- 1 -              I Kž 700/2018-4

Broj: I Kž 700/2018-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. L. zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03. i 190/03. – dalje u tekstu: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 30. listopada 2018. broj IKI-366/18-10, u sjednici održanoj 20. prosinca 2018.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika D. L.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku, na temelju članka 159.a stavka 2. (ispravno je članka 159. stavka 3.) Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13.  – dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi s člankom 59. stavkom 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. L., podnesen u smislu članka 158. stavka 1. ZIKZ-a. Zatvorenik se trenutno nalazi u Kaznionici u G. na izdržavanju jedinstvene kazne dugotrajnog zatvora u trajanju od 22 (dvadeset dvije) godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zadru od 23. rujna 2004. broj K-39/04, presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. siječnja 2005. broj I Kž-1117/04-3 te presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. rujna 2007. broj III Kž 3/05-5, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 91. točke 3. KZ/97. i dr., a koja kazna mu ističe 27. veljače 2026.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik D. L. osobno, ne navodeći žalbene osnove zbog kojih je podnosi ni ne stavljajući prijedlog kako postupiti s pobijanim rješenjem.

U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), koji se u smislu odredbe članka 44. stavka 2. ZIKZ-a primjenjuje u ovom postupku, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravan je i na zakonu utemeljen zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavka 2. KZ/11. za uvjetni otpust zatvorenika D. L.

Naime, prvostupanjski je sud s pravom odbio zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust pozivajući se na podatke sadržane u izvješću Kaznionice u G. iz kojih proizlazi da je aktualno procijenjen na razinu uspješnosti zadovoljava, nedostupan je bilo kakvom tretmanskom razgovoru u vidu motiviranja za uredno izvršavanje kazne, stava prema kaznenom djelu i odnosu prema drugim zatvorenicima pa je naloženo provođenje mjere pojačanog nadzora radi mogućeg neprilagođenog ponašanja. Kaznena djela ne priznaje, navodi da se radi o crnoj magiji oštećenika i zavjeri zapovjednika protuobavještajne agencije koji ga neprekidno proganja još od razdoblja kada je radio u policiji. Dijagnosticirana mu je paranoidna psihoza. Stegovno je kažnjavan u dva navrata i to u Kaznionici u L. gdje mu je izrečena stegovna mjera, ukor zbog vrijeđanja i prijetnje načelniku odjela osiguranja te u Kaznionici u G. gdje mu je također izrečena mjera, ukor za lakši stegovni prijestup zbog vrijeđanja upravitelja i voditelja odjela osiguranja. S obzirom na to da će zatvoreniku zadnja četvrtina kazne nastupiti tek 2020., nije napravljena procjena kriminalnog povrata i rizičnosti niti su tražena mišljenja terena jer za to još nisu ispunjeni zakonski preduvjeti. Stoga je mišljenje Kaznionice u G. da se prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust odbije.

Imajući na umu značaj i kvalitetu iznesenih okolnosti uz činjenicu da se zatvorenik nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora čiji istek nastupa tek s danom 27. veljače 2026. te žalbene navode zatvorenika kojima u biti ne osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda niti iznosi razloge zbog kojih smatra da su u odnosu na njega ostvarene pretpostavke za uvjetni otpust već ističe da kaznena djela nije počinio te, ponavljajući tvrdnje iz prijedloga za uvjetni otpust, opisuje svoje viđenje događaja za vrijeme njegovog radnog angažmana u Ministarstvu unutarnjih poslova te ističe da se njegova tetka i njezina obitelj bave crnom magijom, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je u konkretnoj situaciji za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne radi uspješne primjene programa izvršavanja kazne zatvora.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 20. prosinca 2018.