Poslovni broj: 7 Kž-1007/2018-3

Poslovni broj: 7 Kž-1007/2018-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Mirjane Rigljan i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bračić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. Č., zbog kaznenih djela prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-1464/18 od 22. listopada 2018., izjavljene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1037/2018 od dana 16. listopada 2018., na sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2018.,

r i j e š i o   je

              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se iz spisa predmeta neće izdvojiti izvješća I PP Zagreb od 23. i 24. travnja 2018. (listovi 21-22 spisa), izvješća II PP Zagreb od 09. i 10. svibnja 2018. (listovi 38-39 spisa) i fotografije izdvojene sa snimke video nadzora koji se nalazi na vanjskoj kameri instaliranoj na adresi Z., i DVD sa snimkom navedene nadzorne kamere (listovi 23-37 spisa).

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1037/2018 od 16. listopada 2018. godine, temeljem čl. 431. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) iz spisa se kao nezakoniti dokazi izdvajaju izvješća I PP Zagreb od 23. i 24. travnja 2018. (listovi 21-22 spisa), izvješća II PP Zagreb od 09. i 10. svibnja 2018. (listovi 38-39 spisa) i fotografije izdvojene sa snimke video nadzora koji se nalazi na vanjskoj kameri instaliranoj na adresi Z., i DVD sa snimkom navedene nadzorne kamere (listovi 23-37 spisa).

              Protiv navedenog rješenja pravovremeno je žalbu podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predložio da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije zahtjev obrane za izdvajanjem dokaza kao neosnovan.

Županijski državni odvjetnik u Zagrebu kojemu je dostavljen spis u smislu odredbe čl. 474. st. 1. u svezi sa čl. 495. ZKP/08, vratio je isti na nadležno postupanje.

              Žalba je osnovana.

              Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj, tj. državni odvjetnik smatra da u ovdje konkretnom slučaju ne postoji osnove da se postupa sa snimkama i zapisnicima preciziranim u izreci pobijanog rješenja kao nezakonitim dokazima jer državno odvjetništvo smatra da se zaštita prava na osobni život ili privatnost ne može razmatrati ukoliko se osoba nalazi na javnom prostoru, jer je navedeno kontradiktorno samom pojmu nalaženja na javnom prostoru.

              Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je video snimka izuzeta s video nadzora koji je postavio M. H. na svojoj privatnoj imovini radi zaštite iste te je na snimci razvidan i dio javne površine – ceste, na kojoj se snimljeno osobno vozilo i na taj način utvrđena registracijska oznaka vozila. Nadalje, iz izvješća I i II PP Zagreb proizlazi da su podaci iz navedenog video nadzora dalje obrađivani na način da je utvrđen vlasnik vozila prema snimljenim registarskim oznakama. Kako iz navedenog proizlazi da se u naravi radi o video nadzoru postavljenom na privatnoj imovini koji je obuhvaćao i javni prostor, odnosno dio ulice, te da je takav nadzor usmjeren izvan privatne sfere osobe koja provodi obradu podataka, jer se to ne može smatrati isključivo osobnom ili domaćom aktivnošću za potrebe kućanstva, a kako se to izlaže u odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-174/16 i priopćenju za medije Suda Europske unije broj 175/14.

              U ovdje konkretnom slučaju u pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogriješio kada je zauzeo stav da se ovdje radi o nezakonitim dokazima.

              Suprotno zaključcima prvostupanjskog suda valja reći da video nadzor kamere na privatnoj kući postavljen iz sigurnosnih razloga je usmjeren djelom i na javni prostor i to u cilju sprečavanja kaznenih djela, a ne u cilju prikupljanja samo privatnih podataka određene osobe. To iz razloga jer je u sudskoj praksi prihvaćeno da snimke koje su putem video nadzora sačinjene na javnim mjestima kao što su ulice, trgovi, tuneli, mostovi, trgovine, banke i sl., predstavljaju dokaze na kojima se može temeljiti sudska odluka i da za pribavljanje istih nije potreban nalog niti suca istrage a niti neke druge dodatne radnje.

              To i iz razloga što odredbom čl. 10. ZKP/08 je propisano koji se dokazi smatraju nezakonitim dokazima (i to u stavku 2.), te da se na njima ne može temeljiti sudska odluka (st. 1. istog zakona). Međutim, razmatrajući razloge prvostupanjskog suda, osim što se poziva na zaštitu privatnosti, proizlazilo bi da se zaštita privatnosti povezuje i sa video snimkom nadzornih kamera pribavljenih bez naloga suca istrage presnimavanjem, jer se radi o video snimci na privatnom posjedu. Međutim, naprijed navedeno moguće je povezati i s odredbom čl. 257. st. 1. ZKP/08 iz koje nedvojbeno proizlazi da pretraga pokretnih stvari obuhvaća i pretragu računala i s njim povezanih drugih uređaja koji služe prikupljanju, pohranjivanju i prijenosu podataka, telefonskim, računalnim i drugim komunikacijama i nositelja podataka. Na zahtjev tijela koje poduzima pretragu osoba koja se koristi računalom ili ima pristup računalu ili drugim uređajima ili nositelju podataka, te davatelj telekomunikacijske usluge, dužni su omogućiti pristup računalu, uređaju i nositelju podataka te dati potrebne obavijesti za nesmetanu uporabu i ostvarivanje ciljeva pretrage.

Povezujući navedeno sa istaknutim stavom i praksom koja je prihvaćena da snimke koje su putem video nadzora sačinjene na javnim mjestima kao što su ulice, trgovi, tuneli, mostovi itd., predstavljaju dokaze na kojima se može temeljiti sudska odluka i da za pribavljanje istih nije potreban nalog suca istrage, valja reći da je u pravu žalitelj kada tvrdi da navedene okolnosti imaju prednost pred Zakonom o zaštiti osobnih podataka odnosno privatnošću koja se štiti i u priopćenju za medije Suda Europske unije. Pri tome pravilno žalitelj ukazuje na to da se u rješenju Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-174/16 navodi da sud koristi riječi da su odredbe ZZOP-a "mogle biti primijenjene" ne tvrdeći da su iste trebale ili morale biti primijenjene, a osim toga dio su obrazloženja te odluke, pa ne predstavljaju obvezujuće pravno mišljenje, a kako proizlazi iz pobijane odluke.

Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, preinačiti pobijano rješenje i to na način da izvješća I i II PP Zagreb kao i fotografije izdvojene sa snimke video nadzora koja se nalazi na vanjskoj kameri instaliranoj na adresi Z., i DVD sa snimkom navedene nadzorne kamere, nije nezakonit dokaz.

              Zbog navedenog, riješeno je kao u izreci.

Dakle, kako je žalba državnog odvjetnika osnovana, a prilikom ispitivanja pobijanog rješenja, u smislu odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, nije utvrđeno postojanje navedenih povreda, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08, riješeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 11. prosinca 2018.