Broj: Kž 6/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. V., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 4. Krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 32/93., 38/93., 28/96. i 30/96., dalje u tekstu: KZRH)  i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 24. studenog 2016. godine, broj Kv I-78/15, u sjednici održanoj 13. lipnja 2017. godine,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba osuđenog S. V., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom donijetom u ponovljenom postupku, prihvaćen je zahtjev osuđenog S. V. za nepravom obnovom kaznenog postupka u smislu čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08) na način da su objedinjene odluke o kazni iz više presuda i to

- kazna iz pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu broj K-7/96 od 13. veljače 1998. godine, koja je u žalbenom postupku potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-327/1998-5 od 10. veljače 1999. godine, kojom je osuđenik proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 2. toč. 4. Krivičnog zakona Republike Hrvatske, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina,

- kazna iz pravomoćne presude Okružnog suda u Puli broj Kv-336/93 od 15. listopada 1993. godine, kojom je izvršeno objedinjavanje kazni po više pravomoćnih presuda, i to presude Općinskog suda Velika Gorica broj K-366/73 od 10. travanja 1984. godine, presude Općinskog suda Velika Gorica broj K-377/85 od 13. siječnja 1987. godine, presuda Okružnog suda Sisak broj K-2/86 od 26. studenog 1986. godine, presuda Okružnog suda Karlovac broj K-19/86 od 23. ožujka 1987. godine, presuda Okružnog suda u Sisku broj Kv-53/88 od 24. lipnja 1988. godine, presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K-3578/85 od 10. veljače 1986. godine i presuda Okružnog suda u Sisku broj Kv-33/89 od 30. ožujka 1989. godine, tako da je tom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina i 6 (šest) mjeseci,

tako da su uzete gore navedene kazne kao utvrđene, te je temeljem čl. 111. toč. 4. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15-dalje u tekstu KZ/11), a primjenom čl. 51. i 53. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15-dalje u tekstu KZ/11) i čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 145/13 i 152/14-dalje u tekstu ZKP/08) optuženi S. V. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 30 godina i 4 mjeseca, a u koju kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne po presudi Okružnog suda u Puli broj Kv-336/93 od 28. prosinca 1990. godine do 10. travnja 1994. godine, kada je pobjegao sa izdržavanja te kazne, te od 09. prosinca 1994. godine do 18. prosinca 2000. godine, kada je nastavio izdržavati tu kaznu, kao i vrijeme provedeno u pritvoru od 08. studenog 1994. godine do 09. prosinca 1994. godine u predmetu Županijskog suda u Splitu br. K-7/96, te na izdržavanju kazne od 18. prosinca 2000. godine pa nadalje.

Protiv ove presude žalbu i dopunu žalbe je podnio osuđeni S. V. po branitelju J. F., odvjetniku iz S. Tvrdi da je rješenje nezakonito, ne navodeći žalbene osnove, ali iz obrazloženja proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te posljedično time i zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači i njega osudi blažom kaznom.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba je osnovana.

Opravdano optuženik problematizira zakonitost pobijane presude u smislu primijenjenog kaznenog zakona, za čiju primjenu prvostupanjski sud nije dao niti jedan razlog.

Naime, niti jedna od kazni izrečenih u presudama čije kazne su objedinjene ovom presudom nije izrečena primjenom odredaba KZ/11. Unatoč tome u izreci pobijane presude prvostupanjski sud očigledno u odnosu na kazneno djelo iz presude Županijskog suda u Splitu broj K-7/96, označeno u toj presudi kao kazneno djelo iz čl. 34. st. 2. toč. 4. KZ RH, donoseći odluku o objedinjavanju poziva se na odredbu čl. 111. toč. 4. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15-dalje u tekstu KZ/11), koja norma nije sadržana niti u jednoj od presuda čije kazne su objedinjene.

Nakon toga primjenom odredbe čl. 51. i 53. KZ/11 i čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08 optuženi V. osuđen je na jedinstvenu kaznu kakva ne postoji. Naime, kazneni zakoni po kojima su osuđenom V. bile izricane kazne objedinjene ovom presudom nisu poznavale kaznu u trajanju duljem od dvadeset godina, koja je uvedena tek odredbama KZ/97. Međutim, taj zakon propisivao je ako se izriče kazna dugotrajnog zatvora (koja u pobijanoj presudi nije tako nazvana) ona se izriče samo na pune godine (a u pobijanoj presudi kazna je izrečena i na mjesece – 30 godina i šest mjeseci).

O svemu tome prvostupanjski sud nije naveo nikakve razloge, zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati, zbog čega ju je valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, time da za sva svoja utvrđenja iz izreke presude u njenom obrazloženju iznese razloge koji se mogu ispitati, vodeći računa o primjeni temelj kaznenog zakonodavstva, pa i u slučaju obnove kaznenog postupka.

Pri tome posebno treba imati u vidu pravno shvaćanje zauzeto na sjednici kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 23. rujna 1977. godine, a koje pravno shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske nije izmijenio i ovaj sud ga primjenjuje u odnosu na ista pravna pitanja i u svojim odlukama nakon posljednje izmjene Kaznenog zakona iz 2011. godine, a govori da će se jedinstvena kazna za kaznena djela u stjecaju izreći primjenom novog kaznenog zakona, samo ako je barem za jedno od kaznenih djela u stjecaju kazna utvrđena primjenom novog kaznenog zakona. Argumentum a contrario značio bi, da ako su kazne za sva kaznena djela u stjecaju (ili iz pojedinih presuda čije kazne se objedinjavaju) izrečena po tzv. starom kaznenom zakonu, ne može doći u primjenu odredbe tzv. novog kaznenog zakona.

Kada prvostupanjski sud bude donosio novu odluku, te utvrdi li da postoje uvjeti za donošenje nove jedinstvene kazne, pri donošenju kazne mora voditi računa o ranije izraženom pravnom shvaćanju i ustaljenoj sudskoj praksi, a ovisno o zakonu za koji utvrdi da ga se ima primijeniti dužan je voditi i računa o izričaju sadržanom u normama iz čl. 62. st. 2. KZ/97 odnosno u čl. 44. st. 2. OKZ RH.

Tek nakon toga sud će donijeti novu prvostupanjsku odluku koju će i valjano obrazložiti.

Iz svega izloženog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. lipnja 2017.