Broj: Kž 184/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Melite Božičević-Grbić kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. I., zbog kaznenog djela iz čl. 188 st. 1 Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 22. prosinca 2016 godine broj K-15/16-22, u sjednici održanoj 11. svibnja 2017 godine,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda. 

Obrazloženje

              Presudom Županijskog suda u Varaždinu, donijetom u ponovljenom postupku, oslobođen je od optužbe opt. E. I. zbog kaznenog djela iz čl. 188 st. 1 KZ/97.

              Protiv ove presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje.

              Opt. E. I. podnio je po svom branitelju D. Š. odvjetniku iz V. odgovor na žalbu, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, odbije kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika. 

              Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Žalba nije osnovana.

              Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, iz razloga što je zanemario okolnost da više svjedoka svojim iskazima potkrjepljuju tvrdnje oštećenice o nasilničkom i ekscesnom ponašanju optuženika, a time posredno ukazuju na vjerodostojnost njenog iskazivanja, koju, po stavu žalitelja, podupiru nalazi i mišljenja vještaka psihologa i psihijatra. Naprotiv, prvostupanjski sud je vrlo detaljno analizirao iskaz oštećenice u odnosu na iskaze ispitanih svjedoka, te nalaze vještaka, pri čemu je također vrlo pažljivo analizirao postupanje oštećenice od događaja za koji optuženika tereti, a koje ona ne negira te konačno, mogućih motiva koji su je naveli na takvu odluku.

Događaj koji je oštećenica prijavila, a koji ima sva obilježja kaznenog djela silovanja, po njenom vlastitom kazivanju zbio se tri godine prije podnošenja njene kaznene prijave protiv optuženika. Majka oštećenice D. Š. navodi da joj je oštećenica taj događaj ispričala nakon što je dala iskaz u policiji dana 2. srpnja 2012 godine, prijateljica oštećenice I. Ć. iskazala je da je da joj je oštećenica ispričala o nasilnom spolnom odnosu dana 29. lipnja 2012 godine, svjedokinja A. G. navodi da joj se oštećenica povjerila u vrijeme kada se optuženik nalazio u bolnici 2012 godine, a svjedoci D. O. i D. H. svoja saznanja crpe iz pričanja svojih djevojaka, koje su opet to čule od oštećenice gotovo tri godine od događaja o kojem je pričala. Neovisno o okolnosti da se prepričavanja ovih svjedoka u nekim detaljima (npr. uporaba pištolja ili puške) međusobno i u odnosu na iskaz oštećenice, ne podudaraju, logično je postavljeno pitanje zbog čega je oštećenica baš pred svima šutjela gotovo tri godine o jednom zaista izuzetno stresnom doživljaju, koje po njenom opisu ima sva obilježja teškog kaznenog djela. Pritom je značajno, da sama oštećenica u iskazu navodi da je nakon tog događaja nastavila vezu s optuženikom, a nesporna je činjenica da su nakon godine dana od događaja o kojem govori oštećenica, u srpnju 2010 godine zajednički kupili stan u S. i na taj način nastavili zajedno živjeti u izvanbračnoj zajednici, a optuženik u obrani navodi da mu je oštećenica čak kupila lovačku pušku na dar, što nije opovrgnuto ni jednim od provedenih dokaza, pa tako ni iskazom oštećenice. Pretragom kuće u kojoj je boravio optuženik, nije pronađen pištolj marke Agram za kojeg oštećenica navodi da joj je optuženik ozbiljno prijetio, no potvrđen je navod u obrani optuženika da je posjedovao dvije lovačke puške, a što potvrđuju svjedoci D. H., D. O., M. I. i B. V.

              Nedvojbeno je pritom da je veza između optuženika i oštećenice bila turbulentna, a kod oštećenice odnos spram optuženika pun ljubavi i strasti, što proizlazi iz SMS poruka koje je oštećenica slala optuženiku u razdoblju od 13. studenog 2011. do 14. lipnja 2012 godine, da bi nakon toga putem SMS poruka 15. i 16. lipnja 2012 godine uslijedile poruke pune ogorčenja i želje za osvetom. Naime, nesporno je da je optuženik pored veze s oštećenicom ulazio u više ili manje ozbiljne veze s drugim djevojkama, što je ona na kraju i saznala, a iz nalaza i mišljenja vještaka psihologa proizlazi da je optuženik narcisoidna osoba, usmjerena na sebe, neosjetljiv na potrebe drugih, a u dugotrajnim i bliskim odnosima traži pretjeranu pažnju i simpatiju, a u pojedinim okolnostima ne može kontrolirati agresivne sklonosti. Prema tome, za vjerovati je svjedocima koje navodi žalitelj da se oštećenica tužila na optuženikovo nasilničko ponašanje, no istovremeno je i dalje nastavila zajednički život i tim istim svjedocima ispričala da ju je optuženik silovao i to nakon gotovo tri godine. Kako iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je povod za prijavu očito bio osjećaj poniženja, uvrijeđenosti i izdaje optuženika, nakon što je saznala za njegove usputne seksualne veze, što i sama priznaje, neovisno o uvjerljivosti i konzistentnosti iskaza oštećenice što potvrđuju vještaci za psihologiju i psihijatriju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da s obzirom na sve istaknute okolnosti ostaje sumnja u vjerodostojnost njenih tvrdnji. To posebno iz razloga, što bi događaj na način na koji ga je oštećenica opisala, morao imati za posljedicu osjećaj straha, gađenja i osobnog poniženja takvom povredom njenog tjelesnog i psihičkog integriteta. Naprotiv, oštećenica je nastavila svoju dugotrajnu vezu s optuženikom i s planovima za budućnost zajedničkog življenja, zajedno s njim kupila stan, te izražavala ljubav prema njemu na razne načine, sve do trenutka kada je shvatila da je prevarena, te da njena ljubav nije uzvraćena na isti način, zbog čega je vjerodostojnost njenog iskazivanja ostala upitna.

              Stoga je valjano prvostupanjski sud zaključio, da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom, zbog čega žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po odredbi čl. 482 ZKP/08 presuđeno kao u izreci. 

U Zagrebu 11. svibnja 2017 godine