Broj: Kž 321/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenice L. F., zbog krivičnog djela iz čl. 342. st. 2. i dr. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (dalje u tekstu: KZ FBiH), odlučujući o žalbi izručenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 5. travnja 2017. broj Kv II-1/17-5 (Kir-778/16), u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba izručenice L. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci na temelju čl. 56. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“, broj 178/04. - dalje u tekstu: ZOMPO) utvrđeno je da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje izručenice L. F., radi vođenja kaznenog postupka koji protiv nje vodi Kantonalno tužiteljstvo Sarajevo, na temelju Naredbe o provođenju istrage broj T09 0 KTPO 0100445 16 od 23. svibnja 2016. zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz čl. 383. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ FBIH i u vezi s krivičnim djelom povrede zakona od sudije iz čl. 357. KZ FBIH sve u vezi s čl. 54. i 55. KZ FBIH, Naredbe o proširenju istrage broj T09 0 KTPO 0100445 16 od 23. kolovoza 2016. zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz čl. 383. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ FBIH u vezi s krivičnim djelom povrede zakona od sudije iz čl. 357. KZ FBIH sve u vezi s čl. 54. i 55. KZ FBIH, Naredbe o otvaranju istrage broj T09 0 KTPO 0100445 16 od 26. listopada 2016. u toč. 1., 2. i 3. Naredbe zbog krivičnog djela organiziranog kriminala iz čl. 342. st. 2. KZ FBIH u vezi s krivičnim djelom zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz čl. 383. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ FBIH i krivičnim djelom povrede zakona od sudije iz čl. 357. KZ FBIH, te Naredbe o provođenju istrage broj T09 0 KTPO 0100445 16 od 2. studenog 2016. zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz čl. 383. st. 3.  KZ FBIH i krivičnog djela povrede zakona od sudije iz čl. 357. KZ FBIH, sve u vezi s čl. 31., 54. i 55. KZ FBIH.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela izručenica L. F. po branitelju M. K., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 467. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13. i 145/13. - dalje u tekstu: ZKP/08), povrede kaznenog zakona iz čl. 467. st. 1. toč. 2. ZKP/08 te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 467. st. 1. toč. 3. ZKP/08. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje radi vođenja kaznenog postupka, podredno da se pobijano rješenje u cijelosti ukine u pravcu žalbenih navoda i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Protiv tog rješenja osobnu žalbu je podnijela i izručenica L. F., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene odredaba Zakona o kaznenom postupku RH, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i odbije zahtjev za njezino izručenje. S obzirom na to da se ove dvije žalbe sadržajno nadopunjavaju i podudaraju, bit će razmotrene kao jedinstvena žalba izručenice.

Sukladno čl. 474. st. 1. u vezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Izručenica u žalbi sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 tvrdnjom da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje L. F. FBiH radi vođenja kaznenog postupka propisane Ugovorom o izručenju između Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine od  31. siječnja 2014. (potpisan 28. studenoga 2012., a stupio na snagu 6. ožujka 2014., objavljen u „Narodnim novinama“, Međunarodni ugovori broj 3/14 - dalje u tekstu: Ugovor o izručenju). Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud potom pravilno primijenio materijalno pravo, a za svoju odluku je dao dostatne i valjane razloge, pa nije ostvarena citirana postupovna povreda na koju izručenica upire u žalbi.

Nije u pravu izručenica kada ističe da je prvostupanjski sud trebao odbiti njezino izručenje jer se radi o hrvatskoj državljanki. Naime, odredbom čl. 7. st. 1. Ugovora o izručenju propisano je da će se izručenje vlastitih državljana u svrhu kaznenog progona dopustiti ako su ispunjeni uvjeti propisani ovim Ugovorom za kaznena djela organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca za koja je prema pravu obiju država ugovornica propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od četiri godine ili teža kazna. Izručenica L. F. je dvojna državljanka, odnosno državljanka Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, što znači da je u konkretnom slučaju omogućeno izručenje hrvatskog državljanina drugoj državi, ako je s drugom državom sklopljen međunarodni sporazum o izručenju ili ako je izručenje u skladu s pravnom stečevinom Europske unije. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbe Ugovora o izručenju, budući da navedeni Ugovor omogućuje izručenje vlastitih državljana između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da kazneno djelo iz čl. 342. st. 2. KZ FBiH za koje se traži izručenje odgovara po bitnim obilježjima kaznenom djelu iz čl. 329. st. 1. toč. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), za koje je propisana kazna zatvora od tri do petnaest godina, a kaznena djela iz čl. 383. st. 3. i čl. 357. KZ FBiH odgovaraju po bitnim obilježjima kaznenom djelu iz čl. 291. st. 2. KZ/11., za koje je propisana kazna zatvora od jedne do dvanaest godina, pri čemu radi o kaznenim djelima organiziranog kriminala i korupcije u smislu čl. 7. st. 3. i 4. Ugovora o izručenju za koja je prema pravu obiju država ugovornica propisana kazna zatvora u trajanju od četiri godine ili teža kazna. Jednako tako, ne postoje ni negativne pretpostavke sukladno Ugovoru o izručenju (zastara, načelo ne bis in idem, načelo teritorijalnosti, obostrana kažnjivost), a to je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

Stoga nije u pravu izručenica kada tvrdi da prvostupanjski sud prije donošenja pobijanog rješenja nije ispitao sve okolnosti o kojima ovisi odluka o izručenju, kao što nije u pravu ni kada tvrdi da je bilo potrebno utvrditi može li Republika Hrvatska preuzeti progon, upirući time na čl. 35. st. 2. ZOMPO-a. Za to  nisu ispunjene zakonske pretpostavke, jer prije svega ne postoji zamolba stranog pravosudnog tijela za preuzimanje kaznenog progona od strane Republike Hrvatske, već se, upravo suprotno, traži izručenje L. F. radi kaznenog progona FBiH.

Nisu osnovani ni žalbeni navodi da se ne mogu primijeniti odredbe Ugovora o izručenju jer se radi o inkriminiranom razdoblju prije nego je Ugovor o izručenju stupio na snagu. Odredbom 34. Ugovora o izručenju propisano je da se odredbe čl. 7. i 8. ovoga Ugovora primjenjuju samo na kaznena djela počinjena nakon datuma potpisivanja ovoga Ugovora, pa budući da iz činjeničnih opisa Naredbi o provođenju istrage, otvaranju istrage te proširenju istrage proizlazi da se izručenici prije svega stavlja na teret razdoblje tijekom 2012. i do kraja 2013., to je očito da se izručenje traži za kaznena djela počinjena u razdoblju nakon potpisivanja Ugovora o izručenju.

Konačno, žalbenim tvrdnjama izručenice da neće imati „fer i korektno suđenje“, u prilog čemu dostavlja novinske tekstove, navodeći da u njezinom slučaju postoji opasnost od smaknuća u pritvorskoj jedinici, što je sve pravosudnim tijelima Republike Hrvatske moralo biti poznato, uslijed čega bi trebalo odbiti izručenje, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja kojim je utvrđeno udovoljenje zakonskim pretpostavkama za izručenje radi kaznenog progona.

Budući da žalbom izručenice nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. lipnja 2017.