Pr-730/15

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A   

 

 

              Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. D., dioničko društvo za trgovinu i servis vozila, O.: …, iz S., , zastupan po odvjetničkom društvu G. & partneri, iz S. , protiv tuženika K. O., O.: …, iz S., zastupana po M. P., odvjetnici u S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 08. studenog 2018.g., u nazočnosti punomoćnika tužitelja I. S. i punomoćnika tuženika, a po objavi presude dana 18.siječnja 2019.g.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. "Utvrđuje se da ovrha određena rješenjem O. sud u S. poslovni broj O.-776/03od 15. svibnja 2003. nije dopuštena.
2. Nalaže se tuženoj K. O., O.: …, iz S., da tužitelju E. d.d. , O.: … S., isplati iznos od 45.234,63 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 2.7.2003. godine, obračunatoj po stopi od 15 % sve do 31.12.2007., a od 1.1. 2008. god. do 31.7. 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za osam postotnih poena, a od 1.8.2015.g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
3. Dužna je tužena naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 12.435,00 kn sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

 

Obrazloženje

 

              U tužbi koja je podnijeta dana 25. svibnja 2015.g. tužitelj navodi da je tužena pred ovim sudom protiv tužitelja vodila postupak radi isplate temeljem Ugovora o radu pod poslovnim brojem I.-240/00 te da je u tom predmetu presudom od 22.travnja 2002.g. tužitelj obvezan tuženiku naknaditi glavnicu u iznosu 97.509,87 kn, sa pripadajućom zateznom kamatom, te trošak postupka u iznosu od 13.703,00 kn, također sa zateznom kamatom i to od presuđenja do isplate. Na navedenu presudu da se tužitelj žalio ali da je Ž. sud u S. presudom pod poslovnim brojem G.-2219/02 od 07.veljače 2003.g. odbio žalbu tužitelja te potvrdio presudu prvog stupnja. Tužitelj postupajući po presudi Ž. suda u S., a u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka V. I., dana 12.ožujka 2003. g., da je tuženoj ( na račun punomoćnika) platio iznos od 100.816,00 kn te dana 07.travnja 2003.g. ponovno iznos od 100.816,89 kn. Usprkos navedenom, da je tužena pokrenula ovršni postupak naplate potraživanja po citiranoj presudi i to iznosa za koji je smatrala da joj još pripada (45.350,48 kn), a da je ovaj sud dozvolio ovu ovrhu dana 15. svibnja 2003.g. pod brojem O.-776/03. Tužitelj da je uvidjevši da je propustio platiti kamatu na parnični trošak dana 23.svibnja 2003. g. platio i taj dio obveze sada zajedno sa zateznom kamatom između ove i prijašnjih isplata te priznatim troškom ovršnog postupka pa je platio i dodatnih 4.137,34 kn, čime da je u cijelosti ispunio svoju obvezu po pravomoćnoj presudi. Na rješenje o ovrsi O.-776/03 da se tužitelj žalio, a da je rješenjem od 27.travnja 2015.g. upućen pokrenuti ovu parnicu. Usprkos gore iznijetom, da je tužena svejedno ovršila daljnji iznos od 45.234,63 kn i to dana 02.srpnja 2003.g. Kako je dakle naplata ovog iznosa neosnovana i to da na način da je tužena prilikom obračuna kamata koristila komformnu metodu obračuna kojoj nema mjesta primjeni u ovom slučaju da je jasno kako je tužena stekla bez osnova upravo navedeni novčani iznos od 45.234,63 kn.

              Tužitelj je pismenim podneskom dostavljenim na ročištu dana 14. veljače 2017.g. precizirao svoj tužbeni zahtjev na način da je dodao točku II, petita tužbenog zahtjeva, kao u toč. II izreke ove presude, na iznos od 46.856,75 kn sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 02. srpnja 2003.g., da bi na ročištu dana od 08. studenog 2018.g. nakon nalaza i mišljenja sudskih vještaka za knjigovodstvo i financije M. T. i J. B., visinu iz toč. II izreke precizirao na iznos od 45.234,63 kn.

                U odgovoru na tužbu tužena navodi da predlaže odbaciti tužbu kako i tužbeni zahtjev te da sud obveže tužitelja da tuženoj naknadi troškove postupka. Protiv rješenja suda posl.br. O.-776/03 od 27. travnja 2015.g. tužena da je podnijela žalbu iz razloga pobliže navedenih u žalbi. Da je u postupku pod posl. br. O.-776/03 dovršena ovrha- prijenosom novčanih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditeljice 02.srpnja 2003.g., koji prijenos da predstavlja provedbu ovršne radnje kojom se ovrha dovršava. Slijedom najprije navedenog, a kako je ovrha dovršena, čl. 68. Ovršnog zakona ( NN 112/12, 25/13, 93/14,55/16, 73/17), tu da nije bilo mjesta donošenju rješenja kojim se ovršenik, ovdje tužitelj, upućuje na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to nakon 12 godina od dovršetka ovrhe. Navodi da nakon što je ovrha dovršena, sud da ne može ovršenika uputiti na pokretanje parnice da ovrha nije dopuštena. Tužitelj da nema pravni interes za utvrđenje da se ovrha određena rješenjem ovog suda poslovni broj O.-776/03 od 15. svibnja 2003.g. proglasi nedopuštenom. U postupku pod posl. br. O.-776/03 ovaj sud da je dana 15. svibnja 2003. g. donio rješenje o ovrsi koje je dostavljeno strankama i FINI na provedbu ovrhe, a o čemu u spisu postoje dokazi- dostavnice. U obrazloženju tog rješenja sud da je naveo kako je prijedlog ovrhovoditelja utemeljen na ovršnoj ispravi, da je iznos dosuđen ovršnim naslovom umanjen za već plaćeni iznos, kako je to navedeno u obrazloženju rješenja o ovrsi, a da se izračun ima prepustiti FINI, kao organizaciji koja obavlja poslove platnog prometa, za banku kod koje ovršenik ima otvoren računi koja je temeljem Ugovora sa tom bankom ovlaštena i dužna provesti ovrhu. Sud da je 17. lipnja 2003. g. donio rješenje prema kojem je ovrha određena rješenjem 15. svibnja 2003.g. te djelomice obustavlja za iznos od 4.137,34 kn koje da je ovršenih platio ovrhovoditelju na dan 23. svibnja 2003.g., te su u tom dijelu ukinute provedene ovršne radnje i to rješenje je dostavljeno strankama i FINI.

              Ovrha da je provedena prema rješenjima suda, a temeljem ovršne isprave, Fina da je obračunala iznos koji je preostao za isplatu,a sve temeljem rješenje o ovrsi te da je iznos koji je preostao za isplatu prenesen na račun punomoćnika ovrhovoditeljice, odvjetnice M. P., dana 02.srpnja 2003.g., a koji iznos je od strane punomoćnice isplaćen tuženoj. Navodi da su netočni navodi tužbe da je naplata iznosa od 45.234,63 kune neosnovana i da je tužena prilikom obračuna kamata koristila komformnu metodu obračuna, kao što je netočno da je tužena stekla bez osnove taj novčani iznos. Sud da je temeljem ovršne isprave donio rješenje o ovrsi te da je obračun kamata izvršila FINA-a . Tuženoj da je temeljem ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude, rješenje o ovrsi isplaćen navedeni iznos dana 02.srpnja 2003.g. što da je tužitelj znao. Sud da nije prihvatio opseg tražbine koji je označila ovrhovoditeljica, niti da je prihvatio izračun vještaka po nalogu stranke. Sud da je iznos dosuđen ovršnim naslovom samo umanjio za već plaćeni iznos od 100.816,89 kn na dan 14. ožujka 2003.g. i iznos od 100.816,89 kn na dan 07. travnja 2003.g., te izračun prepustio FINI S., kao organizaciji koja obavlja poslove platnog prometa. Tužena da ne prihvaća nalaz V. I. koji je od 31. ožujka 2003.g. Dakle, tužena da suprotno tvrdnjama tužitelja nije obračunavala opseg svoje tražbine, a niti je birala metodu obračuna kamate. Isplata navedenog iznosa tuženoj da je izvršen temeljem ovršne isprave i rješenja o ovrsi, zbog čega ne stoje navodi tužitelja da bi tužena stekla bez osnova bilo kakav novčani iznos. Tužena je podneskom od 02. listopada 2015.g. između ostalog predložila da se o postojanju ovog postupka, kao treće osobe, obavijesti i financijska agencija FINA , S. banka, te R., te da ih se pozove kao umješače u ovom predmetu na strani tužene, što je ovaj sud i učinio dopisima od 07. listopada 2015. g. Međutim navedeni, osim RH, koja je izvijestila sud da nema pravnog interesa miješati se u ovaj spor, nisu se ni izjasnili.

              U dokaznom postupku sud je pregledao potvrde o isplatama ( list spisa 4-7), Obavijest o isplati, Nalaz o izvršenom obračunu kamata po presudi broj I.-240/00 (list spisa 12-15), pregled dokaza o prijenosu i isplati sredstava na dan 2. 7. 2003.g.,P. od 03. srpnja 2003.g. , Ž. na posl.br. O.-776/03, knjigovodstveno financijsko vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije M. T. od 02. kolovoza 2016.g. , izvješće o vještačenju po vještaku za knjigovodstvo i financije J. B. od 04. travnja 2018.g. , vjerodostojno tumačenje članka 3.stavka 1. zakona o zateznim kamatama, saslušanje i usuglašavanje vještaka za financije i knjigovodstvo M. T. i J. B. na ročištu dana 08. studenog 2018.g.

              Tužbeni zahtjev je osnovan.

              Među strankama nije prijeporno:

-          da je temeljem pravomoćne presude ovog suda I.-240/00 od 22. travnja 2002.g. tužitelj bio obvezan tuženoj naknaditi glavnicu u iznosu od 97.509,87 kn s pripadajućom zateznom kamatom kao i trošak postupka od 13.703,00 kn sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate,

-          da je po presudi, a u skladu s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka V. I. tužitelj dana 12. ožujka 2003.g. platio tužiteljici iznos od 100.816,00 kn te dana 07. travnja 2003., daljnji iznos od 100.816,89 kn ,

-          da je tužena pokrenula ovršni postupak u predmetu pod poslovnim brojem O.-776/03, radi naplate potraživanja smatrajući da joj još pripada i daljnji iznos od 45.350,48 kn te da je ovaj sud dozvolio ovrhu dana 15. svibnja 2003.g., a da je tužitelj dana 23. svibnja 2003.g. platio i kamatu na parnični trošak u iznosu od 4.137,34 kn,

-          da je tužena ovršila i daljnji iznos od 45.234,63 kn i to dana 02. srpnja 2003.g. , a da je navedeni iznos obračuna kamata izradila F. S. koristeći komformnu metodu obračuna, kao organizaciji koja obavlja poslove platnog prometa,

-          da je u predmetu ovog suda O.-776/03 na rješenje o ovrsi od 15. svibnja 2003.g. tužitelj dana 26. svibnja 2003.g., izjavio žalbu, a temeljem koje je ovaj sud rješenjem O.-776/03 od 27. travnja 2015.g. tužitelja uputio u parnicu radi proglašenja nedopuštene ovrhe određene rješenjem ovog suda O.-776/03 od 15. svibnja 2003.g.,

-          da je na rješenje O.-776/03 od 27. travnja 2015.g. ovog suda dana 20. svibnja 2015.g. punomoćnica tužene tada kao pun. ovrhovoditeljice izjavila žalbu,

-          da je rješenjem Ž. suda u S. G.-1743/15 od 30. srpnja 2015.g. odbijena žalba ovrhovoditeljice kao neosnovana te potvrđeno rješenje O.-776/03 od 27. travnja 2015.g. kojem je tužitelj upućen da pokrene parnice radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe,

-          da je rješenjem ovog suda O.-776/03  od 27. travnja 2015.g. utvrđen dovršetak ovrhe određen rješenjem istog poslovnog broja 15. svibnja 2003.g.

              Kao sporno ostalo je za raspraviti:

-          da li tužitelj ima pravni interes za utvrđenjem da se ovrha određena rješenjem O.–776/03 od 15. svibnja 2003. g. proglasi nedopuštenom,

-          da li je osnovan zahtjev tužitelja da bi tužena bez osnove stekla novčani iznos od 45.234,63 kn, koji je isplaćen dana 02. srpnja 2003.g. , obzirom da je obračun kamata izvršila FINA kao organizacija koja obavlja poslove platnog prometa po rješenju o ovrsi, a istaknuti su opreza radi prigovor zastare te prigovor prekluzije.

-          prigovor da nema zakonskog uporišta za preinaku tužbenog zahtjeva sukladno čl. 56. Ovršnog zakona, nakon zaključenja prethodnog postupka.             

              Temeljem čl. 210 Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, koji je prestao važiti 31. prosinca 2005.g.-u daljnjem tekstu ZOO/91), koji je bio na snazi 02. srpnja 2003.g., u vrijeme kada je tužena ovršila i daljnji iznos od 45.234,63 kn , bilo je propisano (sada člankom 1111. ZOO/05), da kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je obvezan vratiti tu imovinu, a ako vraćanje imovine nije moguće, dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.

              Na okolnost visine potraživanja tužitelja ovaj sud je proveo financijsko vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije M. T.. U svom nalazu i mišljenju od 02. kolovoza 2016.g.  vještakinja navodi kako je izvršila izračun zakonskih zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog iznosa, kako je to navedeno i u spomenutoj presudi do zadnje uplate od 02. srpnja 2003.g. U cijelom razdoblju stope za obračun zakonskih zateznih kamata da su bile utvrđene na godišnjem nivou, a obračun se vršio uz primjenu komformne metode. Napominje, da komformna metoda obračuna ne znači da se na kraju godine obračunate kamate pripisuju glavnici tj. osnovica za obračun kamata u slijedećoj godini ne uvećava se za obračunate kamate iz prethodne godine. Naime, da je prilikom izračuna kamata primjenom komformne metode kamata pripisivala glavnici kad je dolazilo do promjene kamate stope u razdoblju kraćem od razdoblja za koje je kamatna stopa utvrđena. Kad je izvršen obračun kamata u tom krećem razdoblju osnovica za izračun kamata u narednom obračunskom razdoblju (godini ) da je glavnica u kojoj nije uključena obračunata kamata iz proteklog razdoblja, sve sukladno odredbi članka 278. ZOO. Vještakinja je prikazala izračun zakonskih zateznih kamata po pravomoćnoj presudi broj IVP-240/00 , na dosuđene iznose s osnove glavnice i troškova parničnog postupka od dospijeća svakog pojedinog iznosa do naplate. Osnovicu za izračun zateznih kamata s osnova glavnice na dan 22. travnja 2002. godine da je uvećala za 13.703,00 kn troškova parničnog postupka, pa je glavnica od 22. travnja 2002. g. iznosila 111.212,87 kn (97.509,87+13.703,00 ). Iz tablice da je razvidno da zakonske kamate obračunate na dosuđeni iznos s osnova glavnice i troškova parničnog postupka u iznosu od ukupno 111.212,87 kn (97.509,87+13.703,00),od dospijeća svakog pojedinog iznosa, uvažavajući uplate tužitelja, iznose ukupno 92.934,35 kn. Obveza od 111.212,87 kn, uvećana za zakonske zatezne kamate od 92.755,89 kn, da iznosi ukupno 204.147,22 kn. Tužitelj da je uplatio ukupno 251.003,97 kn, što je za 46.856,75 kn (204.147,22-251.003,97) više od ukupne obveze tužitelja.

              Mišljenja je da je presudom ovog suda poslovni broj I.-240/00 od 22. travnja 2002. g. dosuđena  obveza tužitelja prema tuženoj u iznosu od ukupno 111.212,87 kn i to s osnova 97.509,87 kn, razlike plaće i otpremnine, 13.703,00 kn parničnog troška. Zakonske zatezne kamate obračunate na dugovane iznose od dospijeća do naplate iznose ukupno 92.934,35 kn. Obveza tužitelja po presudi ovog suda posl. broj I.-240/00 od 22. travnja 2002.g. s osnova glavnice, troškova parničnog postupka i zakonskih zateznih kamata iznosi ukupno 204.147,22 kn. Tužitelj da je uplatio ukupno 251.003,97 kn, a što je za 46.856,75 kn više od ukupne obveze.

              Na ročištu dana 14. veljače 2017.g. punomoćnica tužene navodi kako predlaže pozvati sudsku vještakinju radi usmenog izlaganja nalaza i mišljenja. Ističe kako vještakinja nije dala nalaz i mišljenje na način kako je dobila nalog od suda. U nalazu i mišljenju da nije jasno koja metoda je korištena u konkretnom slučaju, a niti da je jasno zbog čega vještakinja drži da financijska agencija koja je po Zakonu bila ovlaštena vršiti obračun kamate da nije obračun izvršila sukladno pozitivnim propisima.

              Na ročištu dana 10. travnja 2017.g. vještakinja M. T., a na istaknute prigovore pun. tužene je istakla da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 02. kolovoza 2016.g. Navodi da je u svom vještvu jasno obrazložila kako je i kojom metodom vršila obračun zateznih kamata u promatranom razdoblju. Ističe da je Zakonom o zateznim kamatama čl.2.st.1. propisano da se zatezne kamate obračunavaju u visini stope koja se propisuje Uredbom Vlade RH, a da se za razdoblje kraće od godinu dana primjenjuje komformni način izračuna. Ističe da je ona koristila komformnu metodu izračuna, međutim da visina kamata obračuna po komformnoj i proporcionalnoj metodi kada je kamata obračunata za cijelu godinu po istoj stopi, da je iznos identičan.

              Kako je tužena i nadalje ustrajala u prigovorima na nalaz i mišljenje sudske vještakinje M. T., ovaj sud je sukladno prijedlogu tužene zatražio od FINE kompletan pregled obračuna kamata po predmetnoj izvršnoj ispravi te je odredio provođenje novog financijskog vještačenja po sudskom vještaku Jeri Brkanu.

              Dopisom od 26. siječnja 2018.g. FINA je obavijestila sud da nije u mogućnosti dati tražene podatke iz razloga što ne raspolaže s predmetnom dokumentacijom budući je istekao zakonski rok za čuvanje dokumenata.

              U nalazu i mišljenju od 04. travnja 2018.g. sudski vještak za knjigovodstvo i financije J. B. navodi kako iz dosada utvrđenog proizlazi da ukupan dug tuženika na dan 23.svibnja 2003.g. za razliku plaće i otpremine te parnične troškove iznosio je 111.212,87 kuna, obračunate kamate do zadnje uplate dana 23.svibnja 2003.g. da iznose 93.813,92 kune, ukupan dug sa kamatama na dan 23.svibnja 2003.g.da je iznosio 205.026,79 kn .Tužitelj da je do 23.svibnja 2003.g. ukupno platio 205.770,23 kuna, stanja duga na dan 23.svibnja 2003.g. iznosi-više plaćeno 743,4 kuna-nema duga. Iako nije postojao dug na dan 2.srpnja 2003.g. sa računa tužitelja da je u korist tuženika ovršeno 45.234,63 kuna po rješenju o ovrsi O.-776/03 od 25.svibnja 2003.godine. Iz utvrđenja danih u nalazu da proizlazi da je tužitelj na ime ukupnih obveza sa kamatama na dan 23.svibnja 2003.g. izmirio sve obveze prema tuženiku po presudi ovog suda posl. br.I.-240/002 od 22. travnja 2002.g. , koja je potvrđena presudom Ž. suda u S. broj G.-221/02 od 07. veljače 2003.g. O. br. O.-776/03 da je sa računa tužitelja u korist tuženika neosnovano ovršeno dana 02.srpnja 2003.g. 45.234,63 kuna.

              U svom podnesku od 27. svibnja 2018.g. tužena je prigovorila i nalazu i mišljenju sudskog vještaka J. B.. Predlaže da sud pozove vještaka da usmeno iznese svoj nalaz i mišljenje. U odnosu na nalaz i mišljenje sudskih vještaka M. T. i J. B. navodi da vještakinja M. T. kazuje da u cijelom razdoblju stope za obračun zakonskih zateznih kamata bile su utvrđene na godišnjem nivou, a obračun se vršio uz primjenu komformne metode. Sudski vještak J. B. da navodi da usporedbom dospijeća plaćanja iznosa iz presude pod I i II te plaćanja koja su uslijedila u 2003.g. , da je vidljivo da se za utvrđivanje duga sa zateznim kamatama do dana plaćanja radi o obračunu zateznih kamata preko godinu dana pa da je sukladno tada važećim propisima o kamatama potrebno za obračun kamata primijeniti proporcionalnu (jednostavnu) metodu obračuna kamata.

              Smatra da su sudski vještaci obračun kamata radili po različitim metodama, pri čemu da je rezultat obračuna sličan ali da nije isti. Tužena da drži da su komformni i proporcionalni načini obračuna zateznih kamata različite metode i da ovisno kojim obračunom se radi da se dolazi do različitih rezultata. Ističe da su sudski vještaci obračun zakonskih zateznih kamata radili prema formuli koja je utemeljena na Zakonu o zateznim kamatama od 02. srpnja 2004.g. a što da je pogrešno, jer da se u konkretnom slučaju radi o obračunu zateznih kamata od 1996.g. do 2003.g.

              Na ročištu dana 08. studenog 2018.g. s obzirom na prigovore punomoćnice tužene saslušani su sudski vještaci za knjigovodstvo i financije, M. T. i J. B..

              U svom iskazu vještakinja M. T. navodi da ustraje u svom nalazu i mišljenju od 02. kolovoza 2016.g. Navodi da je u cijelom promatranom razdoblju kamate obračunavala sukladno čl.2. st.1. Zakona o kamatama (NN28/96) , gdje je navedeno da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi koju Uredba V. R. propisuje, a za razdoblje kraće od godine dana primjenjuje se komformni izračun. Napominje da komformna metoda obračuna ne znači da se na kraju godine obračunate kamate propisuju glavnicu tj. osnovica za obračun kamata u sljedećoj godini ne uvećava za obračunate kamate iz prethodne godine. Naime, prilikom izračuna kamata da primjenom komformne metode kamate je pripisivala glavnici kada je dolazilo do promjene kamatne stope u kraćem razdoblju od razdoblja za koje je kamatna stopa utvrđena. Kad je izvršen obračun kamata u tom kraćem razdoblju osnovica za izračun kamata u narednom razdoblju da je glavnica u kojoj da nije uključena obračunata kamata iz prethodnog razdoblja (godine). Isto tako navodi da se za razdoblje kraće od godine dana primjenjuje komformni način obračuna, vještakinja navodi da je u svim slučajevima kada je visina kamatne stope mijenjala unutar godine dana osnovicu za obračun kamata uvećavala za iznos obračunatih kamata do dana promjene kamatne stope i tako utvrđeni iznos uzela kao osnovicu za obračun kamata u narednom razdoblju, obzirom da bi to bilo unutar godine dana.

              U svom iskazu vještak J. B. navodi da ostaje u cijelosti kod svog mišljenja. Ističe kako je primijenio st.3.čl.2. Zakona o zateznim kamatama gdje se za razdoblje duže od godinu dana primjenjuje proporcionalni način obračuna kamata s obzirom da se ovdje radi o obračunu kamata od 10. srpnja 1996.g. do 23.svibnja 2003.g., dakle da se radi o obračunu kamata preko godinu dana, te da je primijenio proporcionalnu metodu sa svim izmjenama kamatnih stopa koje su bile u tom razdoblju. Konkretno da se radi o različitom tumačenju da li je razdoblje od godinu dana kalendarsko razdoblje od godine dana ili je to više od 365 dana koliko godina ima.

              Vještaci za knjigovodstvo i financije sukladno navode da proporcionalna i komformna metoda izračuna zateznih kamata unutar jedne godine dana po zajedničkom shvaćanju daje isti rezultat, osim što se razlika stvara kod početka prve i zadnje godine iz čega je nastala ova razlika u obračunu. Što se tiče prigovora pun. tužene da se radi o obračunu zateznih kamata od 1996.g. zaključno sa 2003.g. a da su sudski vještaci radili prema formuli koja je utemeljena na Zakonu o zateznim kamatama od 02. srpnja 2004.g. , vještakinja T. navodi da je ona upravo primijenila Zakon o zateznim kamatama od 1996.g. i da je o tome vodila računa i zbog čega je primijenila komformnu metodu. Vještak J. B. također navodi da je obračun zateznih kamata proporcionalnom metodom radio sukladno Zakonu o zateznim kamatama iz 1996. i to po Vjerodostojnom tumačenju iz 2004., koje je već precizirao u vještvu.

              O tome koja je metoda obračuna zakonske zatezne kamate, komformna i proporcionalna, od strane HNB I FINE 2003.g., kojom metodom su obračunali zakonske zatezne kamate za razdoblja duža od godine dana, vještakinja T. navodi da je potpuno istom metodom, komformnom metodom, sve do vjerodostojnog tumačenja iz 2004. g. na isti način kako je radila u predmetnom obračunu, a da se njeni izračuni nisu se slagali s obračunom FINE. Vještak J. B. navodi da je i on također koristio komformnu metodu sve do kraja 2003. g. odnosno do vjerodostojnog tumačenja 2004.g. zbog čega je u konkretnom primjeru primijenio proporcionalnu metodu. Vještakinja navodi i to da je do razlike dolazilo zbog toga što se obračun FINE vršen na način da su se kamate pripisivale glavnici i na tako utvrđenu osnovicu vršio obračun kamata od početka do kraja izračuna, neovisno o tome koliko je period obračuna bio godina, te da je i Fina isto promijenila nakon vjerodostojnog tumačenja iz 2004.g. O tome po kojoj je formuli rađen obračun zatezne kamate po nalazu i mišljenju, vještakinja navodi po složenoj komformnoj metodi od 08.listopada 1998.g.

              Punomoćnica tužene nakon saslušanja vještaka za financije ističe kako tužitelj navodi da su vještaci  suglasni " da je neosnovano ovršen tužitelj od tuženika" , a što da je potpuno pogrešno, jer da bi sud trebao odlučiti o tome, a ne sudski vještaci. U odnosu na nalaze i mišljenje sudskih vještaka kao i dopunu iznijetu usmenu današnjem ročištu, tužena je i dalje ustrajala u svim prigovorima na pisane nalaze i mišljenja, a u odnosu na iskaze vještaka ističe kako se vještaci nisu suglasili o ničemu, te da se nisu uspjeli usuglasiti niti o metodi koju su primijenili prilikom izrade nalaza i mišljenja, a vezano za obračun zakonskih zateznih kamata kao i niti o razlozima razlike koja je iskazana u njihovim mišljenjima. Jedino o čemu su se suglasili , a pri tom navodeći različite nazive obračuna zakonske zatezne kamate jest činjenica da su tek nakon Vjerodostojnog tumačenja Sabora RH iz 2004.g, Zakona o zateznim kamatama iz 1996.g., FINA i druge državne institucije obračun kamata radile uz metodu koju bi ovaj punomoćnik definirao jednostavnom metodom obračuna. Slijedom navedenog tužena ustraje u ranije iznesenim navodima, prigovorima i prijedlozima.

              U spisu je priloženo i vjerodostojno tumačenje čl.3. st.1. Zakona o zateznim kamatama (NN 28/96) kojeg je 30. travnja 2004.g. dao Hrvatski sabor, iz kojeg proizlazi da je Zakonom o zateznim kamatama čl.3. st.1. propisan način uračunavanja zateznih kamata i to primjenom komformnog načina obračuna za razdoblje kraće od godinu dana, a da se za uračunavanje zateznih kamata za razdoblje dulje od godinu dana ne može primjenjivati komformni način obračuna već se primjenjuje proporcionalni prosti način obračuna.

              Vještaci koje je sud angažirao u ovom postupku za financije i knjigovodstvo po različitim metodama su izvršili obračun kamata tako da je vještakinja T. primijenila komformni izračun, a vještak J. B. proporcionalni način obrade s obzirom da se radi o obračunu kamate 10. srpnja 1996.g.- 23. svibnja 2003.g. Iako je vještakinja T. koristila komformnu metodu koju je nesporno koristila i FINA prilikom obračuna zateznih kamata do razlike u izračunu FINE i vještakinje je došlo jer je kod svog obračuna FINA kamate pripisivala glavnici i na tako utvrđenu osnovicu ponovno vršila obračun kamata od početka do kraja izračuna neovisno koliko je period obračuna bio godina, a što je FINA promijenila nakon Vjerodostojnog tumačenja iz 2004.g.

              Tužitelj je na istom ročištu 08. studenog 2018.g umanjio tužbeni zahtjev sukladno obračunu vještaka B. na iznos od 45.234,63 kuna.

              Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

              U konkretnom slučaju ovaj sud smatra da treba prihvatiti obračun zateznih kamata u skladu sa priloženim Vjerodostojnim tumačenjem st. 3. st.1. Zakona o zateznim kamatama(NN 28/96) od 30. travnja 2004.g. (list spisa 107) iz kojeg jasno i nedvojbeno proizlazi da se za uračunavanje zateznih kamata za razdoblje dulje od godinu dana ne može primjenjivati komformni način obračuna već se primjenjuje proporcionalni prosti način obračuna. Stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka za knjigovodstvo i financije J. B. koji je sukladno proporcionalnoj metodi utvrdio da je tužitelj na ime ukupnih obveza sa kamatama na dan 23. svibnja 2003.g. izmirio sve obveze prema tuženiku po presudi ovog suda I.-240/00 od 22. travnja 2002.g., te da je dana 02. srpnja 2003.g. s računa tužitelja, a u korist tužene neosnovano ovršen i daljnji iznos od 45.234,63 kn, a na koji iznos je konačno tužitelj i uredio tužbeni zahtjev, a sve sukladno čl. 210 ZOO/91.

              Tužena je u ovom postupku je isticala da je obračun zateznih kamata temeljem Rješenje o ovrsi u ovršnom postupku O.-776/03 koja je ona pokrenula protiv tužitelja obavila FINA kao organizacija koja po zakonu obavlja poslove platnih prometa, stoga da bi ona bila odgovorna za štetu tužitelju, a ne tužena, što nije osnovano.

              Kad pravna osoba u ovom slučaju FINA, koja obavlja poslove platnog prometa pogrešno obračuna zakonske zatezne kamate, ovršenik ima pravo na vraćanje neosnovano ustegnutih novčanih sredstava po propisima o stjecanju bez osnove od ovrhovoditelja ( Gž-787/04, ŽS u V. od 14. svibnja 2004.g.). Dakle, to što je FINA pogrešno primijenila odredbe Zakona o zateznoj kamati ne ekskulpira tuženu od vraćanja neosnovano ustegnutih novčanih sredstava. Ukoliko bi se utvrdilo da ovrhovoditelj ne može vratiti u ovom slučaju tužitelju kao ovršeniku ono što mu je preneseno u korist, tužitelj bi mogao pokrenuti postupak naknade štete i protiv pravne osobe koja je nezakonito odnosno neosnovano izvršila obračun odnosno pogrešno primijenila odredbe zakona o zateznoj kamati čime je nastala šteta tužitelju.

