Broj: Kž 248/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; nastavno: KZ/97), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 31. ožujka 2017. broj Kv-I-40/17, u sjednici održanoj dana 04. srpnja 2017.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba os. D. Š. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu je na temelju čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) odbacio zahtjev osuđ. D. Š. za preinačavanje bez obnove kaznenog postupka pravomoćnih presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kmp-19/10 od 20. prosinca 2010. i K-92/12 od 31. kolovoza 2012.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio os. D. Š. osobno, navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.
Prije održavanja sjednice, na temelju čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Naime, pretpostavke za preinačavanje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka propisane su u odredbama čl. 498. st. 1. toč. 1. do 4. ZKP/08, a iz zahtjeva za nepravu obnovu razvidno je da osuđenik smatra da je ostvarena ona iz čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08, odnosno da je u dvjema presudama protiv istog osuđenik izrečeno više kazni, a nisu primijenjene odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju. Osuđenik je naveo da traži odmjeravanje jedinstvene kazne u odnosu na dvije kazne izrečene pravomoćnim presudama Županijskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2010. broj Kmp-19/10 (kojom je za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca) i od 31. kolovoza 2012. broj K-92/12 (kojom je za kazneno djelo iz čl. 91. toč. 4. KZ/97 osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset godina).
Prvostupanjski je sud utvrdio da su kazne čije objedinjenje osuđenik traži već objedinjene, jer je Županijski sud u Zagrebu, postupajući po ranije podnesenom zahtjevu os. D. Š., pravomoćnom presudom od 15. rujna 2015. broj Kv-I-291/15 na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP preinačio u odluci o kazni presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2010. broj Kmp-19/10 i od 31. kolovoza 2012. broj K-92/12 i osuđenog D. Š. na temelju čl. 60. st. 1. i 2. toč. a) KZ/97 osudio na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset dvije godine.
Dakle, s obzirom da je o istovjetnom zahtjevu osuđenika za nepravu obnovu kaznenog postupka već pravomoćno odlučeno, opravdano je i pravilno sud prvog stupnja na temelju čl. 506. st. 1. ZKP/08 odbacio predmetni zahtjev osuđenika, budući da je iz spisa prijašnjeg postupka utvrđeno da nema zakonskih uvjeta za obnovu postupka.
Polemiziranje osuđenika u žalbi s visinom ranije izrečene jedinstvene kazne dugotrajnog zatvora ne može biti predmetom razmatranja u ovom drugostupanjskom postupku, s obzirom na to da je presuda prvostupanjskog suda kojom je D. Š. osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora već postala pravomoćna.
Slijedom iznesenog, a s obzirom da ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 04. srpnja 2017.
