Poslovni broj: 15 UsIgr-374/18-9

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice O. V., sa sjedištem u V., zastupane po opunomoćeniku H. R., dipl. pravniku i zaposleniku, protiv tuženika Z. ž., Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Z., zastupane po opunomoćeniku J. M., dipl. pravniku i zaposleniku, uz sudjelovanje zainteresirane osobe „K. A.“ d.o.o. sa sjedištem u Z., radi izvršenja rješenja o privremenoj obustavi izvođenja radova, nakon javne i usmene rasprave zaključene 6. prosinca 2018. godine u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, objavljene 14. prosinca 2018. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Z. ž., Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-02/18-01/14, URBROJ: 2198/1-07/2-18-3 od 27. kolovoza 2018. godine.

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 28. rujna 2018. godine protiv rješenja tuženika Z. ž., Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-02/18-01/14, URBROJ: 2198/1-07/2-18-3 od 27. kolovoza 2018. godine, u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda 5. prosinca 2018. i na raspravi održanoj pred ovim sudom 6. prosinca 2018. godine, na kojoj je tužba konačno uređena, tužiteljica najprije citira izreku osporenog rješenja tuženika, zatim navodi kako isto osporava zbog nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te ističe kako je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje iz razloga što je utvrđeno kako je rješenjem tuženika od 27. kolovoza 2018. poništeno rješenje prvostupanjskog tijela od 20. lipnja 2018. kojim je zainteresiranoj osobi iz ovog spora naređena privremena obustava radova, pa da je po stajalištu tuženika prestao važiti pravni temelj za donošenje rješenja o novčanoj kazni, slijedom čega da je tuženik poništio i to rješenje. Međutim, takvo obrazloženje tuženika da je u cijelosti neprihvatljivo iz razloga što da je tužiteljica i protiv tuženikovog rješenja od 27. kolovoza 2018., kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje od 20. lipnja 2018., a kojim je zainteresiranoj osobi iz ovog spora naređena privremena obustava radova pokrenula upravni spor. Nadalje, tužiteljica navodi kako je njezino Općinsko vijeće 19. lipnja 2018. donijelo Izmjene i dopune Odluke o zabrani i ograničenju građevinskih radova za vrijeme turističke sezone koje da su objavljene u Službenom glasniku Općine V. broj 4/18, dok da je sama Odluka o zabrani i ograničenju građevinskih radova za vrijeme turističke sezone (Službeni glasnik Z. ž. broj ../..) na snazi na području Općine V. od 2007., a Izmjene i dopune Odluke od 20. lipnja 2018. pa da se ne radi o novoj, već o izmjeni postojeće Odluke. Tuženik da nema ovlasti ocjenjivati zakonitost naznačene odluke jer o tome je li akt lokalne samouprave usklađen sa zakonom da odlučuje Ured državne uprave u Z. ž. kojem da je Izmjena i dopuna Odluke o zabrani i ograničenju građevinskih radova za vrijeme turističke sezone dostavljena radi provođenja nadzora, s tim da niti jedno tijelo do sada da nije dovelo u pitanje zakonitost takve odluke, no tuženik s jedne strane da se poziva na pravomoćnu lokacijsku dozvolu za koju da je nadležno ministarstvo utvrdilo da je nezakonito izdana, dok s druge strane ne poštuje izvršne akte tužiteljice čime da je on prisvojio pravo da ne primjenjuje odluku koja je na snazi. Isto tako, da nije prihvatljivo obrazloženje rješenje tuženika u kojem da on ističe kako je prvostupanjsko rješenje nezakonito jer da je u suprotnosti s odredbom čl. 58. Zakona o građevinskoj inspekciji, ovo iz razloga što da ovlaštenje komunalnog redara da izrekne mjeru zabrane izvođenja radova izvođaču radova, a ne samo investitoru proizlazi iz odredbi čl. 2. Zakona o građevinskoj inspekciji i čl. 167. st. 5. podst. 8. Zakona o gradnji, slijedom čega da tuženik pogrešno zaključuje da je prvostupanjsko rješenje u suprotnosti s odredbom čl. 58. Zakona o građevinskoj inspekciji. Tužiteljica se također poziva na odredbe čl. 135. Ustava RH, čl. 115. Odluke o komunalnom redu i čl. 112. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu koje u cijelosti citira, u svezi s kojima zaključuje da je tuženik potpuno neosnovano poništio prvostupanjsko rješenje, ujedno da je neprihvatljivo i obrazloženje osporenog rješenja u kojem da tuženik navodi kako komunalni redar sukladno čl. 167. st. 5. podst. 8. Zakona o gradnji nije ovlašten izricati prekršajne kazne jer da u smislu odredbe čl. 6. Odluke o zabrani i ograničenju građevinskih radova za vrijeme turističke sezone (Službeni glasnik Z. ž. broj ../.. i Službeni glasnik Općine V. broj 4/18) nadzor nad provedbom iste da se povjerava Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo, pa kako je komunalno redarstvo dio tog odjela, iz navedenog da proizlazi da je u konkretnom slučaju komunalni redar postupao zakonito. Slijedom izloženog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu da donese presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika. Podneskom zaprimljenim kod ovoga suda 5. prosinca 2018. tužiteljica je predložila spajanje više upravnih sporova koji se vode pred ovim sudom i to pod poslovnim brojevima: UsIgr-364/18, UsIgr-365/18, UsIgr-366/18, UsIgr-367/18, UsIgr-368/18, UsIgr-369/18, UsIgr-370/18, UsIgr-371/18, UsIgr-372/18, UsIgr-373/18, UsIgr-374/18, UsIgr-375/18, UsIgr-376/18, UsIgr-377/18, UsIgr-378/18, UsIgr-379/18, UsIgr-380/18 i UsIgr-381/18 radi vođenja jedinstvenog postupka jer da se radi o sporovima među istim strankama koji da se temelje na istoj pravnoj osnovi, odnosno da odluka u svim sporovima ovisi o rješenju pravnog pitanja i to zakonitosti rješenja donijetog na temelju Izmjene i dopune Odluke o zabrani i ograničenju građevinskih radova za vrijeme turističke sezone, na kojem da se temelje sva ostala rješenja koja su poništena od strane tuženika pa tako da se temeljni spor vodi pod poslovnim brojem UsIgr-370/18, a sve to imajući u vidu što se radi o sporovima u kojima je riječ o istom, odnosno sličnom činjeničnom stanju.

