- 1 -              I Kž 1/2019-4

Broj: I Kž 1/2019-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenice I. H., zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 1. i 4. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11. - dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 17. prosinca 2018. broj Ik I-372/2018-9., u sjednici održanoj 10. siječnja 2019.,

r i j e š i o   j e :

Žalba zatvorenice I. H. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 42. st. 2. toč. 4., čl. 157. st. 1. te čl. 159.a toč. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11 – Kazneni zakon, 56/13 i 150/13 - dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog zatvorenice I. H. za uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 15 godina koja joj je izrečena pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kv-802/15. od 7. listopada 2015. zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 1. i 4. i dr. KZ/97.

Protiv tog rješenja zatvorenica je osobno podnijela žalbu, bez posebno istaknutih žalbenih osnova, a iz sadržaja žalbe proizlazi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se njezina žalba "pozitivno riješi".

Temeljem čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

Žalba nije osnovana.

Uvodno treba reći da se konkretno radi o osobnom prijedlogu zatvorenice za uvjetni otpust zbog čega citiranje čl. 159.a ZIKZ-a u izreci pobijanog rješenja nije pravilno. Naime, navedena se odredba odnosi na odlučivanje o prijedlogu kaznionice podnesenom po službenoj dužnosti. Međutim, s obzirom da iz obrazloženja pobijanog rješenja i stanja spisa jasno slijedi da se radi o odluci donesenoj temeljem čl. 159. st. 3. ZIKZ-a, dakle, o odlučivanju povodom osobnog prijedloga zatvorenice, uočeni nedostatak nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja.

Suprotno tvrdnji žalbe, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11.), koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.

U žalbi se ponavljaju pozitivni rezultati dosadašnjeg tijeka izdržavanja kazne te se ukazuje na uspješnost primjene pojedinačnog programa, što je vidljivo iz izviješća Kaznionice u P.. Ujedno se navode samoinicijativne korisne aktivnosti zatvorenice i činjenica da je ocjenjena "naročito uspješnom", da nije imala stegovnih postupaka te da kaznu trenutno izvršava u poluotvorenom odjelu kaznionice.

Iako su dosadašnji pokazatelji tijeka izvršavanja kazne pohvalni i ukazuju na povoljan tijek resocijalizacije, činjenica je da zatvorenica izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina koja je rezultat objedinjavanja kazni zatvora iz više pojedinačnih pravomoćnih presuda zbog počinjenja istovrsnih kaznenih djela prijevare.

Zbog toga, imajući u vidu višekratnost osuda te činjenicu da je zatvorenica i prethodno dolazila u sukob sa zakonom tako da su joj zbog počinjenja kaznenih djela u sedam navrata izricane uvjetne osude, očito se radi o kriminaliziranoj osobi koja je iskazala posebnu upornost u kršenju zakona.

Osim toga, treba imati u vidu odredbu čl. 41. KZ/11 koja, kao svrhu kažnjavanja, propisuje ne samo utjecaj na počiniteljima i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti njihovog kažnjavanja. To se, međutim, postiže, ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja. Uzimajući stoga u obzir visoki neizdržani dio kazne zatvora na koju je zatvorenica osuđena (do sada je izdržala nešto više od polovine kazne koja ističe 17. siječnja 2026.) kao i težinu te brojnost počinjenih kaznenih djela zbog kojih je pravomoćno osuđena, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kod zatvorenice još uvijek nije u potpunosti ostvarena svrha kažnjavanja te je radi njezina ostvarenja nužno da ona, za sada, nastavi s njezinim izvršavanjem.

Slijedom navedenog, a kako žalbom zatvorenice nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, trebalo je, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. siječnja 2019.

Zapisničar:                            Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.                            Ranko Marijan, v.r.