Broj: Kž 332/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog R. K., zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 3. svibnja 2017. broj Kv I-35/17. (K-43/11.), u sjednici održanoj 4. srpnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zadru, na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.), prihvaćen je zahtjev osuđenog R. K. za tzv. nepravom obnovom postupka te je preinačena pravomoćna presuda Županijskog suda u Zadru broj K-43/11. u pogledu odluke o kazni pa mu je za kazneno djelo iz članka 218. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. - dalje u tekstu: KZ/97.) uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne utvrđena kazna zatvora dvije godine i deset mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 218. stavka 1. KZ/97. mu je utvrđena kazna zatvora devet mjeseci te je, uz primjenu odredbi o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora tri godine u koju mu je, na temelju članka 63. stavka 1. i 3. KZ/97., uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 24. svibnja 2011. do 5. studenoga 2012. i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 7. rujna 2016. i dalje.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i odbije zahtjev osuđenika.

Spis je u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Između stranaka nije sporno da su se nakon pravomoćnosti presude pojavile dvije okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda (osuđeniku je umrla majka te je postao otac). Državni odvjetnik smatra „da navedene okolnosti nisu zakonski osnovi za ublažavanje kazne osuđeniku, tim više što dijete uzdržava i majka“.

Usko gledano, državni odvjetnik je u pravu jer obje okolnosti nisu razlozi za zakonsko ublažavanje kazne prema članku 57. stavku 1. KZ/97. No, obje okolnosti su, prema pravilnoj ocjeni iz pobijane odluke, naročito izražene olakotne okolnosti i kao takve razlozi za tzv. sudsko ublažavanje kazne prema članku 57. stavku 2. KZ/97. Zato žalbeni navod nije odlučan. Prvostupanjski je sud obje okolnosti pravilno ocijenio i obrazložio. Osim toga, rođenje djeteta se prema ustaljenoj praksi ovog suda uzima kao okolnost koju treba cijeniti pri donošenju odluke u tzv. nepravoj obnovi kaznenog postupka prema članku 498. stavku 1. točki 4. ZKP/08., upravo onako kako je to pravilno cijenio i prvostupanjski sud.

Budući da ni ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. srpnja 2017.