1                           Poslovni broj: 3 UsIrs-91/18-9

 

Poslovni broj: 3 UsIrs-91/18-9

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja T. P., kojeg zastupaju odvjetnici S. J. i V. G., odvjetnici u O. d. J. i p. j.t.d. u D., protiv tuženika Republike Hrvatske, Višeg službeničkog suda u Zagrebu, Maksimirska 63, radi teške povrede službene dužnosti, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 30. studenog 2018., a objavljene 10. prosinca 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Usvaja se tužba tužitelja.

 

2. Poništava se odluka, i to rješenje Republike Hrvatske,  Višeg službeničkog suda KLASA: UP/II-114-04/18-01/25, URBROJ: 515-31/1-18-2 od 30. svibnja 2018. godine.

 

3. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju cjelokupan trošak upravnog spora.“

 

 

II. Odbija se zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnog  spora, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Višeg službeničkog suda, KLASA: UP/II-114-04/18-01/25, URBROJ: 515-31/1-18-2 od 30. svibnja 2018. poništeno je rješenje Službeničkog suda u S. KLASA:114-02/15-01/00004, URBROJ: 511-15-0001 od 21. ožujka 2018. i predmet je vraćen istom sudu na ponovni postupak.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem Službeničkog suda u S., KLASA:114-02/15-01/00004, URBROJ: 511-15-0001 od 21. ožujka 2018., obustavljen je postupak protiv službenika T. P. zbog teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka l. točke 2. Zakona o državnim službenicima povodom zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti predlagatelja P. u. D.-n. pod poslovnim brojem 511-03-01-13/7-1-15 od 22. veljače 2018. godine.

Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu, osporavajući zakonitost i pravilnost rješenja, u bitnom navodeći da je zahtjev za vođenje postupka pred Službeničkim sudom u S. predan 23. veljače 2015. godine, a da je sukladno čl. 109. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj: 92/05,140/05, 142/06, 77/07 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15 i 61/17) propisano da ukoliko u roku od tri godine od pokretanja postupka ne bude donesena izvršna odluka, da će se postupak obustaviti zbog zastare vođenja postupka. Stoga tužitelj smatra, da s obzirom da je do dana 23. veljače 2018. proteklo tri godine od pokretanja postupka, a da nije donesena izvršna odluka u istom, da je sukladno čl. 109. st. 2. Zakona  o državnim službenicima nastupila zastara vođenja postupka, a kako da je odlučio i Službenički sud u S. Stoga je predložio da Sud usvoji tužbu  tužitelja i poništi osporavano rješenje tuženika.

Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 05. listopada 2018. navelo je kako u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, te je predložilo da Sud odbije tužbu kao neosnovanu i potvrdi rješenje Višeg službeničkog suda KLASA: UP/II-114-04/18-01/25, URBROJ: 515-31/1-18-2 od 30. svibnja 2018. godine.

Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 19. listopada 2018. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja koji svoj izostanak nije opravdao, opunomoćenica tuženika je u cijelosti ustrajala u navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, kao i u navodima iz odgovora na tužbu, ustrajući u tvrdnji i mišljenju kako u predmetnoj upravnoj stvari treba primijeniti odredbu čl. 109. stavka 4. Zakona o državnim službenicima jer da je nesporno da je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nekoliko puta došlo do prekida postupka pa da stoga u istom nije nastupila apsolutna zastara, a kako da to tužitelj neosnovano tvrdi i smatra. Stoga je predložila da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

              Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog  tijela te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, nakon provedenog sudskog postupka i održane usmene i javne rasprave, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije  osnovan.

Odredbom čl. 102. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj:  92/2005, 140/2005, 142/2006, 77/2007, 107/2007, 27/2008, 34/2011, 49/2011, 150/2011, 34/2012, 38/2013, 37/2013, 1/2015, 138/2015, 61/2017, dalje Zakon) propisano je da se na postupak zbog povrede službene dužnosti primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak, ako ovim ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, dok je stavkom 2., istog članka, propisano da je postupak hitan.

Odredbom čl. 104. st. 2. je propisano da postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokreće čelnik tijela ili osoba koju on za to ovlasti, danom predaje zahtjeva za pokretanje postupka nadležnom službeničkom sudu.

