1

Poslovni broj: Gž-174/2018-2

Poslovni broj: Gž-174/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Damira Ronića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. D., OIB ..., iz M., koju zastupa Odvjetničko društvo V. i p. j.t.d. iz Š., protiv tuženika R. H., OIB ..., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Š. i tuženika Općine M., OIB ..., M., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1808/15 od 31. listopada 2017. godine, na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 17. siječnja 2019.,

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o   j e

Žalba tužiteljice se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1808/15 od 31. listopada 2017. godine:

- potvrđuje u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika R. H.,

- ukida u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Općinu M. i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je odbijen tužiteljičin tužbeni zahtjev kojim je ona tražila da se utvrdi da je stekla pravo vlasništva dijela čkbr. 11303/2 k.o. M. B., površine 160 m2, koji je na skici mjesta očevida od 10. ožujka 2016. godine, koju je izradio vještak K. Š., označen slovima K-L-M-N-K.

Protiv presude žali se tužiteljica ne navodeći zakonske razloge žalbe i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Tužiteljica je prvotno podnijela tužbu samo protiv tuženika R. H. te je tužbenim zahtjevom zatražila da se utvrdi da je vlasnica dijela čkbr. 11303/1 k.o. M. B. u površini od 160 m2.

Tijekom postupka je utvrđeno da se sporni dio od 160 m2 ne nalazi na čkbr. 11303/1, već se nalazi na čkbr. 11303/2, a u zemljišnoj knjizi je ta parcela upisana kao javno dobro u općoj uporabi, a kao vlasnik je upisan tuženik Općina M..

Zbog tih razloga je tužiteljica proširila tužbu i na tuženika Općinu M..

Tužiteljica nije povukla tužbu u odnosu na tuženika R. H. pa kako je utvrđeno da tuženik R. H. nije u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik spornog dijela predmetne parcele, nije pasivno legitimiran u ovom postupku i prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je u odnosu na tuženika R. H. odbio tužbeni zahtjev zbog čega je dio tužiteljičine žalbe protiv tog dijela prvostupanjske presude odbijen kao neosnovan temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a i taj dio prvostupanjske presude je potvrđen.

Što se tiče tuženika Općine M., taj tuženik je u zemljišnoj knjizi uknjižen kao vlasnik čkbr. 11303/2, dio koje je i sporni dio od 160 m2, time da je u zemljišnoj knjizi upisano da parcela predstavlja javno dobro u općoj uporabi.

Upravo na temelju te činjenice da sporni dio predmetne parcele ima status javnog dobra u općoj uporabi je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev i u odnosu na tuženika Općinu M. budući da je odredbom čl. 35. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12 i 152/14) propisano da se na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra, a odredbom čl. 3. st. 2. istog Zakona je propisano da opća dobra nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava.

Međutim, tužiteljica u žalbi pravilno ističe da za utvrđenje da li neka nekretnina ima status javnog dobra u općoj uporabi nije odlučan upis u zemljišnoj knjizi, već je odlučno to da li se ta nekretnina doista i koristi kao javno dobro u općoj uporabi.

Ukoliko se neka nekretnina ne koristi kao javno dobro u općoj uporabi tada ona nema taj status bez obzira na činjenicu da je u zemljišnoj knjizi upisano da ta nekretnina predstavlja javno dobro u općoj uporabi.

Stoga je prvostupanjski sud trebao utvrditi na koji način i od kada se koristi sporni dio predmetne nekretnine da bi se moglo utvrditi da li taj sporni dio doista predstavlja javno dobro u općoj uporabi. Kako to nije utvrđeno  niti se može utvrditi iz stanja spisa, činjenično stanje za sada nije potpuno utvrđeno pa je zbog tih razloga dio pobijane presude  o odnosu na tuženika Općinu M. ukinut temeljem čl. 370. ZPP-a i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će prvostupanjski sud utvrditi kakav je bio prijašnji način

korištenja spornog dijela prije održanog očevida u ovom predmetu, kada je izvršen upis predmetne nekretnine kao javnog dobra u općoj uporabi i kakvo je bilo stanje upisa prije toga te će ponovno donijeti odluku o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva.

Koprivnica, 17. siječnja 2019.