Broj: Kž 144/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. V., zbog kaznenog djela iz članka 34. st. 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 25/77., 50/78., 25/84., 52/87., 43/89., 8/90., 9/91., 33/92., 39/92., 77/92., 91/92., 32/93., 38/93., 28/96. i 30/96. – dalje u tekstu: KZRH), odlučujući o žalbi opt. V. V. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 25. siječnja 2017., broj K-5/16-69, u sjednici održanoj 14. lipnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba opt. V. V. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Karlovcu proglasio  je krivim opt. V. V. zbog kaznenog djela protiv života i tijela , ubojstva, iz čl. 34. st. 1. KZRH te ga je na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. rujna 2015., pa nadalje.

Na temelju čl. 148. st. 1.  Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je presuđen na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 7.790,20 kn, na platež paušala u iznosu od 1.000,00 kn, dok će u odnosu na daljnje troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 biti odlučeno posebnim rješenjem.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik, putem branitelja M. J., odvjetnika iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da ga se oslobodi od optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1.ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba optuženika nije osnovana.

Optuženik u žalbi samo paušalno navodi da prvostupanjska presuda sadrži nejasne i proturječne razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika ne konkretizirajući koji su to razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni i u pogledu kojih to isprava i zapisnika o iskazima postoji proturječnost s razlozima koji  se odnose na sadržaj isprava i zapisnika.

Iz navedenog slijedi da se optuženik u biti  niti ne žali zbog postupovnih povreda jer se sadržajno obrazloženje žalbe svodi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. ZKP/08 budući se  svim žalbenim navodima zapravo nastoji  dovesti u sumnju ispravnost utvrđenja suda prvog stupnja.

Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja,  u odnosu na postupovne povrede i povredu kaznenog zakona, pobijanu presudu na temelju čl. 476. st. 1. ZKP/08 ispitao po službenoj dužnosti te je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od taksativno navedenih povreda odredaba kaznenog postupka iz toč. 1. citiranog propisa, niti je na optuženikovu štetu povrijedio kazneni zakon, u smislu odredbe iz toč. 2.

Neosnovano se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno utvrdio.

Optuženik prigovorima koje ističe u žalbi, najvećim dijelom nastoji osporiti iskaz svjedokinje J. V., njegove bivše supruge koja ga je svojim iskazom teretila kao počinitelja kaznenog djela ubojstva na štetu I. D. Naime, tvrdi da ga u ovom postupku ne tereti niti jedan materijalni dokaz, niti jedan od ispitanih svjedoka nema neposrednih saznanja o ubojstvu oštećenika, a iskaz bivše supruge je neistinit jer je ona zbog njegove imovine koja je ostala u Republici Hrvatskoj zainteresirana da on završi u zatvoru. Stoga smatra da se na njenom iskazu, koji je jedini dokaz koji ga tereti, ne može temeljiti osuđujuća presuda.  Uz navedeno, ističe da se nepreciznosti i neodređenosti iz njegove obrane ne mogu tumačiti na njegovu štetu jer ima preko 80 godina, a o spornom događaju nema saznanja. Nadalje, okolnost da se protiv njega vodio istražni postupak tijekom 1994. se također ne može uzimati kao dokaz da je počinitelj predmetnog kaznenog djela, jer je upravo zbog nedostatka dokaza i bio pušten na slobodu.

Međutim, u konkretnom je slučaju sud prvog stupnja pravilno zaključuje na temelju niza posrednih činjenica koje u funkciji dokaza zatvaraju čvrst indicijalni lanac, da je optuženik usmrtio I. D.

Sud prvog stupnja je ispravno povezao iskaz J. V. koja je detaljno i uvjerljivo opisala u kojim okolnostima joj je optuženik, njen tadašnji suprug, priznao da je ubio oštećenika i kako je slijedećeg dana očito išao konjima odvući njegovo tijelo negdje u šumu, s iskazima V. M., H. Č. i M. Č. koji su iz priča koje su tada kružile po selu  čuli da je optuženik pucao u oštećenika, te s materijalnim tragovima koji su opisani u službenoj bilješci od 13. prosinca 1994. (list 13.) i u potvrdi tadašnje Stanice javne bezbjednosti S. od 10. ožujka 1995. (list 14.). Iz ove dokumentacije proizlazi da je pretragom okolnog terena pronađena krvava odjeća s oštećenjima od propucavanja zrnom call. 7,62 mm koja oštećenja (rupe na odjeći) odgovaraju kalibru automatske puške koja je oduzeta od optuženika te kalibru čahure 8,62 mm koja je pronađena na licu mjesta. Sve ove okolnosti, te činjenica da su tijela kaznenog progona protiv optuženika vodila sudski postupak u predmetu tadašnjeg Okružnog suda u Glini br. Kri-121/94, upravo zbog ubojstva ošt. I. D., zbog čega je optuženik određeno vrijeme bio u pritvoru, isključuju bilo kakvu dvojbu da je optuženik pucajući iz neposredne blizine iz automatske puške usmrtio oštećenika. Tvrdnje optuženika da ga bivša supruga lažno tereti kako bi prisvojila njegovu imovinu kada on ode u zatvor je promašena jer je svjedokinja J. V. svoje saznanje o tome kako je optuženik usmrtio oštećenika iznosila neposredno nakon počinjenja ubojstva tijekom 1994., o čemu su iskazivali i ostali u ovom postupku ispitani svjedoci, tako da taj motiv i tvrdnja optuženika o naknadno osmišljenoj konstrukciji svjedokinje V. nije logičan niti uvjerljiv.

Iz svih naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Iako se optuženik ne žali zbog odluke o kazni, kako presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to se u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08 uzima da njegova žalba sadrži i tu žalbenu osnovu.

Međutim, neosnovano se optuženik žali i zbog odluke o kazni jer kazna zatvora u trajanju od sedam godina zbog ovakvog teškog kaznenog djela nije prestroga. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i ispravno vrednovao na strani optuženika kako olakotne okolnosti (neosuđivanost, visoka životna dob, bolest) tako i otegotne (sakrivanje leša oštećenika, bijeg iz Hrvatske i značajnu kriminalnu količinu) te mu je za ovakvo pogibeljno kazneno djela za koje je bila  zapriječena kazna zatvora od pet do petnaest godina zatvora izrekao kaznu koja je bliža posebnom minimumu. Stoga blaža kazna od izrečene ne bi niti po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispunila svrhu kažnjavanja, niti  u smislu individualne niti  generalne prevencije.

Iz svih naprijed navedenih razloga trebalo je  na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti  kao u izreci.

Zagreb, 14. lipnja 2017.