Broj: Kž 284/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. G. L., zbog kaznenog djela iz čl. 232 st. 1 t. 1 u vezi s čl. 42a Krivičnog zakona Republike Srpske, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 21. ožujka 2017 godine broj Kv-I-4/17, u sjednici održanoj 1. lipnja 2017 godine,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba osuđ. G. L. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

              Presudom Županijskog suda u Sisku od 21. ožujka 2017 godine br. Kv-I-4/17 utvrđeno je da je osuđ. G. L. zbog produljenog kaznenog djela iz čl. 232 st. 1 t. 1 u vezi čl. 42a KZ RS osuđen je presudom Osnovnog suda  u Derventi od 23. studenog 2015 godine br. 84 0 045492 15K na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Ovo kazneno djelo odgovara kaznenom djelu teške krađe iz čl. 229 st. 1 t. 1 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 - dalje u tekstu: KZ/11) te je na temelju čl. 229 st. 1 t. 1  KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne  godine.

              Protiv ove presude podnio je žalbu osuđ. G. L. po branitelju V. D. odvjetniku iz N., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu na način da izrečenu kaznu zamjeni radom za opće dobro ili izrekne blažu kaznu po vrsti i visini.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              U skladu s odredbom čl. 474 st. 1 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda i 143/12 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen na razgledavanje državnom odvjetniku.

              Žalba nije osnovana.

              Prvostupanjski sud je u potpunom suglasju s odredbom čl. 10 Konvencije o transferu osuđenih osoba ("Narodne novine" MU broj 14/94 i 5/01) i čl. 70  i čl. 72 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04 od 16. prosinca 2004 godine - dalje u tekstu: ZOMPO) detaljno obrazložio visinu izrečene kazne s obzirom na utvrđene okolnosti u presudi države presuđenja, bitne za vrstu  i duljinu izrečene kazne zatvora i sukladnost zakonom zapriječenih kazni za ovo kazneno djelo po KZRS s KZ/11, koji je na snazi u Republici Hrvatskoj (za kazneno djelo iz čl. 229 st.1.1 t. 1 KZ/11 predviđena je kao najmanja kazna zatvora u trajanju od jedne godine). Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je izrečena kazna primjerena svim utvrđenim okolnostima i težini djela te je podobna za ostvarenje svoje svrhe u skladu s odredbom čl. 41 KZ/11.

              Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, to je po odredbi čl. 482 ZKP/08 presudio kao u izreci. 

U Zagrebu 1. lipnja 2017 godine