Tuženik je u odgovoru na tužbu i na raspravi održanoj pred ovim sudom 6. prosinca 2018. godine između ostalog naglasio kako je tužba tužiteljice neosnovana, kao i da tuženik ustraje u obrazloženju osporenog rješenja, te je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom je navela kako su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani jer da je tuženikovo rješenje zakonito s obzirom da je tuženik prethodno poništio rješenje Općine V. od 20. lipnja 2018. kojim je njoj naloženo da obustavi izvođenje radova uz prijetnju izricanja novčane kazne, pa kako se rješenje koje je poništeno osporenim aktom temeljilo na ranije donesenom rješenju koje je poništeno, da je jasno kako ne postoji zakonska osnova i mogućnost izricanja novčane kazne, dok okolnost što je tužiteljica i protiv tog rješenja pokrenula upravni spor da nije od nikakvog značaja s obzirom da su zakonom propisani pravni učinci poništenja, pa da je tuženik zakonito postupio kada je donio osporeno rješenje. Nadalje, tvrdnje tužiteljice kako Izmjene i dopune Odluke o zabrani i ograničenju građevinskih radova za vrijeme turističke sezone koje da su objavljene u Službenom glasniku Općine V. broj 4/18 ne predstavljaju novu odluku, da su neutemeljene i da predstavljaju pokušaj opravdanja njezinog nauma da spriječi investitora u izvođenju gađevinskih radova, s čim u vezi se zainteresirana osoba poziva na odredbu čl. 132. Zakona o gradnji koju citira. Također, glede iste Odluke zainteresirana osoba ističe kako je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja donijelo akt klasa: 040-02/18-02/7, urbroj: 531-01-18-1/DN o obustavi općeg akta i to upravo sporne Odluke o Izmjeni i dopuni Odluke o zabrani i ograničenju građevinskih radova za vrijeme turističke sezone od 19. lipnja 2018., pa da je upitno postajanje pravnog interesa tužiteljice za vođenje ovoga spora jer i u slučaju njezinog uspjeha, predmet da bi bio vraćen tuženiku na ponovni postupak, dok da se predmet temelji na općem aktu Općine V. čija primjena da je obustavljena odlukom nadležnog ministrastva, pa tuženik kada bi i došlo do ponavljanja žalbenog postupka da ne može donijeti drugačije rješenje od onog kakvo je već donio. Isto tako, da tužiteljica neutemeljeno tvrdi kako je komunalni redar ovlašten izricati novčane kazne izvođaču radova, u svezi s čim se zainteresirana osoba poziva na odredbu čl. 58. Zakona o građevinskoj inspekciji koju citira pa napominje kako iz ove odredbe jasno proizlazi da komunalni redar zabranu izvođenja radova može izreći samo investitoru, ali ne i izvođaču radova, slijedom čega da zainteresirana osoba zbog nepostojanja pravnog interesa na strani tužiteljice za vođenje ovog spora predlaže tužbu odbaciti, a podredno da predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

