Broj: Kž-Us 79/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu doc. dr. sc. Marinu Mrčeli, u kaznenom postupku protiv okrivljenog S. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja okrivljenog D. O. izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 13. travnja 2017. broj Kir-t-Us-263/17., 18. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba protivnika osiguranja, okrivljenog D. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u točki I. izreke je na temelju članka 11. stavka 1. točke a) Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“, broj 145/10.; dalje u tekstu: ZOPOIK) određena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi kojom se okrivljenom D. O. zabranjuje da otuđi ili optereti nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 209 k.o. M. i to kat. čest. 746/1 u naravi oranica V. p. površine 668 čhv, kat. čest. 1048/1 u naravi oranica D. površine 223 čhv, kat. čest. 1765/2 u naravi oranica G. površine 840 čhv, kat. čest. 1784/1 u naravi oranica L. p. površine 451 čhv, kat. čest. 1905 u naravi oranica L. - nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 209, k.o. M. i to kat. polje površine 1 jutro i 718 čhv, ukupno 1 jutro i 2900 čhv, kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja naznačenih nekretnina u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Velikoj Gorici.

U točki II. izreke određeno je da se ova privremena mjera donosi u korist Republike Hrvatske, dok je u točki III. određeno da će se ova privremena mjera sukladno članku 15. stavku 1. ukinuti ako u roku od 2 (dvije) godine od dana kada je ova mjera određena ne bude potvrđena optužnica ili podnesen prijedlog iz članka 2. stavka 2. ZOPOIK-a. U točki IV. određeno je da privremena mjera sukladno članku 16. ZOPOIK-a može trajati najdulje 60 dana nakon što sud dostavi obavijest da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni D. O. po branitelju, odvjetniku D. V., bez navođenja žalbenog razloga. U žalbi je predložio da „eventualnom privremenom mjerom budu obuhvaćene samo neke od njegovih nekretnina“ jer vrijednost pet nekretnina „znatno prelazi … ukupnu sumnjičenu vrijednost imovinske koristi“ od 185.000,00 kuna.

Na temelju članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je, prije dostave sucu pojedincu, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nepotkrijepljeni i neodređeni žalbeni navodi o znatnoj većoj vrijednosti nekretnina od imovinske koristi za čije pribavljanje je okrivljenik osnovano sumnjiv ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Naime, žalitelj ne pobija utvrđenja u pobijanom rješenju da je okrivljenik osnovano sumnjiv da je pribavio imovinsku korist najmanje 185.000,00 kuna, a „da će točan dio protupravno stečene imovinske koristi … biti utvrđen tek u daljnjem tijeku postupka“. Jednako tako, žalbom nije dovedeno u pitanje niti utvrđenje da je tržišna vrijednost navedenih okrivljenikovih nekretnina oko 238.223,00 kuna, a prema podacima informacijskog sustava Porezne uprave o prosječnoj vrijednosti poljoprivrednog zemljišta na području k.o. M. Osim toga, nekretnine okrivljenika opterećene su založnim pravom u korist Ministarstva financija Republike Hrvatske u iznosu 87.034,23 kuna.

Kraj takvog stanja stvari, neosnovani su žalbeni navodi da vrijednost navedenih okrivljenikovih nekretnina „znatno prelazi“ visinu imovinske koristi za čije pribavljanje je okrivljenik osnovano sumnjiv. Zato žalbeni navodi za sada ne upućuju na zaključak da bi postojao nesklad između vrijednosti koja se osigurava kao imovinska korist i vrijednosti imovine protivnika osiguranja na kojoj se osiguranje provodi.

Nadalje, člankom 15. stavkom 2. ZOPOIK-a propisano je da se privremena mjera može ukinuti ili zamijeniti drugom prije isteka vremena na koje je ona određena ili prije isteka roka iz stavka 1. navedenog članka, ako sud na prijedlog protivnika osiguranja, utvrdi da ona nije potrebna ili da se osiguranje može postići kakvom drugom privremenom mjerom te ako protivnik osiguranja ili treća osoba položi jamčevinu. Stoga protivnik osiguranja u tom smislu može podnijeti prijedlog za izmjenu privremene mjere.

Budući da je prvostupanjski sud iznio jasne razloge zbog kojih smatra da je prijedlog Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta za određivanje privremene mjere osnovan, a koje utvrđenje nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima protivnika osiguranja, okrivljenog D. O., a niti su u pobijanom rješenju ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. svibnja 2017.