1              Poslovni broj Gž Ovr-112/2019-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-112/2019-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Osijeku, po sucu Marijani Žigić, kao sucu pojedincu u  pravnoj stvari ovrhovoditelja H. r., j. u., Z., …, OIB …, koga zastupaju punomoćnici iz OD H. & p. d.o.o. Z., protiv ovršenika N. M. iz V., …, OIB …, sada nepoznatog boravišta, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru od 27. prosinca 2018., broj Ovrv-377/18, 5. veljače 2019.

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

              Ukida se pobijano rješenje Općinskog suda u Vukovaru od 27. prosinca 2018., broj Ovrv-377/18.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Pobijanim rješenjem je ovršeniku postavljen privremeni zastupnik, i to odvjetnik S. Š., te je ovrhovoditelj pozvan da uplati predujam troškova objave oglasa o postavljanju privremenog zastupnika.

 

              Protiv ovog rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovrhovoditelj. Smatra da je sud ovršeniku, kao osobi nepoznata prebivališta i boravišta, dostavu trebao vršiti primjenom čl. 8. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12.,25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje OZ) temeljem kojih odredbi se osobi nepoznatog prebivališta i boravišta ima u konačnici dostava izvršiti putem e-stranice oglasne ploče sudova. Zbog toga da ovršeniku nije bilo potrebno postavljati privremenog zastupnika temeljem čl. 84. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. i 89/14., dalje ZPP).

 

              Ovakvi žalbeni navodi nisu osnovani zbog toga što odredbe čl. 8. OZ propisuju postupak dostavljanja pismena stranci sa prijavljenim prebivalištem odnosno sjedištem, kojoj je dostava ostala bezuspješna na adresi prebivališta odnosno sjedišta, dok ovršenik prema dostavljenim podacima Ministarstva unutarnjih poslova nema prijavljeno prebivalište niti boravište u Republici Hrvatskoj.

 

              Međutim, preispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pobijano rješenje nezakonito iz drugih razloga.

 

              Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je prijedlog za ovrhu dana 15. lipnja 2018. zaprimljen kod javnog bilježnika N. V. iz V., te da je javni bilježnik dopisom od 19. listopada 2018. spis dostavio sudu a zbog nedostatka OIB-a ovršenika.

 

              Nadalje iz podataka u spisu proizlazi da je ovršenik u Republici Hrvatskoj imao prijavljeno prebivalište od 26. rujna 2011. do 22. rujna 2014. na adresi V., … te da je odjavljen s adrese prebivališta s naznakom preseljenja u R. S. u mjesto Z.

 

              Dakle, iz podataka u spisu proizlazi da ovršenik trenutno, kao i u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu na području Republike Hrvatske nema prijavljeno prebivalište kao ni boravište. 

 

Pitanje stvarne i mjesne nadležnosti javnih bilježnika za određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave regulirano je odredbom čl. 279. OZ, s tim da je u skladu sa tom odredbom (st. 1.) mjesna nadležnost  javnih bilježnika vezana uz prebivalište odnosno sjedište ovršenika. Međutim, tom odredbom nije cjelovito regulirano to pitanje – i to u slučaju kada ovršenik nema prebivalište odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj ali ima evidentirano boravište, i u slučaju kada ovršenik nema ni prebivalište ni evidentirano boravište u Republici Hrvatskoj. U ovoj potonjoj situaciji – tj. kada ovršenik nema ni prebivalište ni boravište u Republici Hrvatskoj a ovrha je predložena općenito na imovini ovršenika, kao što je to nesporno slučaj i u ovom predmetu, ne postoji ni jurisdikcija javnih bilježnika a niti jurisdikcija sudova za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu. Argumentacija za to bi proizlazila i iz odredbe čl. 46. ZRSZ, kojom je u st. 1. propisano da nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako tuženik ima prebivalište odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj, a u st. 2. da ako tuženik nema prebivalište u Republici Hrvatskoj niti u kojoj drugoj državi, nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako tuženik ima boravište u Republici Hrvatskoj.

 

U ovršnom postupku se, temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ, na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP, a odredbom čl. 16. st. 3. toga Zakona je propisano da kada se u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, da će se po službenoj dužnosti proglasiti nenadležnim, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu. Dakle, iz navedene odredbe jasno proizlazi da sud uvijek i po službenoj dužnosti pazi da li rješavanje neke stvari ulazi u jurisdikciju domaćih sudova, a prema njenoj supsidijarnoj primjeni u postupku ovrhe i da li neka stvar ulazi u jurisdikciju  domaćih javnih bilježnika.

 

Imajući u vidu naprijed navedene nesporne činjenice – da ovršenik nema na teritoriju Republike Hrvatske niti prijavljeno prebivalište niti ima evidentirano boravište, i imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, potpuno je izvjesno da u konkretnom slučaju za određivanje predmetne ovrhe ne postoji jurisdikcija javnih bilježnika u Republici Hrvatskoj. U svezi navedenog valja reći i to da je odredbom čl. 20. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16. i 67/18., – dalje ZS) propisano da Vrhovni sud RH osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnog u njegovoj primjeni, dok je čl. 27. st. 3. ZS propisano kako će VSRH radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje, u svrhu ujednačavanja sudske prakse, svakih šest mjeseci, a po potrebi i češće, organizirati zajednički sastanak s predsjednicima sudskih odjela svih županijskih sudova te da će zaključke sa tih sastanaka objaviti na internetskoj stranici. Upravo je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH održanom dana 29. ožujka 2018. na VSRH prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem javni bilježnici u Republici Hrvatskoj nisu nadležni za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ako ovršenik nema prebivalište na području RH te da će sud, nakon što javni bilježnik donese rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i spis dostavi sudu, u takvim predmetima donijeti rješenje kojim će ukinuti rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu.

 

Zbog navedenog (nenadležnosti javnih bilježnika), nije bilo mjesta ni za postavljenje ovršeniku privremenog zastupnika. Pri tome sudu prvog stupnja valja ukazati na to da nastavno, u skladu sa izloženim odluči o prijedlogu ovrhovoditelja za određivanje ovrhe.

 

Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 3. u vezi s čl. 21. st. 1. OZ).

 

Osijek, 5. veljače 2019.

 

                                                                                                                Sudac

                                                                                                                Marijana Žigić, v.r.

 

                                                                                    Za točnost otpravka- ovlašteni službenik

                                                                                                  Blaženka Vuletić