U sporu je održana rasprava 6. prosinca 2018. godine, čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. -dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenici tužiteljice i tuženika, dok nije pristupila uredno pozvana zainteresirana osoba, pa je rasprava održana u njezinoj odsutnosti.

              Na održanoj raspravi opunomoćenik tužiteljice najprije je uredio tužbu na način što je iz oznake tužitelja u uvodu tužbe ispustio riječi: „Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo, Komunalno redarstvo upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo Općine V.“ slijedom čega da je u ovom sporu tužiteljica Općina V.. Također, predložio je sudu prekinuti spor do okončanja spora koji se vodi pred ovim sudom poslovni broj: UsIgr-370/18 s obzirom da je predmet tog spora ocjena zakonitosti rješenja kojim je tuženik poništio rješenje o privremenoj obustavi radova što je bilo naređeno zainteresiranoj osobi iz ovog spora, pa da se okončanje tog spora ukazuje prethodnim pitanjem za ovaj upravni spor. Ujedno, predložio je i da se pribavi i pregleda u dokaznom postupku spis koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem UsIgr-370/18, a koji po stajalištu tužiteljice predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor, te je zaključno istaknuo kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe kao i pri postavljenom tužbenom zahtjevu, s tim da se nema potrebu posebno očitovati na navode odgovora na tužbu zainteresirane osobe u kojem da se u bitnom ponavljaju žalbeni razlozi iz žalbe izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja.

              Opunomoćenik tuženika na održanoj raspravi naveo je kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu i pri obrazloženju osporavanog rješenja, s tim da se nema potrebe posebno očitovati na navode odgovora na tužbu zainteresirane osobe, ujedno da se protivi prijedlogu tužiteljice za prekidom ovog spora i izvođenju dokaza predloženog na ročištu, ovo stoga  što spis koji se vodi kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem: UsIgr-370/18 da ne predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor, dok da je dokazni prijedlog da se pribavi i pregleda taj spis suvišan s obzirom da je nesporno da je pokrenut upravni spor u odnosu na rješenje kojim je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje kojim je zainteresiranoj osobi iz ovog spora bila naređena privremena obustava radova.

                            U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe zajedno s prilogom, podnesak tužiteljice od 5. prosinca 2018., popis troškova zainteresirane osobe priložen u spis na održanoj raspravi te spis upravnoga tijela, dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

              Sud je na održanoj raspravi odbio prijedlog tužiteljice iz podneska zaprimljenog kod ovog suda 5. prosinca 2018. da se spoje predmeti koji se vode pred ovim sudom pod prethodno naznačenim poslovnim brojevima i da se provede jedinstveni postupak s obzirom da nisu bile ispunjene pretpostavke za spajanje tih predmeta iz razloga što se radi o različitim pojedinačnim upravnim aktima, imajući u vidu da je u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZUS-a predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačnog upravnog akta, slijedom čega se jedan upravni spor može voditi samo radi osporavanja jednog pojedinačnog akta, dok se predmeti mogu spajati samo kada više tužitelja osporava isti pojedinačni akt, o čemu ovdje nije riječ, a što je u skladu s dugogodišnjom praksomVisokog upravnog suda RH koju u cijelosti prihvaća i ovaj prvostupanjski sud.

              Također, sud je odbio i prijedlog tužiteljice da se predmetni upravni spor prekine do okončanja upravnog spora koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem UsIgr-370/18 jer sud nije našao da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 44. st. 1. ZUS-a kada bi bilo moguće prekinuti spor do donošenja odluke o prethodnom pitanju iz razloga što se po stajalištu ovoga suda ne radi o sporu u kojem odluka suda ovisi o pravnom pitanju koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a o kojem drugi sud nije odlučio, odnosno o prethodnom pitanju.

              Isto tako, sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se za potrebe ovog spora pribavi i pregleda spis koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem UsIgr-370/18 kao nepotreban i suvišan s obzirom da je nesporno kako se pred ovim sudom među istim strankama vodi naznačeni upravni spor u kojem  je predmet spora ocjena zakonitosti rješenja tuženika od 27. kolovoza 2018. kojim je poništeno rješenje Općine V. od 20. lipnja 2018. kojim se zainteresiranoj osobi iz ovog spora naređuje privremena obustava radova, pa samim time nesporne činjenice nije potrebno dokazivati.

              Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je prisiljavanje zainteresirane osobe iz ovoga spora na obustavu izvođenja radova na k.č. … k.o. V. novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn, na koji način je postupilo prvostupanjsko tijelo svojim rješenjem od 21. lipnja 2018., a koje je poništeno osporenim rješenjem tuženika od 27. kolovoza 2018. godine

Naime, rješenjem Općine V., Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-363-04/18-01/15, URBROJ: 2198/12-04/18-10 od 21. lipnja 2018. godine točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-363-04/18-01/15, URBROJ: 2198/12-04/18-4 (pravilan URBROJ: 2198/12-04/18-2) od 20. lipnja 2018. godine kojim je zainteresiranoj osobi iz ovog spora naređeno da obustavi izvođenje radova po zaprimanju rješenja kojim joj je to naređeno postalo izvršno 20. lipnja 2018. godine, točkom 2. se utvrđuje da je izvođač radova nakon obustave izvođenja radova od 20. lipnja 2018. godine nastavio s radovima, točkom 3. se izvođača radova prisiljava na obustavu izvođenja radova na k.č. … k.o. V. novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn, točkom 4. se utvrđuje kako je izvođač radova novčanu kaznu dužan uplatiti u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja, točkom 5. se upozorava izvođač radova da će se u slučaju nastavka izvođenja radova na naznačenoj čestici nakon izricanja ove novčane kazne na obustavu izvođenja radova prisiljavati novom novčanom kaznom, točkom 6. izvšenik se upozorava da ukoliko ne postupi sukladno točki 4. izreke da će se izvršenje novčane obveze provesti prisilnim putem, dok je točkom 7. riješeno da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje, sve to u bitnom jer je prvostupanjsko tijelo smatralo kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke da se zainteresiranu osobu iz ovoga spora prisili na obustavu izvođenja radova novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn, te je predmetno rješenje donijeto pozivom na odredbe čl. 132. i 167. st. 5. t. 8. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13 i 20/17), u svezi s čl. 3. i 6. Odluke o zabrani i ograničenju građevinskih radova za vrijeme turističke sezone (Službeni glasnik Z. ž.je broj ../.. i Službeni glasnik Općine V. broj ./..).

Potom, osporenim rješenjem tuženika Z. ž., Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-02/18-01/14, URBROJ: 2198/1-07/2-18-3 od 27. kolovoza 2018. godine poništeno je citirano prvostupanjsko rješenje u bitnom iz razloga što je tuženik utvrdio kako je njegovim rješenjem KLASA: UP/II-363-02/18-01/10, URBROJ: 2198/1-07/2-18-3 od 27. kolovoza 2018. godine već poništeno rješenje komunalnog redara Općine V., Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-363-04/18-01/15, URBROJ: 2198/12-04/18-2 od 20. lipnja 2018. godine, dakle ono kojim je zainteresiranoj osobi naređeno da po zaprimanju tog rješenja obustavi izvođenje radova na k.č. … k.o. V., slijedom čega da je prestao važiti pravni temelj za donošenje rješenja o novčanoj kazni, odnosno za izvršenje rješenja koje je poništeno, pa kod takvog stanja stvari da je neophodno poništiti i rješenje kojim se zainteresiranu osobu iz ovoga spora na obustavu izvođenja radova na k.č. … k.o. V. prisiljava novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn.

