Baza je ažurirana 14.04.2026. zaključno sa NN 20/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Broj: Kr 2/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Lidije Grubić Radaković i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika V. M., zbog kaznenog djela iz čl. 131 i čl. 132 Kaznenog zakona Republike Tunis i dr., odlučujući po službenoj dužnosti na temelju čl. 55 st. 1 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04 – dalje u tekstu: ZOMPO) o rješenju Županijskog suda u Rijeci od 19. svibnja 2017 broj Kv II-4/2017 (Kir-199/17), u sjednici održanoj 29. lipnja 2017,

 

r i j e š i o   j e

 

Potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Rijeci od 19. svibnja 2017 broj Kv II-4/2017 (Kir-199/17), kojim je odbijena zamolba Republike Tunis za izručenje V. M. radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela sudjelovanja u organizaciji s namjerom planiranja zločina protiv imovine i krijumčarenja kao posljedice izvoza bez prijave carinskoj upravi, skrivanja robe, korištenjem skrovišta posebno namijenjenih u tu svrhu i u grupi od najmanje tri osobe iz čl. 131 i čl. 132 Kaznenog zakona Republike Tunis i dr.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 19. svibnja 2017 godine br. Kv-II-4/17 (Kir-199/17) utvrđeno je da nije udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje stranca V. M. po zamolbi Republike Tunis na temelju presude Prvostupanjskog suda od 12. prosinca 2016 godine br. 33960 kojom je u odsutnosti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. 

 

              U skladu s odredbom čl. 55  st. 1 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima Županijski sud u Rijeci dostavio je spis Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje.

 

              Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom očitovanju naveo je da bi izručenje V. M. Republici Tunis bilo protivno pravnom poretku Republike Hrvatske čime sud ispunjene pretpostavke za odbijanu zamolbe za izručenje na temelju čl. 12 st. 1 t. 4 ZOMPO.

 

              Nakon razmatranja predmeta po službenoj dužnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da Županijski sud u Rijeci osnovano nije dozvolio izručenje V. M. Republici Tunis.

 

              Naime, iz priložene dokumentacije zamolbi, koja sadrži osuđujuću presudu Prvostupanjskog suda Republike Tunis, proizlazi da je V. M. osuđen u odsutnosti u kaznenom postupku u kojem nije imao branitelja, pa je logično da na takvu prvostupanjsku presudu nije bilo mogućnosti ulaganja žalbe, što je protivno odredbi čl. 29 Ustava Republike Hrvatske i čl. 66 st. 1 t. 6 Zakona o kaznenom postupku RH, koji izričito propisuje da optuženik mora imati branitelja ukoliko mu se sudi u odsutnosti. Nadalje, iz odredbe čl. 182 Zakona o kaznenom postupku Republike Tunisa, čiji prijepis je priložen uz zamolbu, proizlazi mogućnost obnove postupka u prisutnosti optuženika, ali ne postoji obveza ponovnog pozivanja svjedoka koji su već ispitani u prvom postupku, čime je u potpunosti povrijeđeno konfrontacijsko pravo, a time i pravo na pošteno suđenje, a što je u cijelosti protivno odredbi čl. 3 i 6 st. 1 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prva i temeljnih sloboda. Tu je također potrebno istaknuti da presuda sadrži pored kazne zatvora i novčane kazne, također na temelju čl. 173 Kaznenog zakona Republike Tunis i privremenu odluku za tjelesnu kaznu, što je također, ne samo  protivno čl. 23 Ustava Republike Hrvatske i čl. 3.1 Europske konvencije za zaštitu  ljudskih prva i temeljnih sloboda, već je izričito zabranjeno fizičko kažnjavanje.

 

              Stoga postoji opravdana prijetnja da V. M. koji je građanin Europske unije kao talijanski državljanin bude izložen nepoštenom suđenju bez prava na kontradiktornost u postupku uz mogućnost fizičkog kažnjavanja ukoliko bi bio prisilno izručen drugoj državi, zbog čega postoji osnova iz čl. 12 t. 3 i 4 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima za odbijanje zamolbe za pravnu pomoć Republike Tunis.

 

Stoga je sukladno odredbi čl. 55 st. 1 ZOMPO, valjalo potvrditi rješenje Županijskog suda u Rijeci i riješiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 29. lipnja 2017.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu