Broj: Kr 85/2016
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. S. G., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. KZ/97., odlučujući o zahtjevu os. S. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 28. svibnja 2015., br. K-517/14 i presuda Županijskog suda u Sisku od 15. travnja 2016., br. Kž-148/15, u sjednici održanoj dana 09. svibnja 2017.,
p r e s u d i o j e
Odbija se zahtjev os. S. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 28. svibnja 2015., br. K-517/14 i presuda Županijskog suda u Sisku od 15. travnja 2016., br. Kž-148/15, proglašen je krivim os. S. G. za kazneno djelo izazivanje prometne nesreće, iz čl. 272. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.
Protiv te presude osuđenik je putem branitelja T. M., odvjetnika iz M., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona u pitanju ima li okolnosti koje isključuju njegovu krivnju, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (teške povrede prava na pravično suđenje) i povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, s prijedlogom da se prihvaćanjem zahtjeva pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te da se odgodi izvršenje predmetne pravomoćne presude.
Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika, u smislu čl. 518. st. 4. ZKP/08, podnijela je odgovor na zahtjev, s mišljenjem da je zahtjev neosnovan, koji odgovor je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.
Zahtjev nije osnovan.
Iako se osuđenik u zahtjevu formalno poziva na istaknute povrede kaznenog zakona i odredaba kaznenog postupka, koje su predviđene kao osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka u čl. 517. st. 1. toč. 1. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZKP/08), te iako ističe kako ne osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja iz pobijane presude, čini upravo to, jer sadržajno ne konkretizira istaknute povrede već razmatra i na drugačiji način ocjenjuje činjenice utvrđene tijekom provedenog postupka, smatrajući da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te da je to imalo za posljedicu da su počinjene povrede na koje se formalno poziva, pri čemu osuđenik gubi iz vida činjenicu da se iz te zakonske osnove, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj izvanredni pravni lijek ne može se podnositi.
Isto tako, suprotno navodima u zahtjevu, niti tijekom žalbenog postupka nije došlo do povrede prava osuđenika na obranu, jer je drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu u pravcu iznesenih žalbenih razloga i po službenoj dužnosti te je za svoju odluku dao jasne i utemeljene razloge, tako da se i u tom dijelu zahtjeva zapravo ponovno prigovara pravilnosti činjeničnih utvrđenja.
Konačno, nije osnovan zahtjev niti u dijelu u kojem se ističe povreda prava na pravično suđenje iz razloga što je odbijen dokazni prijedlog osuđenika da se provede novo prometno vještačenje, budući da su sudovi naveli opširne i utemeljene razloge za takvu odluku, koja je uslijedila nakon što je prometno vještačenje već provedeno po dva vještaka koji su ispitani na raspravi i usuglasili svoja mišljenja.
Kako slijedom izloženog navodi podnesenog zahtjeva nisu osnovani, trebalo je, na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude, a sukladno takvoj odluci nije osnovan niti zahtjev os. S. G. za odgodu izvršenja pravomoćne presude.
Zagreb, 09. svibnja 2017.
