Broj: Kzz 19/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv optužene pravne osobe „G.“ d.o.o. i optuženog B. I. zbog prekršaja iz članka 154. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10. i 74/11.; dalje: ZSPC), odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za zaštitu zakonitosti podnesenom protiv presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 21. rujna 2015. broj Pž-10219/13, u sjednici održanoj 10. svibnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

I. Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 21. rujna 2015. broj Pž-10219/2013 povrijeđen zakon u odredbi članka 202. stavka 1. u vezi s člankom 13. stavcima 1. i 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07.; dalje: PZ/07.) na štetu osuđene pravne osobe „G.“ d.o.o. i osuđenog B. I..

II. Uslijed odluke pod točkom I. preinačuje se pravomoćna presuda koju čine presuda Prekršajnog suda u Zagrebu od 3. svibnja 2013. broj 6 PpP-29974/12 i presuda Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 21. rujna 2015. broj Pž-10219/2013 na način da se, na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13. i 157/13. – dalje: PZ/13.),

protiv

okrivljene pravne osobe „G.“ d.o.o. (s podacima kao u prvostupanjskoj presudi) i

okrivljenog B. I. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA OPTUŽBA

da bi:

dana 20. rujna 2012. u 9,00 sati u Z. dopustili da njihovim teretnim vozilom reg. ozn. … upravlja vozač T. K., krećući se J. mostom u smjeru istoka, kojom prilikom je u suradnji s djelatnicima „H. cesta“ d.o.o., vaganjem odnosno mjerenjem ukupne mase i osovinskog opterećenja navedenog vozila utvrđeno da je vozilo čija maksimalna ukupna masa može iznositi 26 toma, opterećeno preko osovinskog opterećenja na 2/3 dvostrukoj osovini za 4,40 tona, pa ukupna masa navedenog vozila iznosi 31,20 tona, a što je prekoračenje za 5,20 tona

- pa da bi time okrivljene pravne osobe „G.“ d.o.o. počinila prekršaj iz članka 154. stavka 1., kažnjiv po stavku 4. tog članka ZSPC-a, a okrivljeni B. I. prekršaj iz članka 154. stavka 1., kažnjiv po stavku 5. tog članka ZSPC-a.

              Na temelju članka 140. stavka 2. PZ-a troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 4. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

Presudom Prekršajnog suda u Zagrebu od 3. svibnja 2013. broj 6 PpP-29974/12 okrivljena pravna osoba „G.“ d.o.o. i okrivljeni B. I. proglašeni su krivima zbog počinjenja prekršaja iz članka 154. stavka 1. ZSPC-a činjenično opisanog kao pod točkom II. izreke ove presude pa je okrivljenoj pravnoj osobi „G.“ d.o.o., na temelju članka 154. stavka 4. ZSPC-a, uz primjenu članka 37. ZSPC-a, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, a okrivljenom B. I., na temelju članka 154. stavka 5. ZSPC-a, uz primjenu članka 37. PZ/07., izrečena novčana kazna u iznosu od 800,00 kuna, čije plaćanje im je, na temelju članka 33. stavka 10. PZ-a, naloženo u korist Državnog proračuna u roku od 15 dana, a, na temelju članka 139. stavka 2. u vezi s člankom 138. stavcima 2. i 3. PZ/07., okrivljenoj pravnoj osobi „G.“ d.o.o. i okrivljenom B. I. naloženo je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka, i to svakome u iznosu po 150,00 kuna.

Presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 21. rujna 2015. broj Pž-10219/2013 odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljene pravne osobe „G.“ d.o.o. i okrivljenog B. I. i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke), time da je određeno da se novčane kazne izrečene okrivljenicima smatrati u cjelini plaćenima ako oni u roku određenom prvostupanjskom presudom plate 2/3 te novčane kazne (točka II. izreke), a, na temelju članka 139. stavka 6. PZ/13., okrivljena pravna osoba „G.“ d.o.o. i okrivljeni B. I. oslobođeni su paušalnih troškova žalbenog postupka (točka III. izreke).

