navedeno, a protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora pravilno, a vodeći računa i o ustaljenoj sudskoj praksi, primijenio zakonske odredbe o stjecaju po KZ/11., s obzirom da je kazneno djelo iz pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 12. prosinca 2009. broj K-500/12. i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 22. travnja 2015. broj Kž-70/14. pravno označeno po KZ/11.

 

Dakle, s obzirom na to da je jedno kazneno djelo pravno označeno po KZ/11. pravilno je primijenjena odredba članka 51. stavka 2. KZ/11., a izrečena jedinstvena kazna zatvora odgovara rasponu kazne zatvora predviđene u članku 44. KZ/11. Stoga nije ostvarena povreda kaznenog zakona na koju upire osuđenik.

 

U uvodnom dijelu žalbe osuđenik navodi da se žali zbog odluke o kazni, no, ne obrazlaže ovu žalbenu osnovu. Međutim, budući da, sukladno članku 478. ZKP/08., žalba podnesena zbog povrede kaznenog zakona sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je sukladno tome preispitana i odluka o kazni.

 

Naime, prvostupanjski je sud uzeo u obzir sve okolnosti koje su cijenjene prilikom donošenja odluka o kazni u presudama koje su objedinjene. Odredba članka 51. KZ/11. propisuje da se jedinstvena kazna zatvora mora sastojati u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora. Stoga, uzimajući u obzir raniju višestruku osuđivanost osuđenika te ostale utvrđene otegotne okolnosti, blaža jedinstvena kazna ne bi, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ostvarila svrhu kažnjavanja. Prema tome, izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora po sudu prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud nalazeći je primjerenom, kako stupnju kaznene odgovornosti osuđenika tako i pogibeljnosti kaznenih djela za koje je osuđen.

 

Slijedom navedenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene ni povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 27. travnja 2017.