Poslovni broj: 3 P-130/18-40

1

 

 

             

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

                   Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Nataši Miletić, u pravnoj stvari 1. tužitelja V. T. O.:… iz V. 155, 2. tužitelja Đ. T. O.: …iz V. 155, oboje zastupani po M. S., odvjetniku iz V., protiv 1. tuženika A. B. O.: … iz V. 156, zastupanog po O. B. i partneri, odvjetnicima iz V., 2. tuženika H. B. O.:.. iz V. 156, zastupane po Z. J., odvjetnici iz Č., 3. tuženika G. T. O.: 63525857241 iz V. 155, zastupanoj po O. B. i partneri, odvjetnicima iz V., radi brisanja upisa, nakon održane glavne i javne rasprave dana 07. prosinca 2018. održane u prisutnosti I. tužitelja, punomoćnika tužitelja M. S., odvjetnika iz V., punomoćnice I. i III. tuženika Ž. B., odvjetnice iz V., punomoćnice II. tuženika Z. J., odvjetnice iz Č., dana 23. siječnja 2019. u prisutnosti I. tužitelja V. T., punomoćnika tužitelja M. S., odvjetnika iz V., te zamjenice punomoćnika II. tužene T. Č., odvjetničke vježbenice u uredu Z. J., odvjetnice iz Č., te u odsutnosti punomoćnice I. i III. tuženika, je objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

1.                Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

" I. Nalaže se brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o darovanju prava vlasništva na nekretninama, ovjerenog kod javnog bilježnika I. K. iz Č., poslovni broj Ov-2700/15 i Ugovora o osnivanju prava služnost stanovanja, uporabe i plodouživanja, ovjeren kod javnog bilježnika I. K. iz Č., poslovni broj Ov-3394/15, i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama

-          čkbr. 462/2/2/2 V. D. površine 467 čhv

-          čkbr 462/3/2 Vinograd, voćnjak V. površine 1388 čhv

ukupne površine 1855 čhv, sve upisano u zk ul. br. 3611 k.o. V. B. K.

-          čkbr. 462/2/1/3 Garaža, gopodarska zgrada, voćnjak, vinograd doma površine 378 čhv, upisano u zk ul. br. 3610 k.o. V. B. K.

-          čkbr. 462/5 Voćnjak V. površine 1464 čhv,

-          čkbr. 462/6 Voćnjak površine 211 čhv

ukupne površine 1675 čhv, sve upisano u zk ul. br. 2169 k.o. V B. K.

kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju prava vlasništva na nekretninama od 15. lipnja 2015 godine i Ugovora o osnivanju prava služnosti stanovanja, uporabe i plodouživanja od 3.08.2015. godine, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena I. tuženika uz istovremeni upis tih nekretnina na II. tuženicu.

 

2. Nalaže se brisanje zemljišno knjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o darovanju nekretnine, ovjeren kod javnog bilježnika J. V. S. iz V. poslovni broj Ov-2988/15 dana 29.06.2015. godine i Ugovora o zasnivanju osobne služnosti (pravo plodouživanja), ovjeren kod javnog bilježnika J. V. S. iz V. poslovni broj Ov-3270/15 daan 10.07.2015. godine i ispostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama

 

-          čkbr. 462/2/2/2 V. D. površine 467 čhv

-          čkbr 462/3/2 Vinograd, voćnjak V. površine 1388 čhv

ukupne površine 1855 čhv, sve upisano u zk ul. br. 3611 k.o. V. B. K.

-          čkbr. 462/2/1/3 Garaža, gopodarska zgrada, voćnjak, vinograd doma površine 378 čhv, upisano u zk ul. br. 3610 k.o. V. B. K.

-          čkbr. 462/5 Voćnjak V. površine 1464 čhv,

-          čkbr. 462/6 Voćnjak površine 211 čhv

ukupne površine 1675 čhv, sve upisano u zk ul. br. 2169 k.o. V B. K.

kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju nekretnina od 29. lipnja 2015. godine i Ugovora o zasnivanju osobne služnosti (prava plodouživanja) od 10.07.2015. godine, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena I. tuženika uz istovremeni upis tih nekretnina na III. tuženicu.