Među strankama ovog spora nije prijeporno da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje KLASA: UP/I-363-04/18-01/15, URBROJ: 2198/12-04/18-2 od 20. lipnja 2018. godine (kojem je prvostupanjsko tijelo u svom rješenju pogrešno označilo URBROJ: 2198/12-04/18-4), a kojim je naređeno zainteresiranoj osobi iz ovog spora da po zaprimanju ovog rješenja obustavi izvođenje radova na k.č. … k.o. V., u kojem je izvođač radova upozoren da će se sprječavanje izvođenja radova provesti izricanjem novčanih kazni ukoliko on po zaprimanju rješenja ne obustavi izvođenje radova.

Također među strankama nije sporno ni da je tuženik svojim rješenjem KLASA: UP/II-363-02/18-01/10, URBROJ: 2198/1-07/2-18-3 od 27. kolovoza 2018. godine poništio rješenje komunalnog redara Općine V., Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-363-04/18-01/15, URBROJ: 2198/12-04/18-2 od 20. lipnja 2018. godine, dakle upravo ono kojim je zainteresiranoj osobi naređeno da po zaprimanju tog rješenja obustavi izvođenje radova na k.č. … k.o. V..

Međutim, među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u situaciji kada je tuženik utvrdio da je prije odlučivanja o žalbi zainteresirane osobe po kojoj je donio osporeno rješenje koje je predmet ovog spora već poništeno rješenje koje sada prvostupanjsko tijelo izvršava na način da zainteresiranu osobu na izvršenje tog rješenja prisiljava novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn, kod takvog stanja stvari trebao poništiti i prvostupanjsko rješenje KLASA: UP/I-363-04/18-01/15, URBROJ: 2198/12-04/18-10 od 21. lipnja 2018. godine, dakle ono kojim se zapravo izvršava rješenje koje je već poništeno ili se radi o okolnosti koja nema utjecaj na zakonitost tog rješenja, slijedom čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

Odredbom čl. 58. st. 1. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj 153/13) propisano je da u provedbi nadzora komunalni redar rješenjem naređuje investitoru privremenu obustavu izvođenja zemljanih radova i/ili radova na izgradnji konstrukcije građevine ako se izvode protivno odluci o privremenoj zabrani izvođenja radova koju predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi na temelju posebnog zakona kojim se uređuje upravno područje gradnje.

St. 2. da nakon privremene obustave radova zabranjeno je izvođenje zemljanih radova i radova na izgradnji konstrukcije građevine.

St. 3. da ako investitor nastavi izvođenje zemljanih radova i/ili radova na izgradnji konstrukcije građevine poslije primitka rješenja iz stavka 1. ovoga članka, komunalni redar provodi sprječavanje daljnjega građenja izricanjem novčanih kazni.

St. 4. da novčane kazne iz stavka 3. ovoga članka prihod su proračuna jedinice lokalne samouprave.

Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja, st. 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja, st. 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta, a st. 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio rješenje kojim je postupajući po žalbi zainteresirane osobe iz ovoga spora poništio prvostupanjsko rješenje, a kojim se između ostalog izvođača radova prisiljava na obustavu izvođenja radova na k.č. … k.o. V. novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn, jer i ovaj sud drži kako u situaciji kada je tuženik utvrdio da je već poništeno rješenje kojim se izvođaču radova naređuje obustava izvođenja radova, time je prestao egzistirati naslov izvršenja, pa kod takvog stanja stvari u kojoj više nije pravno egzistentan akt koji se izvršava, nedvojbeno je i da tuženik rješenje kojim se izvršava već poništeno rješenje nije mogao cijeniti zakonitim, slijedom čega ga je po stajalištu ovoga suda zakonito poništio pa sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito.

