Broj: Kž-eun 18/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe I. M., zbog kaznenog djela iz čl. 298. st. 1. i dr.  Kaznenog zakona Republike Austrije, odlučujući o žalbi tražene osobe I. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 31. svibnja 2017. broj KV-EUN-18/17, u sjednici održanoj 20. lipnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba tražene osobe I. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu  je rješenjem pod toč. I. izreke,  na temelju čl.  29. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ 91/10., 81/13., 124/13. i 26/15. – dalje u tekstu: ZPSKS-EU) odobrio predaju tražene osobe I. M. Republici Austriji na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od Državnog odvjetništva u Grazu, Republika Austrija, broj 27 St 257/16s od 30. ožujka 2017., s dopunom od 16. svibnja 2017., u svrhu kaznenog progona, zbog kaznenih djela iz čl. 298. st. 1. i dr. Kaznenog zakona Republike Austrije, na način da bi

A.              dana 11.10.2016. obmanio u znanju u G. policijske službenike Policijske inspekcije S., time nadležne službenike da prime prijavu počinjenja radnje za koju je predviđena kazna, naime zločin kazne s provalom sukladno članku 127., članku 129. stavak 1. redak 1. važećeg Kaznenog zakona, tako da je prijavio da je vozilo marke VW Passat Alltrack TDI, god.proiz. 2016, broj šasije: ..., u vrijednosti cca 49.700,--, koje je unajmio u Č. dana 5.10.2016., ukrao nepoznati počinitelj, iako je znao da je vozilo već na dan iznajmljivanja okrivljeni S. R. prebacio preko M. u S.;

B.              dao lažne izjave navedene pod točkom A. kao svjedok prilikom formalnog saslušanja o predmetu u istražnom postupku sukladno zakonu o kaznenom postupku pred Kriminalističkom policijom, naime na Policijskoj inspekciji S. u istražnom postupku koji se vodi protiv ponajprije nepoznatog počinitelja zbog sumnje u tešku krađu sukladno članku 127., članku 128. stavak 1. redak 5. Kaznenog zakona;

C.              prikrio lažnim izjavama navedenim pod točkom A. porijeklo motornog vozila prijevarno iznajmljenog u Č. (okrivljeni je iznajmljivaču vozila samo izjavio da on želi iznajmiti vozilo, ali je činjenično namjeravao odgovarajuće prema svom odnosno prema planu zločinačkog udruženja već od samog početka istoga odmah nakon iznajmljivanja prebaciti u S. kako bi ga tamo odgovarajuće unovčio) u vrijednosti koja prelazi 5.000,00 eura, time sastavnog dijela imovine koja potječe iz radnje protiv tuđe imovine za koju je predviđena kazna i za koju je predviđeno više od jedne godine zatvorske kazne, naime počinjenje prekršaja teške prijevare sukladno čl.146., 147. st. 2. Kaznenog zakona;

D.              sudjelovao u kriminalnom udruženju tako da je počinio djelo navedeno pod točkom C. u okviru kriminalnog udruženja koje vjerojatno djeluje iz S. i koje je specijalizirano za počinjenje prijevara

-čime bi pod točkom A. počinio kazneno djelo obmane iz čl. 298. st. 1. Kaznenog zakona, pod točkom B. kazneno djelo davanja lažne izjave iz čl. 288. st. 1. i 4. Kaznenog zakona, pod točkom C. kazneno djelo pranja novca iz čl. 165. st. 1. Kaznenog zakona i pod točkom D. kazneno djelo kriminalnog udruženja iz čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona.

Odlukom pod toč. II. izreke pobijanog rješenja predaja  je odobrena pod sljedećim uvjetima

-da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje, tražena osoba ne smije:

a) kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja,

b) biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora

c) izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora

-da se tražena osoba ima vratiti u Republiku Hrvatsku u slučaju pravomoćnog izricanja sankcije u državi izdavanja, jer je tražena osoba pristala izdržavati izrečenu sankciju u Republici Hrvatskoj.

Pod toč. III. odlučeno je da će na temelju čl. 35. st. 1. ZPSKS-EU predaju tražene osobe nadležnim tijelima Republike Austrije izvršiti Ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Protiv tog je rješenja žalbu podnijela tražena osoba putem branitelja T. G., odvjetnika iz Z., ne navodeći izrijekom žalbenu osnovu iz koje pobija prvostupanjsko rješenje, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen državnom odvjetniku.

Žalba nije osnovana.

Žalba tražene osobe sadržajno se svodi na postupovni prigovor da europski uhidbeni nalog na temelju kojeg je određena predaja nije određen i da je nepodoban za odlučivanje. Naime,  žalitelj tvrdi da europski uhidbeni nalog  s obzirom na svoj značaj i posljedice mora u smislu odredbe čl. 18. ZPSKS-EU imati precizno određen sadržaj, što u konkretnom predmetu nije slučaj jer je tek nakon prigovora tražene osobe prvostupanjski sud od države izdavanja zatražio dopunske podatke u vezi činjeničnog i pravnog opisa predmetnih kaznenih djela. Smatra da takvo pojašnjenje i dopuna naloga koje je ostvareno kroz neformalni dopis nije prihvatljivo jer je sud prvog stupnja tek nakon tog dopisivanja u biti samoinicijativno stvorio novi akt kojim je prekoračio sadržaj europskog uhidbenog naloga, teško narušio identitet prvotnog naloga i time povrijedio pravo tražene osobe na pravično suđenje.

Međutim, sud prvog stupnja je potpuno pravilno, putem elektroničke pošte od 3. svibnja 2017. zatražio dopunu određenih podataka od Državnog odvjetništva u Grazu jer je na to bio ovlašten u smislu načela uzajamnog priznavanja i učinkovite suradnje iz čl. 3. i 4. ZPSKS-EU. Stav tražene osobe prema kojemu nije moguće od države izdavanja zatražiti dopunu podataka europskog uhidbenog naloga je pogrešan i krajnje formalistički jer se upravo u cilju efikasnosti izvršavanja europskog uhidbenog naloga, kao instrumenta kojim se ostvaruje pravosudna suradnja između članica Europske unije, tijelima kaznenog progona omogućuje da neposredno i  žurno razmjenjuju potrebne podatke. Stoga nema govora o tome da je u konkretnom slučaju korištenjem dopunskih podataka koji su se odnosili na kaznena djela iz naloga, narušen identitet predmetnih kaznenih djela iz naloga, da je prekoračen sadržaj naloga, odnosno da je traženoj osobi povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

Iz naprijed navedenih razloga, kako žalba tražene osobe nije osnovana, a sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti je na štetu tražene osobe povrijedio kazneni zakon, na koje povrede sud drugog stupnja u smislu odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 žalbu kao neosnovanu odbiti.

Zagreb, 20. lipnja 2017.