 

3. Nalaže se I-III. tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2.                Nalaže se tužiteljima da naknade parnični trošak I. i III. tuženiku u iznosu od 8.250,00 kn, a II. tuženoj u iznosu od 11.250,00 kn, sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužitelji Đ. T. i Đ. T. su podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika A. B., H. B. i G. T. radi brisanja upisa u kojoj navode da su tužitelji kao darovatelji sa II. tuženicom H. B. i III tuženicom G. T. kao daroprimateljima sklopili Darovni ugovor dana 14.06.1984. godine i to između ostalog za nekretnine koje su u zemljišnim knjigama upisane kao

-          čkbr. 462/2/2/2 Voćnjak D. površine 467 čhv

-          čkbr 462/3/2 Vinograd, voćnjak V. površine 1388 čhv

ukupne površine 1855 čhv, sve upisano u zk ul. br. 3611 k.o. V. B. K.

-          čkbr. 462/2/1/3 Garaža, gopodarska zgrada, voćnjak, vinograd doma površine 378 čhv, upisano u zk ul. br. 3610 k.o. V. B. K.

-          čkbr. 462/5 Voćnjak V. površine 1464 čhv,

-          čkbr. 462/6 Voćnjak površine 211 čhv

ukupne površine 1675 čhv, sve upisano u zk ul. br. 2169 k.o. V B. K..

 

Ugovorne strane su predmetnim Darovnim ugovorom ugovorile da darovatelji, ovdje tužitelji, zadržavaju pravo služnosti doživotnog uživanja kao i da daroprimatelji, ovdje II. i III. tužena, ne mogu bez dozvole darovatelja otuđiti niti opteretiti darovane nekretnine, sa zabilježbom zabrane otuđenja i opterećenja u zemljišnoj knjizi.

 

Nadalje navode da je rješenjem ovog suda br. Z-2380/85 od 1.04.1985. dozvoljena uknjižba vlasništva na daroprimatelje te uknjižba prava služnosti doživotnog uživanja za korist darodavatelja i uknjižba zabrane otuđenja i opterećenja.

 

              Dana 15.06.2015. II tuženica H. B. i I-tuženik A. B. su sklopili ugovor o darovanju prava vlasništva na nekretninama koji je ovjeren kod jav. bilježnika I. K. pod brojem Ov-2700/15 a kojem su darovane nekretnine u suvlasničkim dijelovima II-tuženice H. B. i to:

-          čkbr. 462/2/2/2 V. D. površine 467 čhv

-          čkbr 462/3/2 Vinograd, voćnjak V. površine 1388 čhv

ukupne površine 1855 čhv, sve upisano u zk ul. br. 3611 k.o. V. B. K.

-          čkbr. 462/2/1/3 Garaža, gopodarska zgrada, voćnjak, vinograd doma površine 378 čhv, upisano u zk ul. br. 3610 k.o. V. B. K.

-          čkbr. 462/5 Voćnjak V. površine 1464 čhv,

-          čkbr. 462/6 Voćnjak površine 211 čhv

ukupne površine 1675 čhv, sve upisano u zk ul. br. 2169 k.o. V B. K..

 

              Dana 03.08.2015. I-tuženik i II-tuženica su sklopili Ugovor o osnivanju prava služnosti stanovanja, uporabe i plodouživanja koji je ovjeren kod javnog bilježnika I. K. pod br. Ov-3394/2015 na istim nekretninama.

 

              U pogledu istih nekretnina na svojim suvlasničkim dijelovima, III. tuženice G. T. i I. tuženik A. T. su 18.06.2015. sklopili Ugovor o darovanju nekretnina ovjeren kod javnog bilježnika J. V.-S. pod br. Ov-288/15 od 29.06.2015., te su iste stranke dana 08.07.2015. sklopile Ugovor o zasnivanju osobne služnosti također ovjeren kod javnog bilježnika J. V.-S. iz V. poslovni broj  Ov-3270/15 od 10.07.2015.

 

              Tužitelji smatraju da se mora izbrisati zemljišno-knjižno stanje nastalo na temelju predmetnih ugovora jer je povrijeđen čl. 34. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji određuje da ukoliko vlasnik pravnim poslom odredi zabranu otuđenja i opterećenja svoje stvari da ga to obvezuje i da će zabrana djelovati i prema trećima ako je osnovana u korist bračnog druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja a i upisana je u zemljišnu knjigu, odnosno u javni upisnik bez čega se ne može steći pravo za koju je zabrana određena.

