Poslovni broj: 5 Kž-491/18-4

 

Poslovni broj: 5 Kž-491/18-4

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Zdravka Pintarića i Vlaste Patrčević Marušić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Jasminke Tvarog, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. M., zbog kaznenih djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnik podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1220/18-15 od 21. rujna 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 11. prosinca 2018.,

 

p r e s u d i o j e

 

              I./ Povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela na način da se izriče da je optuženi G. M. radnjama opisanim pod toč. 1.) i 2.) izreke pobijane presude počinio jedno kazneno djelo krađe u produljenom trajanju iz čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11.

 

II./ Uslijed odluke pod I./ preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenopravnoj sankciji na način da se optuženi G. M. za kazneno djelo za koje je proglašen krivim temeljem čl. 228. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, s  time da mu se temeljem čl. 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Temeljem čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženom G. M. nalaže se posebna obveza da u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećeniku K. B. isplati iznos od 2.000,00 kn, a oštećeniku Ž. C. iznos od 1.200,00 kn, s time da temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu ukoliko optuženik ne ispuni navedenu posebnu obvezu. Temeljem čl. 54. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. srpnja 2018. do 21. rujna 2018.

 

              III./ Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se u preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi G. M. proglašen je krivim za dva kaznena djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, opisana pod toč. 1.) i 2.), za koja kaznena djela su mu temeljem citirane zakonske odredbe uz primjenu čl. 51. KZ/11 najprije utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za svako kazneno djelo kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, nakon čega je optuženi G. M. uz primjenu čl. 51. st. 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, u koju kaznu zatvora mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem čl. 62. st. 1. KZ/11 optuženiku je naloženo da u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, dok je temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 odlučeno da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ukoliko optuženik ne ispuni naloženu obvezu iz čl. 62. KZ/11 tj. da popravi štetu koju je počinio oštećenicima K. B. i Ž. C..

 

Temeljem čl. 54. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. srpnja 2018. do 21. rujna 2018.

 

Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17  – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan oštećenicima naknaditi štetu i to oštećeniku K. B. u iznosu od 2.000,00 kn, a oštećeniku Ž. C. u iznosu od 1.200,00 kn.

 

Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik je obvezani platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 300,00 kn, te nagradu i nužne izdatke branitelja iz toč. 7. istog članka i stavka, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude

 

Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači na način da se optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je spis vratilo uz podnesak broj KŽ-DO-529/18-2 od 4. prosinca 2018. bez izjašnjenja o podnesenim žalbama.

 

Žalbe državnog odvjetnika nije osnovana.

 

Prije svega valja navesti da je povodom žalbe državnog odvjetnika pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, kojim ispitivanjem je utvrđeno da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali je utvrđeno da je počinjena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08 na štetu optuženika time što je sud prvog stupnja optuženika proglasio krivim za dva kaznena djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 počinjena u realnom stjecaju, a ne za jedno kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 u produljenom trajanju.

 

Naime, suprotno ocjeni suda prvog stupnja da ne postoji ni prostorna ni vremenska povezanost između inkriminacija iz toč. 1.) i 2.) izreke pobijane presude jer su djela počinjena na različitim lokacijama u G. Z. u vremenskom razmaku od 15 dana, s time da su počinjena na štetu različitih oštećenika, zbog čega po ocjeni prvostupanjskog suda ta djela u pravnom smislu ne čine jedinstvenu cjelinu, prema mišljenju ovog suda ispunjeni su zakonski uvjeti iz čl. 52. st. 1. KZ/11 za primjenu instituta produljenog kaznenog djela. Naime, radnjama opisanim pod toč. 1.) i 2.) izreke pobijane presude, za koje je optuženik proglašen krivim, optuženik je ostvario biće istog kaznenog djela tj. kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 i to na bitno istovrstan način, jer je u oba slučaja iskoristivši nepažnju vozača taxi vozila za vrijeme dok su vozači izašli iz vozila kako bi mu otvorili vrata, iz pretinca uzeo i za sebe zadržao mobitel. S obzirom da je djela počinio na području G. Z., gdje živi, u vremenskom razmaku od 15 dana, prema ocjeni ovog suda ispunjeni su objektivni elementi instituta produljenog kaznenog djela, s obzirom da je optuženik s namjerom izvršio više odvojenih radnji kojima je ostvario biće istog kaznenog djela, s time da između radnji postoji prostorna i vremenska povezanost, te iste u pravnom smislu čine jedinstvenu cjelinu, jer je nedvojbeno navedeno inkriminirano ponašanje optuženika bilo obuhvaćeno i produljenom namjerom, čime je ispunjen i subjektivni element instituta produljenog kaznenog djela.