Protiv ove drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede PZ-a „u odredbi čl. 13. i čl. 14.c) u vezi čl. 202. st. 1. (NN-107/07)“ s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „preinači pravomoćnu presudu (…) te odbije optužbu“.

Zahtjev je osnovan.

Naime, u pravu je državni odvjetnik kada u zahtjevu tvrdi da je tijekom drugostupanjskog postupka nastupila zastara prekršajnog progona.

Prema članku 13. PZ/07. koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, relativna zastara prekršajnog progona nastupala je protekom dvije godine od počinjenja prekršaja (stavak 1.), a prekidala se svakom postupovnom radnjom nadležnog tijela koja se poduzimala radi prekršajnog progona počinitelja zbog počinjenog prekršaja (stavak 3.).

Posljednja radnja prvostupanjskog suda poduzeta u ovome postupku radi prekršajnog progona počinitelja zbog počinjenih prekršaja bila je obavljena kada je drugostupanjskom sudu dostavljen spis radi odlučivanja po žalbama okrivljene pravne osobe „G.“ d.o.o. i okrivljenog B. I. podnesenima protiv prvostupanjske presude, a to je, prema prijamnom štambilju Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske na popratnom izvješću Prekršajnog suda u Zagrebu, učinjeno 20. lipnja 2013. Sljedeća radnja koja je nakon toga počinjena bilo je, kako to proizlazi iz priloženo spisa Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, donošenje drugostupanjske presude na sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2015., dakle, više od dvije godine od primitka spisa, a time i nakon proteka dvogodišnjeg zastarnog roka.

Pritom se napominje da je nakon donošenja prvostupanjske presude, i to 1. lipnja 2013., stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 29/13.), kojim su izmijenjene i odredbe o zastari na način da su sada propisani samo rokovi apsolutne zastare, ali je dodana i odredba članka 14.c prema kojoj se na zastaru prekršajnog progona primjenjuje rok zastare propisan u vrijeme počinjenja prekršaja, a to znači da su i za ocjenu je li nastupila zastara prekršajnog progona ostale relevantne ranije citirane odredbe članka 13. PZ/07. prema kojima je ta zastara nastupila dvije godine od dostavljanja spisa predmeta Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, odnosno 20. lipnja 2015.

Slijedom iznesenog, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je, budući da je drugostupanjsku presudu donio na sjednici održanoj 28. svibnja 2015., pravilnom primjenom odredbe članka 202. stavka 1. PZ/13. (prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ispituje i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona), trebao utvrditi da je nastupila takva zastara i, na temelju članka 181. točke 5. PZ/13., preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odbiti optužbu protiv okrivljene pravne osobe „G.“ d.o.o. i okrivljenog B. I.. Budući da nije tako postupio, već je žalbe okrivljene pravne osobe „G.“ d.o.o. i okrivljenog B. I. odbio kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu, povrijedio je odredbu članka 202. stavka 1. u vezi s člankom 13. stavcima 1. i 3. PZ/13.

Zbog toga je, na temelju članka 513. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.) koji se u postupku povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti u prekršajnom postupku primjenjuje u skladu s odredbom članka 220. stavka 2. PZ/13., trebalo utvrditi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 21. rujna 2015. broj Pž-10219/2013 na štetu osuđene pravne osobe „G.“ d.o.o. i osuđenog B. I. povrijeđen zakon u odredbi članka 202. stavka 1. u vezi s člankom 13. stavcima 1. i 3. PZ/07. (točka I. izreke) te preinačiti pobijanu pravomoćnu presudu i, na temelju članka 181. točke 5. PZ/13., odbiti optužbu protiv okrivljene pravne osobe „G.“ d.o.o. i okrivljenog B. I. da bi počinili prekršaje stavljene im na teret, a, na temelju članka 140. stavka 2. PZ/13., odrediti da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava (točka II. izreke).

Zagreb, 10. svibnja 2017.