 

              Smatraju da su  ta raspolaganja napravljena suprotno zabrani te da stoga nemaju pravni učinak jer da je zabrana raspolaganja i opterećenja upisana u zemljišnu knjigu u njihovu korist.

 

              U odgovoru na tužbu tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu, prigovaraju aktivnoj i pasivnoj legitimaciji, s time da II-tužena smatra i da se radi o presuđenoj stvari, obzirom na rješenje predmeta P-595/14, dok I. i III tuženici smatraju da se radi o brisovnoj tužbi te da tužitelji nisu ovlašteni podnijeti takvu tužbu jer da nisu bili upisani kao nositelji knjižnog prava neposredno prije osporavane promijene u zemljišnim knjigama.

 

I. i III. tuženici su ujedno odustali od svojeg prijedloga za prekidom ovog postupka. Tuženici također smatraju da je zabrana otuđenja i opterećenja brisana na temelju presude P-217/92.

 

Također I. i III. tuženici prigovaraju i vrijednosti predmeta spora.

             

U dokaznom postupku izvršio uvid u izvatke na listu br. 8-13, darovni ugovor na listu br. 14-15, rješenje na listu br. 16, ugovor o darovanju na listu br. 17, ugovor o osnivanju prava služnosti na listu br. 18, ugovor o darovanju na listu br. 19-20, ugovor o zasnivanju osobne služnosti na listu br. 21-22, izvatke na listu br. 34-39, darovni ugovor na listu br. 40-41, rješenje na listu br. 42, ugovor o darovanju na listu br. 43, ugovor o osnivanju prava služnosti na listu br. 44, ugovor o darovanju na listu br. 45-46, ugovor o zasnivanju osobne služnosti na listu br. 47-48, presude na listu br. 58-63, rješenje na listu br. 64, izvatke na listu br. 65-85, rješenje na listu br. 117-118, potvrdu na listu br. 119, prijepis posjedovnog lista na listu br. 120, ugovor o darovanju na listu br. 121-122, dopis i uplatnice na listu br. 123-124, dokumentaciju na listu br. 125-127, rješenje na listu br. 128-130, porezno rješenje na listu br. 131, izjavu na listu br. 132-133, presudu na listu br. 134-140, presudu na listu br. 141-144, rješenje na listu br. 145, rješenje na listu br. 146, izvadak na listu br. 147-149, uvjerenje na listu br. 152, preslik osobne iskaznice na listu br. 153, rješenje na listu br. 154, rješenje na listu br. 159-160, odluku na listu br. 166-175, odluku na listu br. 184-193, izjavu na listu br. 206, rješenje na listu br. 207-208, dopis z.k. odjela na listu br. 209, rješenje na listu br. 210-213, preslik spisa Z-8049/08 na listu br. 214-222, izvadak na listu br. 223-229 i 230-243, preslik spisa Z-5911/15 na listu br. 244-253, izvadak na listu br. 254-257, 258-260 i 261-263, izjavu na listu br. 265, rješenje na listu br. 266, rješenje na listu br. 268, izjavu na listu br. 271, rješenje na listu br. 272, izjavu na listu br. 274, rješenje na listu br. 275.

 

              Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

 

              Prigovor nedostatka aktivne legitimacije je osnovan u odnosu na tužitelje makar tužitelji navode da tužbu temelje na čl. 34. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji određuje da zabrana otuđenja i opterećenja djeluje i prema trećima, između ostalog ako je osnovana u korist roditelja a i ukoliko je upisana u zemljišnu knjigu, međutim, zakon ne predviđa podnošenje tužbe na temelju predmetnog zakonskog članka.

