- 1 -              I Kž 607/2018-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 607/2018-4

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Miroslava Šovanja, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika S. Đ. zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 7. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., - dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 13. rujna 2018., broj Kv I-42/2018-6, u sjednici održanoj 18. prosinca 2018.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 13. rujna 2018., broj Kv I-42/2018-6, pod točkom I. izreke, prihvaćen je zahtjev osuđenika S. Đ. te je dopuštena obnova kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku od 29. lipnja 1999., broj K-39/99-34. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 507. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), odlučeno je da će Županijski sud u Osijeku odmah odrediti novu raspravu.

 

Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio državni odvjetnik zbog „nepravilne primjene odredbi važećeg procesnog propisa i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice od kojih zavisi primjena članka 497. stavka 3. ZKP/08.

 

Naime, iz pobijanog rješenja, kao i iz podataka u spisu predmeta, proizlazi da je osuđenik u odsutnosti pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 91. točke 7. KZ/97. presudom Županijskog suda u Osijeku od 29. lipnja 1999., broj K-39/99-34 na kaznu zatvora u trajanju petnaest godina. Osuđenik je tek po izručenju iz Velike Britanije dana 11. srpnja 2018. postao dostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i upućen na izdržavanje kazne zatvora u Kaznionicu u L. Zahtjev za obnovu kaznenog postupka podnio je osuđenik po branitelju B. K., odvjetniku u O., dana 18. srpnja 2018.

 

Člankom 497. stavkom 3. ZKP/08., koji zakon je bio na snazi u trenutku izručenja osuđenika, propisano je da će se kazneni postupak u kojem je osoba osuđena u odsutnosti, a nastupila je mogućnost da joj se ponovno sudi u njezinoj prisutnosti, obnoviti i izvan uvjeta predviđenih u člancima 498. i 501. tog Zakona, ako osuđenik ili njegov branitelj u roku od jedne godine od dana kada je osuđenik saznao za pravomoćnu presudu podnesu zahtjev za obnovu postupka u kojem je navedena adresa na kojoj se osuđeniku mogu dostavljati pismena i osuđenik obeća da će se odazvati sudskom pozivu.

 

Iz stanja spisa je razvidno da je osuđenik saznao za pravomoćnu presudu dana 6. lipnja 2006. kad je potpisom punomoći angažirao B. K., odvjetnika u O. da ga zastupa u predmetu Županijskog suda u Osijeku pod brojem K-39/99.

 

Međutim, u to vrijeme je bio snazi Zakon o kaznenom postupku koji je u odredbi članka 497. stavka 3. propisivao za podnošenje zahtjeva za obnovu kaznenog postupka rok od godine dana od dana kad je osuđenik postao dostupan sudbenoj vlasti Republike Hrvatske i ta odredba je bila na snazi sve do 27. srpnja 2017. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 70/17.)

 

Slijedom iznijetoga, mogućnost da se osuđeniku ponovno sudi u njegovoj prisutnosti nastupila je tek po osuđenikovom izručenju 11. srpnja 2018. i od tog dana, neovisno o tome što je za pravomoćnu presudu saznao 2006. godine, treba uzeti da osuđeniku teče rok za podnošenje zahtjeva za obnovu kaznenog postupka jer bi svako drugo tumačenje, s obzirom na izmijenjenu procesnu odredbu kojom je propisan rok za podnošenje zahtjeva za obnovu osobi koja je suđena u odsutnosti, bilo na štetu osuđenika.

 

Stoga je neutemeljen prigovor žalitelja da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za obnovu kaznenog postupka iz članka 497. stavka 3. ZKP/08. jer je zahtjev za obnovu, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnesen u zakonom propisanom roku.

 

S obzirom da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi pobijanim rješenjem bile ostvarene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

 

Zagreb, 18. prosinca 2018.