Broj: Kzz 40/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. P. D., zbog kaznenog djela iz čl. 318. st. 3. KZ/97, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 02. rujna 2016. br. KZZ-DO-40/16, podignutog protiv presude Županijskog suda u Splitu od 03. prosinca 2015., br. Kž-580/15, u sjednici održanoj dana 27. lipnja 2017.,
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu od 03. prosinca 2015., br. Kž-580/15 povrijeđen kazneni zakon u odredbi čl. 469. toč. 3. ZKP/08, u korist opt. B. P. D.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Splitu od 03. prosinca 2015., br. Kž-580/15, kao drugostupanjskog suda, prema opt. B. P. D. odbijena je optužba da je počinio kazneno djelo napada na službenu osobu, iz članka 318. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98 i 50/00 i 71/06, dalje u tekstu: KZ).
Protiv ove presude državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZKP/08), počinjene u korist optuženika, te je predložio da se ova povreda utvrdi.
Zahtjev je osnovan.
U pravu je državni odvjetnik Republike Hrvatske da je navedenom presudom povrijeđen zakon u korist opt. B. P. D., jer nije bilo zakonskog osnova za donošenje odbijajuće presude temeljem čl. 452. toč. 5. ZKP/08, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o već presuđenoj stvari, kako to pogrešno drži Županijski sud u Splitu, nego samo o odluci prekršajnog suda o obustavi postupka zbog zastare prekršajnog progona (zapravo u utvrđenju da se prekršajni postupak obustavlja zbog zastare). Naime, kako u prekršajnom postupku nije donesena nikakva pravomoćna odluka koja bi imala karakter presuđene stvari (jer nije meritorno odlučeno o tome je li optuženik počinio prekršaj ili ne i da li je za njega odgovoran, već je donesena samo procesna odluka kojom je utvrđeno postojanje zastare), to tijekom kaznenog postupka nije došlo do povrede odredbe čl. 12. st. 1. ZKP/08 (da nitko ne može biti ponovno suđen za djelo za koje je već suđen pravomoćnom sudskom presudom), niti je došlo do povrede pravila iz toč. 4. Protokola 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (da se nikome ne može ponovno suditi niti kazniti za djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen).
Iz tih je razloga zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, budući je uvodno navedenom presudom povrijeđen zakon u odnosu na pitanje je li stvar već pravomoćno presuđena, u smislu čl. 469. toč. 3. ZKP/08.
Kako se radi o povredi u korist optuženika, valjalo je na temelju čl. 513. st. 2. ZKP/08 istu samo utvrditi, ne dirajući u pravomoćnu odluku, te je presuđeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 27. lipnja 2017.
