Broj: Kžm 10/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog K. B., zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u  Zagrebu od 25. siječnja 2017. broj KVM-46/16, u sjednici održanoj 29. lipnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika i preinačuje pobijana presuda te se, na temelju čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), odbacuje zahtjev osuđenog K. B. za obnovu kaznenog postupka.

Obrazloženje

              Pobijanom presudom, na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08, u postupku neprave obnove preinačene su u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Zagrebu broj KVM-49/12 od 13. rujna 2012. (pravomoćna 31. listopada 2012.), kojom je K. B. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina i četiri mjeseca, te presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-375/16 od 13. travnja 2016. potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Kž-524/16 od 08. rujna 2016., kojom je K. B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, pa je osuđenik, primjenom odredaba o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i šest mjeseci, uz uračunavanje vremena lišenja slobode.

              Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbaci zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka.

Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP, spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na uvid.

              Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

              Pobijanom presudom prihvaćen je zahtjev osuđenika za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka temeljem čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08 jer je on za vrijeme izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od pet godina i četiri mjeseca počinio novo kazneno djelo iz čl. 234. st. 2. KZ/11, za koje je pravomoćno osuđen, a u tom postupku nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju. Stoga prvostupanjski sud smatra da su ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

              Prema čl. 53. st. 1. KZ/11 (a jednako je propisano i u čl. 62. st. 1. KZ/97), prema pravomoćno osuđenoj osobi mogu se primijeniti odredbe o stjecaju i izricanju jedinstvene kazne samo ako mu se sudi za kazneno djelo počinjeno prije nego što je započeo s izdržavanjem kazne po prijašnjoj presudi ili ako mu se sudi za kazneno djelo koje je počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora.

U konkretnom slučaju, nije sporno da je kazneno djelo iz čl. 234. st. 2. KZ/11 za koje je K. B. osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-375/16 od 13. travnja 2016. počinjeno za vrijeme trajanje uvjetnog otpusta s izdržavanja prethodne kazne zatvora u trajanju od pet godina i četiri mjeseca.

Državni odvjetnik u žalbi s pravom ukazuje da osoba koja je počinila kazneno djelo za vrijeme uvjetnog otpusta nije ga počinila za vrijeme izdržavanja kazne, u kojem pravcu je doneseno i pravno shvaćanje sjednice Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. travnja 2010.

Stoga argumentacija izložena u obrazloženju pobijane presude nije prihvatljiva, tim više jer je u suprotnosti s izričitom zakonskom odredbom čl. 53. st. 1. KZ/11 (druga rečenica) koja propisuje da se vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu ne uračunava u izrečenu jedinstvenu kaznu pa se prema tome i ne može izjednačiti s izdržavanjem kazne zatvora.

Slijedom navedenog, pogrešnom primjenom odredbe čl. 53. st. 1. KZ/11 prvostupanjski je sud u odluci o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu čime je ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08, kako pravilno ukazuje državni odvjetnik u svojoj žalbi.

Stoga je, sukladno čl. 486. st. 1. ZKP/08, uočenu povredu zakona trebalo otkloniti preinačenjem prvostupanjske presude i, temeljem čl. 506. st. 1. ZKP/08, odbaciti zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka s obzirom da je već i na temelju samog zahtjeva te spisa prijašnjeg postupka bilo jasno da nema zakonskih uvjeta za primjenu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Zagreb, 29. lipnja 2017.