 

              Naime, uvidom u izreku petita tužbenog zahtjeva vidljivo je da tužitelji traže brisanje zemljišnoknjižnog stanja, pa prema tome na takav tužbeni zahtjev jedino se može primijeniti čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama koji regulira podnošenje brisovne tužbe što podnijeta tužba u svojoj suštini je. Uvidom u predmetne z.k. izvatke u vezi kojih se traži brisanje zemljišnoknjižnog stanja je vidljivo da tužitelji nisu neposredno prije nego je I tuženik stavio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva dana 18.06.2015. te dana 13.07.2015., a niti prije stavljanja prijedloga za upis prava plodouživanja u korist II i III tuženica dana 20.07.2017. i 28.8.2015.g. bili uknjiženi kao nositelji knjižnog prava zabrane otuđenja i opterećenja, odnosno ta zabrana nije bila uknjižena u njihovu korist prije predmetnih datuma, a što slijedi i iz odluke Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž Zk-580/16 od 25.08.2017.

 

Naime, prema čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama takvu tužbu može podnijeti samo nositelj knjižnog prava koje je određeno uknjižbom u korist neke osobe pa je ovlašten radi zaštite tog svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uknjižbu prijašnjeg zemljišno-knjižnog stanja. (tako i sudska praksa VSRH Rev-1221/85 od 30.09.1986.g. i Rev-1340/00 od 23.7.2003.g.te ŽS u Varaždinu Gž 2902/16 od 05.10.2017.).

 

Tužitelji prije stavljenih prijedloga za upis prava vlasništva odnosno plodouživanja tuženika nisu bili uknjiženi kao nositelji knjižnog prava, tj. u njihovu korist nije bila uknjižena zabrana otuđenja i opterećenja na predmetnim nekretninama koje su predmet ovog spora.

 

Tužitelji nisu ovlašteni podnijeti tužbu niti temeljem čl. 34. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, obzirom na to da zabrana otuđenja i opterećenja u njihovu korist nije bila uknjižena u gruntovnicu kada je prijedlog za uknjižbu vlasništva I-tuženika došao u gruntovnicu a što je bilo 15.06.2015. i 13.07.2015. (a o čemu se očitovao i Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž Zk-580/16 od 25.08.2017)., kao i prijedlozi za uknjižbu prava plodouživanja u korist II i III tuženica što je bilo 20.07.2017. i 28.8.2015.g.

 

Naime, čl. 34. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određuje da zabrana otuđenja i opterećenja djeluje i prema trećima, između ostalog ako je osnovana u korist roditelja a i ukoliko je upisana u zemljišnu knjigu, dakle, upis takve zabrane u zemljišnu knjigu predstavlja nužan zakonski uvjet za njezin pravni učinak.

 

Kako dakle tužitelji nisu bili nositelji knjižnog prava u vrijeme stavljenih prijedloga za uknjižbu prava vlasništva i plodouživanja u korist tuženika, slijedom toga nisu niti ovlašteni podnositi tužbu kakvu su podnijeli.

 

Slijedom iznijetog se ukazuje prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za tužbu kakva je podnijeta, osnovanim.

 

Što se tiče prigovora nedostatka pasivne legitimacije, on je neosnovan u odnosu na II. i III. tuženu, obzirom na to da su one bile uknjižene u gruntovnicu prije otuđenja nekretnine I-tuženiku, a neosnovan je i u odnosu na I-tuženika obzirom da su nekretnine u njegovu korist otuđene.

 

Što se tiče prigovora vrijednosti predmeta spora, sud je vrijednost predmeta spora odredio iznosom od 20.000,02 kn obzirom na to da se tužbeni zahtjev sastoji od dvije točke od kojih se svaka odnosi na brisanje zemljišnoknjižnog stanja pa sud smatra da su tužitelji odredili vrijednost predmeta spora sukladno traženju u tužbenom zahtjevu a kojim se nalaže trpljenje te sud smatra da su tužitelji dostatno odredili vrijednost predmeta spora, pa je stoga prigovor vrijednosti predmeta spora neosnovan.

 

Neosnovan je prigovor presuđene stvari podnijet po II tuženoj obzirom da je predmet raspravljan u predmetu P-595/14 bilo utvrđenje ništetnosti darovnog ugovora zaključenog 14.6.1984.g. (u presudi pogrešno stoji datum 16.4.1984.g.) između tužitelja te II i III tuženika i S. T. te provedba zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora, dok je predmet ovog ugovora nalaganje brisanja zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju darovnih ugovora te ugovora o pravu uživanja sklopljenih između tuženika. Dakle ne radi se o identičnom tužbenom zahtjevu niti o istim strankama, pa je prigovor neosnovan.

