Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: -2741/2017-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a


Poslovni broj: -2741/2017-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud po sucu tog suda Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. S., S., OIB: i II. Š. S.- K., OIB:, zastupanih po punomoćniku H. M., odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada S., S., OIB:, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja I. i II. protiv točke II. rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ps-3/16 od dana 13. rujna 2017., dana 22. siječnja 2019.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja I. i II. kao neosnovana te se potvrđuje točka II. rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ps-3/16 od dana 13. rujna 2017.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da se tužba u ovom predmetu smatra povučenom (točka I. izreke). Točkom II. izreke riješeno je kako svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Protiv odluke o trošku postupka sadržane u točki II. rješenja, pravovremeno se žale tužitelj I. i II., pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14; dalje: ZPP), predlažući ovom sudu žalbu usvojiti i pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, ali nalazi ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Iz stanja spisa je razvidno:

 

-da su dana 26. siječnja 2016., tužitelji podnijeli tužbu kojom od suda traže donošenje presude kojom se poništava odluka tuženika o otkazu ugovora o najmu stana tužiteljima;

-da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo kako je do otkaza ugovora o najmu došlo sukladno odredbi članka 19. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06) i to jer najmoprimci – tužitelji isti nisu koristili duže od 6 mjeseci;

-da su tužitelji podneskom od dana 14. studenog 2016. povukli tužbu i sukladno odredbi članka 158. ZPP-a zahtijevali naknadu parničnog troška.

 

Iz stanja spisa proizlazi kako je do povlačenja tužbe od strane tužitelja došlo jer je u međuvremenu, na natječaju za prodaju gradskih stanova, prihvaćena ponuda tužitelja I. za kupnju stana za koji je bio raskinut ugovor o najmu.

 

Odredbom članka 158. stavak 1. ZPP-a propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik povlačenje tužbe uslijedilo odmah nakon udovoljenja zahtjevu od tuženika.

 

Iz citirane odredbe članka 158. ZPP-a, proizlazi kako je u situaciji kada postupak završi povlačenjem tužbe, tužitelj taj koji je u obvezi naknaditi tuženiku trošak postupka, međutim zakon propisuje i iznimku u slučaju kada je tužba povučena odmah nakon što je tuženik zahtjevu tužitelja udovoljio, u kojem slučaju je tuženik dužan naknaditi trošak postupka tužitelju. Pritom je tužitelju potrebno navesti kako zahtjev u smislu citirane odredbe predstavlja zahtjev tužitelja na način na koji je koncipiran u tužbi.

 

Budući da iz stanja spisa ne proizlazi da bi do povlačenja došlo jer je tuženik poništio svoju odluku o otkazu ugovora o najmu stanja, pravilno cijeni prvostupanjski sud, kako u konkretnom predmetu nije ostvarena iznimka propisana odredbom članka 158. ZPP-a, pa se žalbeni navodi tužitelja kojima takav stav prvostupanjskog suda osporava, ukazuju neosnovanim.

 

Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno prava kada je, nakon što je utvrdio da ne bi bila ispunjena iznimka iz odredbe članka 158. ZPP-a, riješio kako svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

Ispravno primjenjujući materijalno pravo (odredbu članka 158. ZPP-a) u konkretnom predmetu je trebalo zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbiti kao neosnovan.

 

Budući da odredba članka 374. ZPP-a koja se sukladno odredbi članka 381. ZPP-a primjenjuje na odgovarajući način i na rješenje, ne dozvoljava preinačenje presude, odnosno rješenja na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu, a što je u konkretnom predmetu slučaj, to nema mjesta preinaci pobijanog rješenja.

 

Zbog svega gore navedenog, na temelju odredbe iz članka 380. točke 2. ZPP-a riješeno je kao u izreci. 

U Splitu, 22. siječnja 2019.

Sudac:

Miho Mratović, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu