Broj: Kž 261/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika P. K., zbog kaznenog djela iz članka 224. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97)., odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 24. travnja 2017.,broj Ik I-218/17-13, u sjednici održanoj dana 31. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika P. K.

Obrazloženje

Županijski sud u Varaždinu  je uvodno citiranim rješenjem odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika P. K. kojem je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 30. prosinca 2014., broj Kv-284/14-39 opozvana uvjetna osuda izrečena pravomoćnom presudom o kaznenom nalogu K-226/13-2, zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. KZ/97 na način da mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci čije je izvršenje primjenom uvjetne osude iz čl. 67. KZ/97 odgođeno kroz period provjeravanja od jedne godine i pod daljnjim uvjetom da u roku od tri godine naknadi štetu ošt. A. m. d.o.o. u iznosu od 17.250,00 kn, koji je rok presudom od 12. ožujka 2014., broj Kv-410/13 produžen za daljnja četiri mjeseca.

Protiv tog rješenja je žalbu podnio osuđenik osobno ne navodeći zakonske osnove iz kojih podnosi žalbu,  s prijedlogom da mu se odobri  uvjetni otpust.

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja je potpuno pravilno odbio kao neosnovan prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust jer, doista, iz činjenice da je zatvorenik za cijelo proteklo razdoblje kroz pet godina nije oštećeniku vratio dug u iznosu od 17.250,00 kn (iako ima kao izvor prihoda pekarski obrt), da je ocijenjen tek ocjenom „zadovoljava“, slijedi  zaključak da nisu ispunjeni uvjeti da mu se odobri uvjetni otpust.

Te okolnosti i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne opravdavaju odluku o uvjetnom otpustu zatvorenika prije isteka kazne koja mu  ističe 30. lipnja 2017. Stoga nisu relevantne tvrdnje žalitelja o tome kako treba izaći na slobodu jer ima pekarski obrt, kako ima oštećen sluh i kako je spreman dug vratiti ukoliko bi mu se odobrilo plaćanje na rate.

Iz navedenih razloga, kako žalba nije osnovana i kako sud prvog stupnja nije u donošenju pobijanog rješenja počinio povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 31. svibnja 2017.