 

Tom odlukom je inače odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništavog ugovora o darovanju kojim su II i III tužena dobile nekretnine koje su predmet darovanja I tuženiku a predmet su ovog postupka.

 

Svi daljnji prigovori stranaka su neosnovani i kao takovi bespredmetni budući da je već istaknuto da u vrijeme stavljanja prijedloga tuženika za uknjižbom prava vlasništva odnosno prava plodouživanja tužitelji nisu imali uknjiženog prava zabrane otuđenja nekretnine u svoju korist, međutim ipak se samo napominje da je rješenjem Z-3279/91 brisano samo pravo služnosti doživotnog uživanja ali ne i zabrane otuđenja a čime se sud referira na prigovore tuženika da je to pravo tom odlukom bilo brisano.

 

Nadalje su tuženici prigovarali vjerodostojnosti izjave tužitelja kojim su tražili brisanje zabrane doživotnog uživanja (l. 271). Činjenica je tada takove izjava u zbirci isprava ovog suda nema što je sud provjerio međutim kako je iz predmetne ovjere vidljivo, radi se o preslici izvorne isprave to nema razloga istoj ne vjerovati tim više što i stranke same mogu dokazivati činjenice a što su tužitelji i učinili.

 

Također je netočna tvrdnja tuženika da je zabrana otuđenja i opterećenja upisana na temelju ugovora o darovanju od 14.6.1984.g. brisana temeljem presude P. 217/92 od 12.11.2002.g. obzirom da je iz predmetne presude razvidno da se ista odnosi na pravnu stvar tužitelja D. B. A. M. protiv I tužitelja te II i III tuženika i S. T..

 

Neosnovan je prigovor tužitelja kojim upire na nejedinstvo nekretnine obzirom da smatraju da predmet postupka nije izvanknjižno vlasništvo kuće na čestici koja je predmet ovog postupka a koja se nalazi na nekretnini uknjiženoj u zk. ul. 3611 V. B. kotar a obzirom da je čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da pojedinačno nekretninu čini zemljišno-knjižna čestica uključujući i sve što je s njome razmjerno trajno povezano  na njezinoj površini i ispod nje dok je  čl. 395 st. 2 istog zakona određeno da se od dana stupanja na snagu tog zakona a što je bilo 1.1.1997.g. sva načela u pogledu različitog uređenja pripadnosti zemljišta i zgrada odnosno dijelova zgrada ima tumačiti sukladno spomenutom načelu jedinstvenosti nekretnine.

 

Također je neosnovano pozivanje tužitelja na izjave II i III tuženica dane u kaznenom postupku te o fiktivnosti ugovora koji su predmet ove tužbe obzirom da je činjenica da tužitelji nemaju aktivnu legitimaciju  za podnošenje tužbe kakovu su ponijeli a obzirom na to da u njihovu korist u vrijeme kada su stavljeni prijedlozi tuženika za uknjižbom prava vlasništava odnosno prava ploduživanja nije bila uknjižena u gruntovnici zabrana opterećenja i otuđenja, a ta zabrana bi prema čl. 34. st. 2. Zakona o vlasništvu i  drugim stvarnim pravima prema trećima mogla djelovati samo ako bi bila uknjižena a što nije bila, stoga se pozivanje tužitelja na navedene izjave II i III tuženice u konkretnom slučaju ukazuje kao irelevantno.

 

I i III tuženici su u pravu kada primjećuju da nikakova izmjena eventualno neprenijetih podataka iz stare zemljišne knjige nije zatražena od strane tužitelja jer bi to bilo evidentirano u zemljišnim knjigama, dok iz dopisa zemljišno-knjižnog odjela ovog suda slijedi da je verifikacija napravljena za zk uloške 3610 i 3611 k.o. V B. kotar dana 3.12.2008.g. a za zk.ul. 2169 k.o. V B. kotar dana 15.12.2008.g. a tužitelji su imali od tada rok od 6 mjeseci da traže eventualnu izmjenu ili dopunu upisa što nisu napravili a što je jasno razvidno iz izvadaka koji su predmet ovog postupaka.

