- 1 -              Revr 758/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 758/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz M., kojeg zastupaju punomoćnici R. B. i D. N., odvjetnici u V., protiv tuženice S. V. iz V., koju zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u V., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-120/2018-4od 17. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-61/13-4 od 21. veljače 2013., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2018.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

 

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

" Utvrđuje se da nije zakonit niti dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tužitelju Š. M. iz M., OIB: … , dala tužena, S. V., V., Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 3. prosinca 2012. godine, Klasa: 112-07/12-01/11, Ur. Broja: 2189-34-01/1-12-1."

 

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se tuženoj, S. V., da tužitelja, Š. M. iz M., OIB: … , vrati na posao i da mu plati izgubljenu zaradu-plaću za period od prosinca 2012. godine do vraćanja tužitelja na posao, te sve dužne doprinose iz plaće i na plaću, zajedno sa zakonskim  zateznim kamatama računajući iste od dana  dospijeća  svakog  pojedinog obroka neisplaćene plaće pa do konačne isplate,  po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg  dana polugodišta koje je prethodilo  tekućem polugodištu uvećanoj  za pet postotnih poena."

 

III. Tužitelj je dužan tuženoj nadoknaditi  trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna.“

 

Drugostupanjskom je presudom tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) navevši da je pobija zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i bitne povrede odredaba parničnoga postupka te je predložio ovome sudu da preinači drugostupanjsku presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću drugostupanjskog suda.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud u povodu revizije pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Iako tužitelj u reviziji navodi da je „drugostupanjski sud u rješavanju predmeta ... načinio bitne povrede odredaba parničnog postupka“, u reviziji ne navodi, pa ni opisno, koje bi to postupovnopravne zakonske odredbe bile povrijeđene, niti ovaj revizijski razlog obrazlaže. Stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud nije uzeo u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju te za povrat tužitelja na rad i naknadu plaće.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tuženica 20. studenog 2012. zaprimila presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj Kžm-21/2012-3 od 24. listopada 2012. kojom je tužitelj, koji je kod tuženika obavljao poslove redovne nastave iz povijesti i politike gospodarstva, osuđen zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži, zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz čl. 213. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona,

 

- da je tuženica u roku od 15 dana koji je propisan čl. 108. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11 i 73/13, dalje: ZR) donijela odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu Ur. broj: 2189-34-01/1-12-1 od 3. prosinca 2012.,

 

- da je prethodno pribavljena suglasnost školskog odbora za donošenje te Odluke te očitovanje sindikalnog povjerenika koji nije imao pritužbi na prijedlog ravnateljice o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

 

- da je tužitelju omogućeno da iznese svoju obranu prije otkazivanja ugovora o radu.

 

Nižestupanjski su se sudovi pozvali na odredbu čl. 106. st. 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj 87/08) kojom je propisano da ako osoba u radnom odnosu u školskoj ustanovi bude pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela iz st. 1. toga članka, među kojima su upravo kaznena djela „protiv braka, obitelji i mladeži“, školska ustanova kao poslodavac može otkazati ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka izvanrednim otkazom ugovora o radu, u roku od 15 dana od dana saznanja za pravomoćnu presudu, a po proteku toga roka redovitim otkazom ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, u kojem će slučaju poslodavac, istodobno uz otkazivanje ugovora o radu, od radnika zahtijevati da odmah prestane raditi tijekom otkaznog roka.

 

Nižestupanjski sudovi zaključuju da je, stoga što je tužitelj pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv braka, obitelji i mladeži, tuženica imala opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

 

Drugostupanjski sud smatra da nije osnovan tužiteljev žalbeni navod kako ta zakonska odredba nije imperativne naravi, jer je tuženica iskoristila svoje zakonsko pravo za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, za što je temelj imala u pravomoćnoj kaznenoj presudi te je   tuženica u skladu s tom zakonskom odredbom opravdano otkazala ugovor o radu vodeći prvenstveno računa o zaštiti svojih učenica.

 

Predmetna revizija u najvećem svojem dijelu sadrži doslovno prepisane žalbene navode, o kojima se drugostupanjski sud izjasnio u pobijanoj presudi, dakle sadržajno se poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz odredbe čl. 106. st. 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj u bitnom obrazlaže tvrdnjama:

 

-da je Županijski sud u Bjelovaru presudom poslovni broj Kžm-21/2012-3 od 24. listopada 2012. djelomično preinačio prvostupanjsku presudu kojom je tužitelj oglašen krivim zbog dva kaznena djela zlostavljanjem u obavljanju službe ili javne ovlasti iz čl. 127. st. 2.u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona tako što je utvrdio da se radi o kaznenom djelu iz čl. 213. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona, pri čemu tužitelj bitnim smatra da iz toga proizlazi da počinjenim djelom nije počinio kazneno djelo obavljajući svoju službu i

 

-da odredba čl. 106. st. 1. i 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisuje samo mogućnost, a ne i obvezu otkazivanja ugovora o radu u slučaju počinjenja kaznenih djela opisanih u toj odredbi.

 

Neosnovano tužitelj smatra da je u primjeni odredbe čl. 106. st. 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi odlučno ima li osoba koja je zasnovala radni odnos u školskoj ustanovi i koja je počinila neko od kaznenih djela navedenih u toj zakonskoj odredbi, a zbog kojih joj se ugovor o radu otkazuje, status službene osobe prema značenju toga izraza iz čl. 89. st. 3. Naime, iz odredbe čl. 106. st. 3. u vezi sa st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi proizlazi da je dovoljno da je neko od tih djela počinjeno, s tim da ono uopće ne mora biti počinjeno na radu u školskoj ustanovi. Dakle, to što je Županijski sud u Bjelovaru ocijenio da tužitelj kazneno djelo nije počinio kao službena osoba i u tom dijelu preinačio prvostupanjsku osuđujuću presudu, pri čemu ju je potvrdio u dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelj upravo „radnjama koje su činjenično opisane u izreci te presude pod točkama 1. i 2. počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži, zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe“ bilo je dovoljno za ocjenu da tuženik ima pravo tužitelju otkazati ugovor o radu upravo primjenom zakonske odredbe na koju se pozvao.

 

Neodlučno je tužiteljevo pozivanje na to da je tuženik mogao, a da nije morao otkazati mu ugovor o radu. Odlučno je to da je, upravo kako je to obrazložio drugostupanjski sud, tuženik na temelju postojanja kaznene presude imao pravo tužitelju otkazati ugovor o radu.

 

Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 20. prosinca 2018.