Broj: Kž-Us 119/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. G. i dr. zbog kaznenih djela iz čl. 347. st. 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11; nastavno: KZ/97), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u nastavku teksta: USKOK), podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. travnja 2016. broj K-Us-30/15, u sjednici održanoj dana 23. svibnja 2017., u prisutnosti javnom dijelu sjednice branitelja opt. A. G., odvjetnika D. R. i branitelja opt. M. T., odvjetnika R. B.

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

1.                 Djelomično se prihvaća žalba USKOK-a, ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na opt. A. G., te se u odnosu na tog optuženika predmet upućuje nadležnom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II.               Žalba USKOK-a u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu je na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženike A. G. i M. T. oslobodio od optužbe da bi počinili kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava, i to opt. G. poticanjem na krivotvorenje službene isprave iz čl. 312. st. 1. u vezi s čl. 37. st. 1. KZ/97, a opt. M. T. krivotvorenjem službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97 te opt. T. još za djelo protiv službene dužnosti, primanjem mita iz čl. 347. st. 1. KZ/97, činjenično i pravno pobliže opisana u izreci te presude. 

              Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, određeno je da troškovi postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika, kao i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnio USKOK, i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovore na žalbu podnijela su oba optuženika, i to opt. G. po branitelju D. R., odvjetniku iz S., a opt. T. po branitelju R. B., odvjetniku iz Z. Obojica predlažu da se žalba USKOK-a odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

              Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

              Na zahtjeve obojice optuženika postavljene u odgovorima na žalbu, o sjednici vijeća izviješteni su oba optuženika i njihovi branitelji. Sjednici su nazočili branitelji optuženika, i to odvjetnik D. R. za opt. G. i odvjetnik R. B. za opt. T., a optuženici nisu pristupili, iako su uredno izviješteni, pa je sjednica, na temelju čl. 475. st. 5. ZKP/08 održana u njihovoj odsutnosti, kao i odsutnosti državnog odvjetnika, također obaviještenog u skladu s odredbom čl. 475. st. 2. ZKP/08.

              Žalba USKOK-a je djelomično osnovana.

              U ponovljenom suđenju, nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske, prihvativši žalbu opt. M. T., ukinuo pobijanu presudu u cijelosti, s obzirom na to da su razlozi  zbog kojih je donio odluku u korist opt. M. T. od koristi i za opt. A. G., prvostupanjski je sud donio oslobađajuću presudu za oba optuženika.

U obrazloženju te presude prvostupanjski sud ističe kako za osuđujuću presudu mora postojati niz međusobno povezanih činjenica koje su utvrđene na nedvojben način i koje tvore nedjeljivu i logičnu cjelinu. U konkretnom slučaju, nadalje, taj sud navodi da je opt. A. G., iznoseći obranu u policijskoj postaji V. K., teretio opt. M. T., no da je naknadno odlučio koristiti svoje pravo da ne iznosi svoju obranu. Kako je opt. M. T. tek na raspravi imao priliku ispitivati opt. A. G., pa tako provjeriti vjerodostojnost iskaza tog optuženika, a tada je opt. G. odbio iznositi obranu i odgovarati na pitanja, to se raniji iskaz opt. G. kojim tereti opt. M. T. nije smio koristiti kao isključivi ili pretežiti dokazni materijal za osuđujuću odluku u odnosu na opt. T. Zato je u takvoj pravnoj situaciji opravdano sud prvog stupnja u odnosu na opt. M. T. donio oslobađajuću odluku, a cijeneći da, osim ranije obrane opt. G., niti jedan drugi dokaz ne upućuje na zaključak da bi upravo opt. T. bio počinitelj kaznenih djela kojima se tereti.

              Takvo rezoniranje prihvaća kao logično i ovaj drugostupanjski sud, s obzirom na to da podatak kako je pečat otisnut na obrascu zahtjeva za povrat PDV-a autentičan (tj. originalan), kako to proizlazi iz provedenog vještačenja CKV „Ivan Vučetić“, ne upućuje jednoznačno na opt. M. T., poglavito cijeni li se da su se jednim te istim pečatom koristili svi carinici u službi. Ima li se uz to na umu da na obrascu zahtjeva za povrat PDV-a nije bilo niti jednog od dva neophodna faksimila, te da je kao najvjerojatniji skriptor jedinog postojećeg potpisa na tom obrascu vještačenjem utvrđen sada pok. S. L., preostala dokazna građa ne daje dovoljan temelj za zaključak da je počinitelj kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97, pa onda niti s njim uzročno i logično povezanog kaznenog djela primanja mita iz čl. 347. st. 1. KZ/97, upravo opt. M. T.

              Iz izloženih razloga žalba državnog odvjetnika u odnosu na opt. M. T. nije osnovana.

Međutim, istodobno opravdano državni odvjetnik prigovara ispravnosti zaključka prvostupanjskog suda u odnosu na opt. A. G.

Naime, oslobađajuća presuda za opt. M. T. rezultat je dosljedne primjene poštovanja konfrontacijskog prava tog optuženika, jer ga je teretio opt. A. G. S druge strane, opt. A. G. je prije rasprave ispitan u dva navrata, te je oba puta iznosio obranu, kojom je, osim što je teretio opt. M. T., teretio i sebe, odnosno priznao da je poticao na krivotvorenje službene isprave. Činjenica što nema dovoljno dokaza da je počinitelj kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97 upravo opt. M. T. ne rezultira i zaključkom da nema dokaza kako opt. A. G. nije imao ulogu poticatelja u izvršenju tog kaznenog djela. Ovo stoga što nema sumnje da je došlo do krivotvorenja službene isprave, odnosno obrasca zahtjeva za povrat poreza na dodanu vrijednost, koji je ispunjen na način da je prikazao kako je roba (kutna garnitura) kupljena u Zagrebu, u Republici Hrvatskoj, izvezena iz Republike Hrvatske, a što je ovjereno službenim pečatom Carinarnice uz koji se nalazi nečitljiv potpis. Drugim riječima, nesporno je da postoji krivotvorena službena isprava, pa je taj podatak sud prvog stupnja trebao povezati s ranijim obranama opt. A. G., koji je spomenuti obrazac ponovno donio na Carinski prijelaz, nakon što je utvrdio da isti ne sadržava sve potrebno da prodavaonica izvrši povrat poreza na dodanu vrijednost. Kraj činjenice da je pečat na obrascu zahtjeva za povrat poreza na dodanu vrijednost utvrđen kao autentičan, odnosno originalni, jedino je moguće zaključiti da ga je na to mjesto stavio netko od zaposlenika Carinske ispostave M. To što identitet tog zaposlenika nije utvrđen ne utječe na to da je djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97 na opisani način počinjeno, zbog čega je sud prvog stupnja trebao logično i životno povezati sadržaj ranijih iskaza opt. A. G. kojim je opisivao svoje sudjelovanje u tim događajima.

              Iz izloženih razloga za sada se ne mogu prihvatiti kao ispravni zaključci prvostupanjskog suda u pogledu opt. A. G., pa je žalba USKOK-a u tom dijelu prihvaćena.

                U ponovljenom postupku nadležni prvostupanjski će sud ponovno izvesti i ocijeniti sve ranije izvedene dokaze, a nakon toga će, uvažavajući argumentaciju ove drugostupanjske odluke, donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku, koju će valjano obrazložiti sukladno odredbi čl. 459. ZKP/08, na način da će iznijeti razloge o svim odlučnim činjenicama, iznijeti nesporne činjenice i jasno i potpuno izložiti koje sporne činjenice i iz kojih razloge uzima kao dokazane ili nedokazane.

              Slijedom izloženog, na temelju čl. 483. st. 1.i čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 23. svibnja 2017.