 

Naime taj rok je propisan čl. 207. st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama koji određuje da ukoliko se dira u knjižna prava trećih osoba koja su bila upisana nakon preoblikovanja zemljišne knjige u BZP, ispravak je dopušten samo ako prijedlog stigne zemljišnoknjižnom sudu u roku do 6 mjeseci od otvaranja BZP ili se unutar toga roka provede ispravak po službenoj dužnosti.

 

Dakle, verifikacija je napravljen sa 3.12.2008.g. odnosno 15.12.2008.g. a tužitelji do sada nisu stavili prijedlog niti ispravak upisa jer bi to bilo razvidno iz predmetnih zk uložaka, dok je rok od spomenutih 6 mjeseci od otvaranja BZP prošao, te se ponovno zaključuje da tužitelji prije traženja upisa vlasništva od strane I tuženika, niti upisa prava plodouživanja od strane II i III tuženica nisu bili uknjiženi u zemljišnu knjigu kao ovlaštenici prava zabrane otuđenja i opterećenja, već je taj ispravak napravljen 23.12.2015.g., dakle, nakon što su prijedlozi tuženika za upisom prava vlasništva odnosno prava plodouživanja zaprimljeni u zk odjelu a što je bilo dana 18.06.2015., 13.07.2015., 20.07.2017. i 28.8.2015.g

 

Neosnovan je prigovor tužitelja glede nesavjesnosti I tuženika pri stjecanju nekretnine koje su premet ovog postupka obzirom da kao što je i rečeno tužitelji uopće nemaju aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe, a osim toga i sam čl. 34. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima između ostalog određuje da zabrana otuđenja i opterećenja da bi djelovala mora biti i uknjižena što u konkretnom slučaju nije bilo prije upisa tuženika sa njihovim pravima.

 

Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

Kako su tužitelji izgubili parnicu dužni su tuženicima naknaditi parnični trošak, a osnovani parnični trošak prema VPS od 20.000,02 kn se odnosi na i to trošak I. i III. tuženika se odnosi na: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.100,00 kn (Tbr. 7.1, Tbr 36 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), zastupanje na ročištu 30.08.2018., 30.10.2018., 13.12.2018., svako u iznosu od 1.100,00 kuna za svaku radnju (Tbr. 9.1. Tbr 36 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), sastav podneska 03.10.2018. i 06.12.2018. svaki u iznosu od 1.100,00 kuna (Tbr. 8.1 Tbr 36Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), PDV 25 % u iznosu od 1.650,00 kn.

 

Ukupno osnovani trošak I. i III. tuženika iznosi 8.250,00 kn kojeg se obvezuju platiti tužitelji jer su izgubili parnicu.

Neosnovani je trošak pristupa na objavu obzirom isti nije nastao.

 

I. i III. tuženicima nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu obzirom na to da su uspjeli u postupku pa je nisu dužni niti platiti.

 

Osnovani trošak II. tužene se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7.1 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), sastav podneska 05.09.2018., 20.09.2018., 24.10.2018., 09.11.2018. svaki u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8.1 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), sastav podneska 07.12.2018. i 10.12.2018. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8.3 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) obzirom da su II. tuženoj priznata već četiri obrazložena podneska, zastupanje na ročištu 30.08.2018., 30.10.2018., 13.12.2018. svako u iznosu od 1.000,00 kuna za svaku radnju (Tbr. 9.1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna (Tar. br. 9.2. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), PDV 25 % u iznosu od 2.250,00 kn.

 

Trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu II tuženoj nije priznat jer je uspjela u postupku a istu je pristojbu dužna platiti u protivnom slučaju.

 

Ukupno osnovani trošak II. tužene iznosi 11.250,00 kn kojeg se obvezuju platiti tužitelji jer su izgubili parnicu.

 

Čakovec, 23. siječnja 2019.

 

Sutkinja:

Nataša Miletić v. r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

 

 

O tom obavijest:

1. tužitelji, po punomoćniku M. S., odvjetniku iz V.,
2. I. i III. tuženici, po punomoćnicima O. B. i partneri, odvjetnicima iz V.,
3. II. tužena, po punomoćnici Z. J., odvjetnici iz Č..

 

 

 

                                                                            Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

              Upraviteljica sudske pisarnice

                            Branka Šarić