- 1 -              III Kr 76/2018-5

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 76/2018-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. A. M. zbog kaznenog djela iz članka 331. stavka 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. ožujka 2017. godine broj K-1291/17 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 6. rujna 2018. godine broj Kž-149/2018., u sjednici održanoj 6. veljače 2019. godine,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog D. A. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. ožujka 2017. godine broj K-1291/17 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 6. rujna 2018. godine broj Kž-149/2018, proglašen je krivim optuženi D. A. M. zbog kaznenog djela protiv javnog reda - nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., nakon čega je na temelju članka 331. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

 

Osuđeni D. A. M. je po branitelju I. S., odvjetniku u Z., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, navodeći da ga podnosi zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) i zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 4. ZKP/08., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „preinači pobijanu presudu na način da izrekne osuđenom D. A. M. kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, te da navedenu kaznu temeljem čl. 55. st. 1. KZ/11 zamijeni radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada za opće dobro, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati Županijskom sudu u Bjelovaru na ponovno odlučivanje.“

 

U skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08. primjerak zahtjeva, sa spisom, dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje se pisanim podneskom od 27. studenog 2018. godine broj KR-I-DO-169/2018 očitovalo mišljenjem da podneseni zahtjev treba odbiti kao neosnovan.

 

Navedeno očitovanje dostavljeno je osuđeniku i njegovom branitelju.

 

Zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

 

Uvodno je potrebno napomenuti kako je odredbom članka 517. stavka 1. točkama 1. do 3. ZKP/08. propisano iz kojih razloga se može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pa se tako kao razlozi navode povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, točno određene povrede odredaba kaznenog postupka koje su u tom članku taksativno navedene, te povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.

 

Osuđenik u zahtjevu, u odnosu na istaknutu povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., navodi da je drugostupanjski sud svojom presudom teško povrijedio pravo osuđenika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Obrazlažući navedenu povredu podnositelj zahtjeva navodi da je drugostupanjski sud u obrazloženju presude naveo kako je neprimjereno i nesvrsishodno prema osuđeniku primijeniti institut rada za opće dobro, imajući, među ostalim, u vidu da je 20. listopada 2017. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 101/17.), kojim je izmijenjena odredba članka 55. KZ/11. na način da se rad za opće dobro ne može izreći već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem od 6 (šest) mjeseci, a što osuđenik jest. Smatra da je na taj način sud drugog stupnja teško povrijedio odredbu članka 3. stavaka 1. i 2. KZ/11., budući da nije primijenio zakon koji je najblaži za počinitelja, jer kada je ovo kazneno djelo počinjeno tada je na snazi bio Kazneni zakon čijim odredbama nije bilo propisano da se rad za opće dobro ne može izreći već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci. Također navodi da je drugostupanjski sud osuđeniku teško povrijedio pravo na pravično suđenje, jer prilikom donošenja drugostupanjske odluke uopće nije cijenio okolnosti koje su odlučne za odabir vrste i visine kaznene sankcije, a koje okolnosti je prvostupanjski sud u svojoj presudi potpuno i savjesno ocijenio, te ispravno odlučio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine zamijeniti radom za opće dobro.

 

U odnosu na povredu Kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. KZ/11. podnositelj zahtjeva smatra da je drugostupanjski sud prilikom donošenja odluke primijenio zakon koji se ne može primijeniti. Obrazlažući ovakve svoje navode ističe da je sud drugog stupnja prema osuđeniku primijenio odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 101/17.), a ne odredbe KZ/11. koje su povoljnije za osuđenika, čime je drugostupanjski sud postupio protivno članku 3. stavcima 1. i 2. KZ/11., uslijed čega je, po mišljenju osuđenika, došlo do povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz članka 469. točke 4. ZKP/08.

 

Nasuprot ovakvim tvrdnjama osuđenika, po ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud svojom presudom osuđeniku nije povrijedio pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, niti je primijenio zakon koji se u konkretnoj situaciji ne može primijeniti, a kako to pogrešno ističe podnositelj zahtjeva.

 

Naime, iz samog obrazloženja drugostupanjske presude na potpuno jasan i nedvosmislen način proizlazi da presuda suda prvog stupnja nije preinačena u pogledu odluke o kazni zbog toga što, sukladno zakonskim odredbama Kaznenog zakona važećim u vrijeme donošenja drugostupanjske odluke, u konkretnom slučaju optuženiku više ne bi bilo moguće izrečenu kaznu zatvora zamijeniti radom za opće dobro, već stoga što je ocijenjeno da prvostupanjski sud, zamjenjujući optuženiku kaznu zatvora radom za opće dobro, nije pravilno vrednovao sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, pri čemu je sud drugog stupnja smatrao da je potpuno neprimjereno i nesvrsishodno, uzimajući u obzir dotadašnju osuđivanost optuženika, prema istome primijeniti institut rada za opće dobro, s obzirom da tako nešto nije primjereno osobnim svojstvima optuženika kao višestruko osuđivane osobe. Time što je drugostupanjski sud, prilikom obrazlaganja ovakve odluke, samo usputno spomenuo činjenicu da je 20. listopada 2017. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 101/17.), a čijim odredbama je u članku 55. na drugačiji način reguliran institut rada za opće dobro, ne znači da je sud drugog stupnja taj zakon i tu odredbu doista i primijenio u konkretnom slučaju, odnosno da je primijenjen zakon koji se u odnosu na osuđenika nije mogao primijeniti jer je nepovoljniji.

 

U odnosu na tvrdnje podnositelja zahtjeva da je drugostupanjski sud, za razliku od suda prvog stupnja, pogrešno cijenio okolnosti koje su odlučne za odabir vrste i visine kaznene sankcije, te da neke okolnosti (priznanje okrivljenika, izraženo kajanje, otac dvoje maloljetne djece) nije cijenio kao olakotne, valja napomenuti da se ovakvim navodima osuđenika u suštini zahtijeva preispitivanje pravomoćne presude u odnosu na visinu i vrstu izrečene kazne, a što nije osnova iz članka 517. ZKP/08. za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Dakle, imajući u vidu sve naprijed navedeno, suprotno navodima podnositelja zahtjeva, drugostupanjski sud svojom presudom nije teško povrijedio pravo osuđenom D. A. M. na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 468. stavak 2. ZKP/08.), a niti je prilikom donošenja svoje odluke primijenio zakon koji se ne može primijeniti (članak 469. točka 4. ZKP/08.).

 

Slijedom svega navedenog, budući da zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan, to je isti, na temelju članka 519. ZKP/08. u vezi s člankom 512. ZKP/08., trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 6. veljače 2019. godine

 

Zapisničarka:                            Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v. r.                            Vesna Vrbetić, v. r.