Broj: Kž 309/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. B., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi s čl. 60. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi osuđenog I. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 14. travnja 2017. broj Kv-I-43/17, u sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenog I. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, na temelju čl. 498. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) a ispravno čl. 498. st. 5. ZKP/08 odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenog I. B. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu broj K-102/03 od 12. svibnja 2005. kojom je proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela ubojstva iz čl. 90. u vezi čl. 60. KZ/97, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju petnaest godina, a koja je preinačena u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-666/05 od 12. rujna 2005. na način da je osuđeniku izrečena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset i dvije godine, koja je potvrđena trećestupanjskom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj III Kž-9/05 od 22. prosinca 2005.

Osuđenik je putem branitelja M. F., B. P. V. i A. F., odvjetnika iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u V. podnio žalbu protiv tog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i da se osuđeniku izrekne kazna u kraćem vremenskom trajanju.

Spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik kao okolnosti zbog kojih traži obnovu kaznenog postupka navodi činjenicu da mu je nakon pravomoćnosti presude dijagnosticiran PTSP, a koji je postojao i tijekom prvostupanjskog postupka, međutim, psihijatrijski vještak tu okolnost nije uzeo u obzir prilikom izrade vještačkog nalaza, iako je ona proizlazila iz medicinske dokumentacije.

Obnova kaznenog postupka na temelju čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08 dopuštena je samo kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao ili ako su postojale a one bi očito dovele do blaže kazne. Istaknuta okolnost iz zahtjeva osuđenika već je djelomično cijenjena od strane sudova u tijeku postupka, budući je, prema stanju spisa psihijatrijski vještak na temelju sve dostupne medicinske dokumentacije utvrdio da je osuđenik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, a upravo je ta okolnost kao olakotna imala odraza i u izrečenoj kazni.

Stoga istaknuta okolnost ne predstavlja novu okolnost, koja bi bila takvog značaja da bi opravdavala obnovu postupka i ublažavanje pravomoćno izrečene kazne. Pritom također valja naglasiti kako je osuđenik upravo navedenu okolnost već isticao u zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne, o čemu se detaljno očitovao Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju od 21. studenog 2011., broj I Kr-591/11., a kako je to sve osnovano zaključio i dostatno obrazložio sud prvog stupnja u pobijanom rješenju.

Slijedom izloženog, budući da navodima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. lipnja 2017.