1

Poslovni broj: Gž Ovr-27/2019-2

 

Poslovni broj: Gž Ovr-27/2019-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

 

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. H. d.o.o., ..., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., protiv ovršenice E. H., s posljednjim prebivalištem na adresi ..., Z., OIB: ..., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrv-14242/16-4 od 26. studenog 2018., 1. veljače 2019.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba ovrhovoditelja i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrv-14242/16-4 od 26. studenog 2018.,  pod točkom I. izreke.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrv-14242/16-4 od 26. studenog 2018., pod točkama II., III. i IV. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim rješenjem prvostupanjskoga suda u točki I. izreke navedeni se sud proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, dok je u točki II. i III. izreke ukinuo rješenje o ovrsi  javnog bilježnika S. Š. iz Z. poslovni broj: Ovrv-2026/16 od 30. rujna 2016. i sve provedene ovršne radnje te je odbacio ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu od 30. rujna 2016., a u točki IV. izreke odbacio je i njegov prijedlog za postavljanje privremenog zastupnika ovršenici.

 

              Protiv ovog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi ovrhovoditelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prva. U žalbi, u bitnome, navodi da suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda u situaciji kakva je ova, kada ovršenik nema prebivalište odnosno boravište u Republici Hrvatskoj, postoji nadležnost javnih bilježnika za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a što je sukladno i aktualnoj sudskoj praksi. Smatra, da je u konkretnom slučaju trebalo postupiti temeljem odredbe čl. 84. st. 2. točke 4 ZPP i ovršenici postaviti privremenog zastupnika. Ukazuje i na pravno shvaćanje Županijskog suda u Velikoj Gorici izraženoj u odluci polovni broj: GŽ-1523/14 i Gž-1860/14 te Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž Ovr-1358/16.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Žalba ovrhovoditelja je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

 

Tijekom ovog postupka, utvrđeno je da je na prijedlog ovrhovoditelja, a radi namirenja njegove novčane tražbine,  javni bilježnik S. Š. iz Z. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-2026/16 od 30. rujna 2016. općenito na imovini ovršenice, da je javni bilježnik dopisom od 25. listopada 2016. predmet proslijedio prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje, da je uvidom u Jedinstveni registar osoba Republike Hrvatske utvrđeno da ovršenica nema prijavljeno prebivalište na području Republike Hrvatske, odnosno da već u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu nije imala prijavljeno prebivalište na području Republike Hrvatske, nakon čega je prvostupanjski sud, temeljem odredbe čl. 279. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ) i odredbe čl. 16. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) donio pobijano rješenje kojim se proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, ukinuo je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. Š. iz Z. poslovni broj: Ovrv-2026/16 od 30. rujna 2016. i sve provedene ovršne radnje te je odbacio ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu od 30. rujna 2016. zaključujući da javni bilježnik nije bio ovlašten donijeti rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zbog toga što ovršenica na području Republike Hrvatske nema prijavljeno prebivalište. Osim toga, odbacio je i prijedlog ovrhovoditelja da se ovršenici postavi privremeni zastupnik zaključujući da  obzirom da navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije ni trebalo biti doneseno to da ovrhovoditelj više ni nema pravni interes za postavljanje privremenog zastupnika.

 

              Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, a sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ) ocjena je ovog drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti  na temelju navedenih zakonskih odredbi.

 

Međutim, prvostupanjski sud se u ovom postupku pogrešno proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu pozivom na odredbu čl. 16. st. 1. ZPP jer je nadležnost suda u ovom ovršnom postupku nakon dostavljanja spisa od strane javnog bilježnika trebalo procjenjivati u smislu odredbe čl. 287. st. 1. OZ. Naime, odredbom čl. 281. st. 2. OZ propisano je da u slučaju ako javni bilježnik ocijeni da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nije dopušten, uredan ili osnovan, proslijediti će predmet nadležnom sudu (čl. 287. OZ) radi donošenja odluke.

 

U konkretnom slučaju u kojem je u prijedlogu za ovrhu kao posljednja adresa ovršenice naznačena adresa u Z., na adresi ..., nadležni sud u smislu odredbe čl. 287. st. 1. OZ je upravo Općinski građanski sud u Zagrebu, jer se temeljem citirane zakonske odredbe u slučaju ako je ovrha predložena općenito na imovini ovršenika fizičke osobe koja ne obavlja registriranu djelatnost, spis prosljeđuje općinskom sudu nadležnom prema adresi iz prijedloga.

 

Stoga, cijeneći navedene zakonske odredbe i nespornu činjenicu da je u prijedlogu za ovrhu adresa ovršenice naznačena u Z., na adresi ..., valjalo je kao djelomično osnovanu prihvatiti žalbu ovrhovoditelja i pobijano rješenje ukinuti u točki I. izreke te na temelju odredbe čl. 380. točke 3. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

 

U preostalom dijelu, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima žalitelja, pravilno odlučio o nenadležnosti javnog bilježnika za postupanje u ovoj ovršnoj pravnoj stvari i posljedično tome ukidanju navedenog rješenje o ovrsi  javnog bilježnika S. Š. iz Z. poslovni broj: Ovrv-2026/16 od 30. rujna 2016. te ukidanju svih provedenih ovršnih radnji te odbačaju ovrhovoditeljevog prijedloga za ovrhu od 30.rujna 2016.

 

Odredbom članka 279. st. 1. u vezi sa člankom 38. OZ propisano je kako je za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu u ovome predmetu isključivo mjesno nadležan javni bilježnik mjesta prebivališta ovršenika, dok je odredbom stavka  3. ovog članka propisano da ako prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave bude podnesen sudu umjesto javnom bilježniku, prema odredbi stavka 1. ovog članka, sud će prijedlog odbaciti. Na isti način sud će postupiti ako je prijedlog iz stavka 1. ovog članka podnesen mjesno nenadležnom bilježniku.

 

Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i nesporno činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda da ovršenica nema prijavljeno prebivalište na području Republike Hrvatske, odnosno da već u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu 30. rujna 2016. nije imala prijavljeno prebivalište na području Republike Hrvatske, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da u ovoj ovršnoj pravnoj stvari navedeni javni bilježnik nije bio nadležan odlučivati o ovrhovoditeljevom prijedlogu za ovrhu, posljedično čemu je prvostupanjski sud pravilno ukinuo je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. Š. iz Z. poslovni broj: Ovrv-2026/16 od 30. rujna 2016. i sve provedene ovršne radnje te odbacio ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu od 30. rujna 2016.

 

Naime, takvo pravno shvaćanje, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud, zauzeto je i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova sa sucima Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 29. ožujka 2018., pa je posljedično tome neosnovano pozivanje žalitelja na navedena pravna shvaćanje Županijskog suda u Velikoj Gorici i Županijskog suda u Rijeci., radi čega je i žalbu žalitelja u tom dijelu (točki II. i III. izreke), valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

 

Osim toga, pravilno je i pravno shvaćanja prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne postoji pravni interes žalitelja za postavljanje privremenog zastupnika ovršenici, obzirom da u konkretnom slučaju nije postojala ni nadležnost navedenog javnog bilježnika za određivanje ove ovrhe, pa je žalba žalitelja neosnovana i u tom dijelu.

 

Slijedom navedenog, obzirom da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i da pri tome nije počinio niti one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je u ovom dijelu (točki II., III. i IV izreke prvostupanjskog rješenja) žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.

 

             

Pula - Pola, 1. veljače 2019.

 

 

S u d a c:

 

Bruno Franković, v.r.