 

Zbog navedenih razloga je povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, preinačena pobijana presuda u pravnoj oznaci djela na način kako je to navedeno pod toč. I./ izreke ove presude tj. na način da je izrečeno da je optuženi radnjama opisanim pod toč. 1.) i 2.) izreke pobijane presude počinio jedno kazneno djelo krađe u produljenom trajanju iz čl. 228. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11.

 

S obzirom da je preinačena pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, valjalo je konsekutivno preinačiti pobijanu presudu i u pogledu odluke o kazni, kod čega je u tom dijelu pobijana presuda ispitana po žalbi državnog odvjetnika koji se žalio zbog odluke o kazni.

 

Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik navodi da prilikom izricanja kaznenopravne sankcije sud prvog stupnja optuženiku nije cijenio kao otegotnu okolnost raniju osuđivanost zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. u svezi čl. 52. KZ prema presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-676/17 od 17. studenog 2017., koja je postala pravomoćna 17. travnja 2018. s time da je predmetna djela za koja je proglašen krivim pobijanom presudom počinio u roku kušnje iz citirane presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, zbog čega državni odvjetnik smatra da je optuženika trebalo osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

 

Prije svega valja navesti da je sud prvog stupnja uvidom u izvatke iz kaznene evidencije za optuženika od 19. srpnja 2018. i 26. srpnja 2018. (list 29 i 86) utvrdio da je optuženik kazneno neosuđivan što mu je cijenio kao olakotnu okolnost.

 

Državni odvjetnik u žalbi tvrdi, suprotno utvrđenju suda prvog stupnja, da je optuženiku kao otegotnu okolnost trebalo cijeniti raniju osuđivanost temeljem ranije citirane presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na koji način neizravno pobija utvrđenje suda prvog stupnja da je optuženik kazneno neosuđivan.

 

Prema čl. 476. st. 1. ZKP/08 drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (čl. 467.), s time da po službenoj dužnosti mora uvijek ispitati postoje li povrede određenih odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1.  i je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

 

Državni odvjetnik u predmetnoj žalbi pobija presudu samo zbog odluke o kazni, ali ne i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. S obzirom da se žalbenim navodima da je optuženiku kao otegotnu okolnost trebalo cijeniti raniju kaznenu osuđivanost neizravno pobija činjenično utvrđenje suda prvog stupnja da je optuženik kazneno neosuđivan (odlučna činjenica za odluku o kazni), a državni odvjetnik nije podnio žalbu iz žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud, sukladno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije u mogućnosti preispitivati pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu odlučne činjenice za odluku o kazni tj. u pogledu utvrđenja suda prvog stupnja da je optuženik kazneno neosuđivan.

 

Zbog navedenih razloga je sud prvog stupnja osnovano optuženiku cijenio kao olakotnu okolnost raniju kaznenu neosuđivanost, a također mu je osnovano cijenio kao olakotne okolnosti priznanje djela, izraženo kajanje i spremnost da oštećenicima naknadi štetu, dok mu otegotne okolnosti nije utvrdio.

 

Uzimajući u obzir navedene olakotne okolnosti, zatim nepostojanje otegotnih okolnosti, kao i vrijednost otuđenih stvari, prema ocjeni ovog suda kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, ukazuje se primjerenom kaznom za počinjeno kazneno djelo. S obzirom da optuženik do sada nije kazneno osuđivan, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, sa uvjetnom osudom moći će se ostvariti svrha kažnjavanja, tim više što je optuženiku naložena posebna obveza da u roku od šest mjeseci po pravomoćnosti presude oštećenicima naknadi štetu u dosuđenim iznosima, zbog čijeg neispunjenja optuženiku može biti opozvana uvjetna osuda.

 

Zbog navedenih razloga žalba državnog odvjetnika nije osnovana, dok je konsekutivnim odlučivanjem, pod toč. II./ izreke ove presude, optuženik za počinjeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci s time da mu je izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od dvije godine, uz posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, u smislu kako je to navedeno pod tom točkom.

 

Slijedom svega navedenog je temeljem čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 presuđeno kao u izreci ove presude.

 

U Varaždinu 11. prosinca 2018.