Broj: Kž 160/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. S. R. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 65/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi opt. S. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. veljače 2017. broj Kv-I-293/16. (K-90/15.), u sjednici vijeća održanoj dana 11. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba opt. S. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u kaznenom predmetu protiv opt. S. R., opt. Lj. P. i opt. S. T., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11, na temelju članka 402. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), određeno je da će se opt. S. T. suditi u odsutnosti.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. S. T. po branitelju Z. S., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Sukladno članku 474. stavku 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima iz žalbe, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je ispravno zaključio, a u razlozima pobijane odluke i dostatno obrazložio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke da se opt. S. T. sudi u odsutnosti.

Naime, nije održivo stajalište žalbenog navoda u kojem se tvrdi da sud prvog stupnja nije u pobijanoj odluci utvrdio tzv. osnovni uvjet za suđenje u odsutnosti, a to su osobito važni razlozi, jer iz obrazloženja pobijane odluke kao nedvojbeno utvrđeno proizlazi da je opt. S. T. osnovano sumnjiv da je tijekom 2007. i 2008. godine počinio kaznena djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11, pri čemu je pribavljena velika materijalna korist u iznosu od 6.301.349,28 kn. Stoga, sud prvog stupnja osnovano zaključuje da je u konkretnom slučaju zbog same prirode kaznenog djela, visine stečene imovinske koristi pribavljene počinjenjem tog kaznenog djela, kao i zbog proteka vremena od počinjenja kaznenog djela, u potpunosti ostvaren tzv. osnovni uvjet iz članka 402. stavka 3. ZKP/08, da se optuženom sudi, iako je odsutan.

Osim toga, protivno prigovoru žalitelja, nije osnovan ni daljnji žalbeni navod, da je međunarodna tjeralica raspisana tek 2016. godine, a okrivljenik se nije javio tek na jedno ročište, pa da zbog toga nisu ostvareni alternativni razlozi za suđenje u odsutnosti. Naime, pravilan je i na nesporno utvrđenim činjenicama utemeljen je zaključak suda prvog stupnja da je optuženik državljanin Republike Srbije i da nije moguće njegovo izručenje. Nadalje, da pravosudna tijela Republike Hrvatske, iako raspolažu adresom optuženika u Republici Srbiji nisu uspjela osigurati njegovu nazočnost u tijeku postupka, te da optuženik nije dostižan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

Konačno, uz sve do sada navedeno, treba naglasiti da su uz opt. S. T. u postupku zajedno optužene i okr. S. R., te okr. Lj. P. da bi svi zajedno i po dogovoru počinili kazneno djelo, slijedom čega nije moguće ustupanje kaznenog postupka u odnosu na opt. T. državi njegova prebivališta, iz čega, nadalje prema ocjeni ovog suda drugog stupnja proizlazi, suprotno tvrdnjama iz žalbe, da su u cijelosti ostvareni i tzv. alternativni uvjeti za suđenje u odsutnosti, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud u pobijanoj odluci.

Slijedom iznesenog, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članka 494. stavka 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. svibnja 2017.