              Neosnovani su u cijelosti i prigovori tužiteljice o zastari i prekluziji prava tužitelja obzirom da je tijek zastare po ocjeni ovog suda prekinut dana 26. svibnja 2003.g. kada je tužitelj izjavio žalbu u ovršnom postupku O.-776/03, a o kojoj je ovaj sud odlučio rješenjem O.-776/03 od 27. travnja 2015.g.

              Prigovor tužene da tužitelj nema pravni interes za utvrđenje da se ovrha proglasi nedopuštenom također je neosnovan. Tužena ističe da je ovrha dovršena kako je to bilo propisano čl. 68. Ovršnog zakona provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava, a nakon čega da je tužitelj upućen u parnicu. Uvidom u spis O.-776/03 proizlazi da je dovršetak ovrhe određen rješenjem ovog suda od dana 23. rujna 2015.g. , dakle, nakon što je tužitelj upućen na pokretanje parnice rješenjem O.-776/03 od 27. travnja 2015.g.

              Što se tiče prigovora tužene da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka uredio tužbeni zahtjev i to podneskom dostavljenim na ročištu dana 14. veljače 2017.g. te koji je preciziran na ročištu od 08. listopada 2018.g., ovaj sud smatra da i taj prigovor tužene nije osnovan. Ovaj sud smatra da je osim Zakonom o parničnom postupku postupanje suda u parničnom postupku određeno i drugim zakonima koji su u određenim slučajevima lex specialis, stoga bi imali prednost pred općim odredbama ZPP-a . Konkretno se ovdje misli na Ovršni zakon ( NN 112/12, 25/13, 93/14,55/16, 73/17) kojim je u čl. 56 propisano da u postupcima kojim se traži proglašenje ovrhe nedopuštenom, ovrhovoditelj u konkretnom slučaju tužitelj, ima pravo preinačiti tužbeni zahtjev sve do zaključenja glavne rasprave bez suglasnosti i pristanka tuženika, obzirom da je nedvojbeno i nesporno da je ovrha na temelju rješenja o ovrsi O.-776/03 temeljem kojeg je i podnesena žalba tužitelja provedena prije nego što je zaključen ovaj postupak, stoga je i ovaj sud svojim rješenjem na ročištu dana 05. listopada 2017.g., dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, a to što je tužitelj na ročištu dana 08. listopada 2018.g. smanjio tužbeni zahtjev, ne smatra se preinakom tužbenog zahtjeva kako je to propisano čl. 191 st.2. ZPP-a.

              Slijedom navedenog valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, a obzirom da je u ovom postupku nedvojbeno utvrđeno da je ovrha određena rješenjem O.-776/03 od 15. svibnja 2003.g. bila nedopuštena za iznos od 45.234,63 kn.

              Tužitelju su na taj iznos priznate i zatezne kamate od dana kada je navedena isplata izvršena sukladno čl. 56. st. 3. Ovršnog zakona od dana kada je tužena kao ovrhovoditeljica neosnovano stekla novčana sredstva iz imovine tužitelja, a to je od 02. srpnja 2003.g. , a sve sukladno čl. 277. ZOO/91, a stupanjem na snagu novog zakona ZOO/05 temeljem čl. 29 ZOO-a .

              Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine , a u skladu s točkom 7. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, VPS, te popisu troška pun. stranaka. 

              Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe 100 bodova, za zastupanje na ročištima: (Tbr.9. st. 50%) : 06. listopada 2015.g,. 20. siječnja 2016., 14. veljače 2017.g. , 05 .listopada 2017.g. 12. ožujka 2018.g. 28. svibnja 2018.g. , 11. rujna 2018.g. – za svaki po 50 bodova,za zastupanje na ročištima:  10. travnja 2017.  08. listopada 2018.g. -100 bodova za sastav podneska: 28. kolovoza 2015.g. , 11. rujna 2018.g. – za svaki po 100 bodova, što ukupno daje 850 bodova, ( vrijednost jednog boda s paušalom =10 kuna ) , što ukupno daje 8.500,00 kuna + 25 % PDV, daje iznos od 10.625,00 kn ,tom iznosu treba pridodati pristojbu tužbe u iznosu od 810,00 kn te materijalni trošak vještačenja u iznosu od 1.000,00 kn, što daje iznos od 12.435,00 kn koji parnični trošak je obistinjen tužitelju.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 18. siječnja 2019.

 

                                                                                           Sudac

 

                                                                                            Jelena Kvarantan Karuza v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u S.. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.