- 1 -              Rev 3280/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3280/2015-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatske vode, pravne osobe za upravljanje vodama iz Z., OIB ..., koga zastupa punomoćnica L. L., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu A. S. i L. L. u Z., protiv ovršenice D. Z., OIB ..., iz K. na S., radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-106/14-2 od 9. lipnja 2015., kojim je ukinuto rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Ovr-1073/13 od 18. studenog 2013., u sjednici održanoj 29. siječnja 2019.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-106/14-2 od 9. lipnja 2015. te se predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

 

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem, radi ostvarenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.296,00 kn, određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenice.

 

Drugostupanjskim rješenjem ukinuto je rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zaboku broj Ovr-1073/13 od 18. studenog 2013., ukinute su sve provedene radnje i prijedlog za ovrhu je odbačen.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže ovom suda da prihvati reviziju, da ukine pobijano rješenje i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno potražuje naknadu troška podnesene revizije.

 

Ovršenica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija ovrhovoditelja je osnovana.

 

Zaključak o sudskoj nenadležnosti drugostupanjski sud u pobijanom rješenju, obzirom da je ovršni prijedlog podnesen 15. studenog 2013., temelji na odredbi čl. 17. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine” broj 153/09 - dalje ZVFG) kojom je propisano da se na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, uz tu naknadu, naplaćuje i naknadu za uređenje voda, a prema odredbi čl. 23. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 26/03 - pročišćeni tekst) rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz sadržaja podnesene revizije proizlazi da ovrhovoditelj postavlja sljedeće postupovnopravno pitanje:

 

„Je li za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata naknada za uređenje voda nadležan sud na temelju odredbi Ovršnog zakona?”

 

Osnovana je tvrdnja ovrhovoditelja da je, s obzirom na zauzeto shvaćanje u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III/1640/2006 od 13. veljače 2008., te različitu praksu drugostupanjskih sudova o tom pitanju (odluka Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-2244/12, odluka Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-407/14 od 14. travnja 2014., odluke Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru broj Gžovr-6381/13, Gžovr-7010/13, Gžovr-6015/13), postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva („Narodne novine” broj 107/95, 19/96, 88/98 i 150/05), osim odredaba navedenih u članku 94. stavku 2. i članku 95. stavku 2. tog Zakona, prestao je važiti na temelju odredbe čl. 97. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine” broj 153/09), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. (osim odredaba navedenih u članku 95. stavku 1. tog Zakona), pa stoga nadležnost za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu od 11. prosinca 2013. valja ocijeniti primjenom odredaba tog Zakona te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“ broj 56/13).

 

Prema odredbi čl. 16. st. 1. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva („Narodne novine” broj 153/09 i 56/13 - dalje ZFVG) naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz čl. 17. toga Zakona. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode (čl. 16. st. 2.).

 

Odredbom čl. 17. st. 1. ZFVG propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.

 

Čl. 7. Uredbe o visini naknade za uređenja voda („Narodne novine” broj 82/10) propisano je da jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem popisu stanovnika ne prelazi 2000 nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom čl. 17. ZFVG. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju Hrvatske vode.

 

Daljnja iznimka od primjene odredbe čl. 17. ZFVG, propisana je i odredbom čl. 8. Uredbe o visini naknade za uređenja voda, prema kojoj su, pod određenim uvjetima, Hrvatske vode ovlaštene preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema čl. 7. te Uredbe.

 

Dakle, pod određenim uvjetima i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, obračun i naplatu ovlaštene su vršiti Hrvatske vode.

 

Zakon o financiranju vodnog gospodarstva, različito je propisao postupak naplate, ovisno o tome jesu li rješenja kojim se obračunava vodna naknada donijele Hrvatske vode ili je rješenje o obračunu naknade za uređenje voda, uz određivanje komunalne naknade prema propisima o komunalnom gospodarstvu, postupajući prema odredbi čl. 17. st. 1. ZFVG, donijela jedinica lokalne samouprave.

 

Tako je odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG propisano da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada, dok prema odredbi čl. 73. st 2. ZFVG, ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja), pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.

 

Prema odredbi čl. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine” broj 112/12 i 25/13 - dalje OZ), tim Zakonom se uređuje postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

 

Stoga, određujući da Hrvatske vode postupak protiv obveznika vodne naknade pokreću kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu, odredba čl. 73. st. 2. ZFVG propisuje sudsku nadležnost za određivanje i provođenje ovrhe protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode.

 

Dakle, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata vodna naknada i naloženo njeno plaćanje nadležan je sud.

 

Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ, valjalo je ukinuti pobijano drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 29. siječnja 2019.