Broj: Kž-185/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Stanke Vuk-Pintarić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženice S. T., zbog kaznenog djela iz čl. 98.  Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, u daljnjem tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi privatne tužiteljice A. K. protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj 11 K-567/10-15 od 12. lipnja 2015., u sjednici održanoj 2. svibnja 2017.

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba privatne tužiteljice A. K.. 

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja na temelju čl. 386. u vezi s čl. 380. st. 1. t. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08, 76/09, 80/11, 120/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, u daljnjem tekstu ZKP/08) obustavljen kazneni postupak protiv optuženice S. T. zbog kaznenog djela iz čl. 98. KZ/97 te je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 (što je očigledna omaška u pisanju jer se ispravno trebalo pozvati na odredbu čl. 149. st. 3. ZKP/08) privatna tužiteljica dužna je naknaditi trošak iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 300,00 kn.

Protiv toga rješenja privatna tužiteljica je putem opunomoćenika G. R. i M. S., odvjetnika iz istoimenog Zajedničkog odvjetničkog ureda u Č., pravovremeno podnijela žalbu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom „da se uvaži ova žalba i ukine pobijano rješenje“.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje o obustavi jer je našao da je optuženica S. T. već bila pravomoćno osuđena za isto djelo u prekršajnom postupku.

Žaliteljica smatra da nije dužna naknaditi troškove predmetnog kaznenog postupka, iako je obustavljen, jer da u času podnošenja privatne tužbe presuda Prekršajnog suda u Čakovcu broj Pp-9-J-6771/10-8 od 21. prosinca 2010. još nije bila donijeta, a osim toga u to vrijeme još nije ni bio zauzet stav da nitko ne može biti ponovno kazneno progonjen za djelo za koje je već bio presuđen u prekršajnom postupku.

Naprijed iznijete činjenice odgovaraju istini, no unatoč tome ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke suda prvoga stupnja o troškovima kaznenog postupka. Naime, sukladno odredbi čl. 149. st. 3. ZKP/08 privatni tužitelj obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. toga Zakona, nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegova branitelja ako je postupak završen presudom kojom se okrivljenik oslobađa optužbe ili presudom kojom se optužba odbija, ili rješenjem o obustavi postupka, osim ako je postupak obustavljen odnosno ako je donesena presuda  kojom se optužba odbija zbog smrti okrivljenika ili zato što je nastupila zastara kaznenog progona zbog odugovlačenja postupka koje se ne može pripisati u krivnju privatnog tužitelja.

Prema tome u postupku po privatnoj tužbi ako nastanu neke od naprijed navedenih situacija, a nije riječ o nekom od taksativno navedenih razloga u čl. 149. st. 3. ZKP/08 (smrt okrivljenika ili nastup zastare kaznenog progona zbog odugovlačenja postupka koje se ne može pripisati u krivnju privatnog tužitelja) troškove kaznenog postupka snosi privatni tužitelj. Budući da se u predmetnom slučaju ne radi o obustavi kaznenog postupka iz naprijed navedena dva razloga u kojima je privatni tužitelj oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka, prvostupanjski sud je postupio u skladu sa zakonom kada je privatnu tužiteljicu u ovom slučaju obvezao na plaćanje paušalne svote od 300,00 kn (čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08). Ovaj žalbeni sud nalazi da u postojećim neprijepornim okolnostima na koje se poziva privatna tužiteljica ovakva odluka uistinu nije pravična, no zakonodavac nije ostavio sudu druge mogućnosti, budući da je izričito poimenično propisao slučajeve u kojima privatni tužitelj nije dužan snositi troškove kaznenog postupka u situaciji obustave kaznenog postupka.

Slijedom iznijetih razloga žalba privatne tužiteljice nije prihvaćena.

Kako, dakle, žalbeni razlog u ovom slučaju nije ostvaren, a preispitivanjem napadanog rješenja, sukladno obvezi iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu uočene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je stoga na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 donijeti odluku kao u izreci ovoga rješenja.

U Varaždinu, 2. svibnja 2017.