S prethodnim u vezi, sud nalazi potrebnim posebice naglasiti kako poništenjem akta koji se izvršava prvostupanjskim rješenjem od 21. lipnja 2018. godine poništene su i sve pravne posljedice tog rješenja, slijedom čega su poništeni i učinci izvršnosti prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-363-04/18-01/15, URBROJ: 2198/12-04/18-2 od 20. lipnja 2018. godine koje iz tog razloga nije bilo moguće izvršiti prisaljavanjem na njegovo izvršenje novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kn koja je izrečena zainteresiranoj osobi, pa kada je tuženik utvrdio da je poništeno rješenje koje se izvršava, tada je on potpuno ispravno postupio kada je postupajući po žalbi zainteresirane osobe poništio rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-363-04/18-01/15, URBROJ: 2198/12-04/18-10 od 21. lipnja 2018. godine s obzirom da su prestali biti egzistentni svi učinci rješenja koje se izvršava, odnosno prestao je važiti pravni osnov za donošenje rješenja o izvršenju, ujedno su prestali i učinci izvršnosti takvog rješenja, a takvo postupanje sukladno je dugogodišnjoj upravno sudskoj praksi ranije Upravnog suda RH, a sada Visokog upravnog suda RH.

Također, okolnost koju tužiteljica ističe u tužbi, a koja je po njezinom stajalištu od bitne važnosti za predmetnu upravnu stvar i to da je ona i protiv tuženikovog rješenja KLASA: UP/II-363-02/18-01/10, URBROJ: 2198/1-07/2-18-3 od 27. kolovoza 2018. godine, dakle onog kojim je zainteresiranoj osobi naređeno da po zaprimanju tog rješenja obustavi izvođenje radova na k.č. … k.o. V., pokrenula upravni spor koji se pred ovim sudom vodi kao predmet pod poslovnim brojem: UsIgr-370/18, ne samo da nije razlog zbog kojeg bi trebalo prekidati predmetni upravni spor, već se radi o okolnosti koja nije od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, ovo iz razloga što ta nedvojbena okolnost ne mijenja ključnu činjenicu za predmetni upravnu stvar, a to je da je prije nego što je tuženik odlučio o žalbi zainteresirane osobe već bilo poništeno rješenje koje se izvršava, zbog čega je otpao naslov koji se izvršava i kod takvog stanja stvari trebalo je poništitit i rješenje o izvršenju, na koji način je tuženik zakonito postupio, čime nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice kako ona to neosnovano tvrdi.

U odnosu na tužbene prigovore u kojima tužiteljica problematizira postojanje i primjenu njezine Odluke o zabrani i ograničenju građevinskih radova za vrijeme turističke sezone (Službeni glasnik Z. ž. broj ../.. i Službeni glasnik Općine V. broj ./..) za koju ističe da nije u nadležnosti tuženika da ista bude predmet ocjene zakonitosti, za kazati je kako su takvi prigovori potpuno bespredmetni s obzirom da sud nalazi kako tuženik osporenim rješenjem nije ocjenjivao zakonitost navedenog podzakonskogakta donijetog od strane Općine V., već je ocjenjivao zakonitost prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-363-04/18-01/15, URBROJ: 2198/12-04/18-10 od 21. lipnja 2018. godine koje je cijenio nezakonitim iz prethodno izloženih razloga, s kojima je u cijelosti suglasan i ovaj sud. S tim u vezi je za nadodati kako predmet upravnog postupka, pa tako ni predmet ovog upravnog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti Odluke o zabrani i ograničenju građevinskih radova za vrijeme turističke sezone, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti pojedinačnog akta tuženika kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje o izvršenju rješenja o privremenoj obustavi radova, pa kod takvog stanja stvari sud nije ovlašten upuštati se u prigovore koji se odnose na zakonitost naznačenog općeg akta.

Nadalje, pored razloga zbog kojih je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje koji su obrazloženi u njegovom aktu, sud nalazi kako je prvostupanjsko rješenje nezakonito i iz razloga na koje se tuženik nije osvrnuo, a radi se o povredi odredbe čl. 142. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku na štetu zainteresirane osobe, ovo stoga što je tom odredbom između ostalog propisano da se novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, što pak znači da u situaciji kada i ne bi bilo prethodno poništeno rješenje koje se izvršava, o čemu ovdje nije riječ, novčanu kaznu kojom se pravnu osobu prisiljava na izvršenje moguće je izreći isključivo odgovornoj osobi pravne osobe, pa kako je tijelo prvog stupnja novčanu kaznu izreklo pravnoj osobi, neprijeporno je kako je došlo do povrede naznačene odredbe ZUP-a na štetu zainteresirane osobe, slijedom čega se radi o osnovu zbog kojeg je i pored razloga zbog kojih je tuženik poništio rješenje o izvršenju, u svakom slučaju to rješenje trebalo poništiti kao nezakonito.

Glede tužbenih prigovora u kojima tužiteljica ističe da je komunalni redar ovlašten izreći mjeru zabrane izvođenja radova izvođaču radova, a ne samo investitoru što da proizlazi iz odredbi čl. 2. Zakona o građevinskoj inspekciji i čl. 167. st. 5. podst. 8. Zakona o gradnji, najprije je za kazati kako je sud već prethodno izložio razloge zbog kojih nije bilo moguće cijeniti zakonitim prvostupanjsko rješenje, koje je stoga zakonito poništeno, no za nadodati je kako u smislu odredbe čl. čl. 58. Zakona o građevinskoj inspekciji jasno proizlazi da kada su ispunjeni uvjeti kakve u vidu ima ova odredba, o čemu ovdje nije riječ, komunalni redar tada ima ovlaštenje provoditi sprječavanje daljnjega građenja izricanjem novčanih kazni isključivo investitoru, ali ne i izvođaču radova, međutim ova okolnost od bitne je važnosti za ocjenu zakonitosti rješenja kojim se izvođaču radova naređuje obustava izvođenja radova koje nije predmet ovog spora jer je predmet ovog spora ocjena zakonitosti rješenja kojim je poništeno rješenje o izvršenju prvostupanjskog rješenja o obustavi radova.

Zaključno, iako to nije predmet ovog spora, sud nalazi potrebnim nadodati kako je prigovore koji se tiču primjene Odluke o zabrani i ograničenju građevinskih radova za vrijeme turističke sezone u odnosu na naređenu mjeru privremene obustave radova moguće eventualno isticati samo u sporu u kojem je predmet ocjena zakonitosti tuženikovog rješenja KLASA: UP/II-363-02/18-01/10, URBROJ: 2198/1-07/2-18-3 od 27. kolovoza 2018. godine, a koji spor se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem: UsIgr-370/18, s tim da je zakonitost same Odluke kao općeg akta jedino ovlašten ocijeniti za to nadležni Visoki upravi sud RH, a ujedno za navesti je i kako sud primjećuje da iz dopisa Ministarstva uprave, Samostalnog sektora za upravnu inspekciju, Službe za inspekciju lokalne i područne (regionalne) samouprave klasa: 050-02/18-01/81, urbroj: 515-08-02/3-18-21 od 30. listopada 2018. upućenog Općini V. jasno proozlazi kako je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja donijelo akt klasa: 040-02/18-02/7, urbroj: 531-01-18-1/DN o obustavi općeg akta i to upravo sporne Odluke o Izmjeni i dopuni Odluke o zabrani i ograničenju građevinskih radova za vrijeme turističke sezone od 19. lipnja 2018., u kojem dopisu se tužiteljici ukazuje i na odredbu čl. 82. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15 i 123/17) kojom je propisano da kada središnje tijelo državne uprave neposredno obustavi od primjene opći akt, da će se Visokom upravnom sudu RH podnijeti zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta, ali kao što je sud već prethodno izložio ove okolnosti nisu od važnosti za predmetni upravni spor jer je predmet istog ocjena zakonitosti pojedinačnog akta tuženika kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje o izvršenju rješenja o privremenoj obustavi radova.

Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 14. prosinca 2018. godine

                

 

S U D A C

 

Ivan Dadić, v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Milka Škaro Grozdanić