Broj: Kzz 22/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. "P." d.o.o. G. i dr., zbog prekršaja iz čl. 294. st. 1. toč. 51. i st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09 i 61/11), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 8. svibnja 2017. broj ZPP-DO-156/2016, podignutog protiv pravomoćnog rješenja koje čine rješenje Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, od 21. travnja 2016. broj 13. Ppu G-228/15 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 8. srpnja 2016. broj Gž-2259/16, u sjednici održanoj 6. srpnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem, koje čine rješenje Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, od 21. travnja 2016. broj 13. Ppu G-228/15 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 8. srpnja 2016. broj Gž-2259/16, povrijeđen zakon u odredbi čl. 82. st. 3. u svezi čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07, 39/13 i 157/13), te se pobijano rješenje ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, svojim je rješenjem broj Gž-2259/16 od 8. srpnja 2016. odbio žalbe okr. "P." d.o.o. G. i okr. M. P. kao neosnovane, i potvrdio rješenje Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, od 21. travnja 2016. broj 13. Ppu G-228/15, kojim je odbijen zahtjev okrivljenika za naknadu troškova obrane u iznosu 5.156,25 kuna, jer je optužba odbijena zbog nastupa zastare.

Protiv tog pravomoćnog rješenja, Državni odvjetnik Republike Hrvatske je podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona u odredbi čl. 82. st. 3. u svezi čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, uz prijedlog da se rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj ranijoj presudi br. Kzz 40/15-3 od 7. listopada 2015., utvrdio je osnovanim zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je već jednom bio podnesen u ovom predmetu iz istog razloga, te obrazložio svoje utvrđenje.

Nasuprot jasno izraženom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, opet se Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske pozvao na odredbu Prekršajnog zakona, prema kojoj okrivljenik ima pravo na trošak za branitelja samo ako je prekršajni postupak obustavljen zbog toga što djelo, koje mu je stavljeno na teret, nije prekršaj ili ako nema dokaza da je prekršaj počinio.

Takav stav „... negira temeljno pravilo da onaj kome se šteta nadoknađuje nije kriv za nastalu štetu ...“ a što Visoki prekršajni sud i sam spominje, kada u pobijanom rješenju citira odluku Ustavnog suda.

Građani ne mogu biti žrtve loših i nejasnih propisa ili pogrešnih postupanja tijela državne vlasti.

Imajući u vidu vrijeme vođenja prekršajnog postupka i vrijeme nastanka troška, te činjenicu da je, donošenjem odbijajuće presude, postupak pravomoćno dovršen 10. lipnja 2014., primjenjuje se Prekršajni zakon ("Narodne novine", broj 107/07, 39/13 i 157/13) koji je tada bio na snazi i na koji se opet poziva ovo novo pravomoćno rješenje, protiv kojeg je podignut Zahtjev za zaštitu zakonitosti.

U pravu je Državni odvjetnik Republike Hrvatske da su Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske i Prekršajni sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, imali u vidu isključivo odredbu čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, koja ne uređuje pitanje prava na trošak obrane kada sud donese odbijajuću presudu, uslijed čega su pogrešno zaključili da okrivljenik ne ostvaruje pravo na trošak ukoliko je protiv njega optužba odbijena. Okrivljenik je, prema odredbi čl. 140 st. 2. Prekršajnog zakona imao pravo na putni trošak te nužne izdatke i nagradu branitelja samo ako je postupak obustavljen jer se nije radilo o prekršaju odnosno jer nije bilo dokaza da je počinio prekršaj.

Kako Prekršajni zakon nije uređivao pitanje prava na trošak obrane ukoliko je sud donio odbijajuću presudu, pravilno je bilo, u skladu s čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona, primijeniti odredbu čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje: ZKP/08), koja propisuje slučaj kada sud donese odluku kojom odbija optužbu, na način da nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

S obzirom na izloženo, zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan jer je povrijeđen zakon u odredbi čl. 82. st. 3. u svezi čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07, 39/13 i 157/13), pa je na temelju čl. 513. st. 1. ZKP/08 trebalo ukinuti pravomoćno rješenje, koje čine citirana rješenja Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 6. srpnja 2017.