Odredbom članka 109. st. 2. Zakona o državnim službenicima je propisano da pravo na pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti zastarijeva u roku od godine dana od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku od tri godine od dana kada je povreda počinjena. Ako u roku od tri godine od dana pokretanja postupka ne bude donesena izvršna odluka, postupak će se obustaviti zbog zastare vođenja postupka.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da rokovi za donošenje izvršne odluke iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne teku za vrijeme privremene spriječenosti službenika za rad.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da se  zastara vođenja postupka prekida svakom postupovnom radnjom nadležnog tijela usmjerenom ka odlučivanju o odgovornosti za povredu službene dužnosti ili zakonitosti i ustavnosti rješenja te nakon svakog prekida, zastarni rok počinje iznova teći.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da apsolutna zastara vođenja postupka nastupa protekom dvostruko vremena koliko je prema zakonu propisana zastara vođenja postupka zbog povrede službene dužnosti.

Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje Službeničkog suda u S., KLASA:114-02/15-01/00004, URBROJ: 511-15-0001 od 21. ožujka 2018., odnosno je li pravilno poništeno citirano prvostupanjsko rješenje.

Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nastupila zastara vođenja postupka zbog povrede službene dužnosti koja se tužitelju stavlja na teret.

Iz stanja i sadržaja spisa predmeta tuženog tijela koji je ovom sudu dostavljen uz dogovor na tužbu razvidno je da je:

- da je prijedlog za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti protiv državnog službenika T. P., ovdje tužitelja, zbog teške povrede službene dužnosti iz članka 99. st. 1. točka 2. Zakona o državnim službenicima, činjenično i pravno opisanog u prijedlogu za pokretanje postupka, podnijela P. u. D.-n. dana  22. veljače 2015. godine pod poslovnim brojem 511-03-01-13/7-1-15;

- da je nakon provedenog postupka Službenički sud u S. rješenjem KLASA:UP/I-114-02/15-01/00004, URBROJ:511-15-0001 od 4. svibnja 2017. godine državnog službenika T. P. proglasio odgovornim da bi počinio tešku povredu službene dužnosti iz čl. 99. st. 1. toč. 6. Zakona o državnim službenicima činjenično i pravo opisanu u izreci citiranog rješenja, te mu je temeljem čl. 102. st. 2. toč. c) izrečena kazna prestanka državne službe;

- da je tužitelj protiv citiranog rješenja podnio žalbu;

- da je rješenjem Višeg službeničkog suda KLASA:UP/II-114-04/17-01/50, URBROJ: 515-31/1-17-2 od 23. kolovoza 2017. djelomično prihvaćena žalba T. P.  i preinačeno rješenje Službeničkog suda u S. KLASA:UP/I-114-02/15-01/00004, URBROJ:511-15-0001 od 4. svibnja 2017., na način da se službeniku T. P. za opisano djelo u izreci rješenja temeljem čl. 110. st. 2. toč. c) Zakona o državnim službenicima izriče prestanak državne službe, dok je u ostalom nepreinačenom dijelu žalba službenika, ovdje tužitelja, odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje;

- da je tužitelj protiv citiranog rješenja Višeg službeničkog suda KLASA:UP/II-114-04/17-01/50, URBROJ: 515-31/1-17-2 od 23. kolovoza 2017. podnio tužbu Upravnom sudu u S.;

- da je presudom Upravnog suda u S. u poslovni broj UsIrs-171/17-6 od 2. veljače 2018.poništeno rješenje Višeg službeničkog suda KLASA:UP/II-114-04/17-01/50, URBROJ: 515-31/1-17-2 od 23. kolovoza 2017., kao i rješenje Službeničkog suda u S. KLASA:UP/I-114-02/15-01/00004, URBROJ:511-15-0001 od 4. svibnja 2017. te je predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje;

- da je u ponovljenom postupku, nakon što su naprijed citiranom presudom Upravnog suda u S. poslovni broj UsIrs-171/17-6 od 2. veljače 2018. poništena rješenja Višeg službeničkog suda i službeničkog suda u S. te predmet vraćen na ponovni postupak, Prvostupanjsko upravno tijelo, odnosno Službenički sud u S. donio rješenje KLASA:114-02/15-01/00004, URBROJ: 511-15-0001 od 21. ožujka 2018. kojim je obustavio postupak protiv službenika T. P. zbog teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka l. točke 2. Zakona o državnim službenicima uz obrazloženje sadržano u bitnom da je nastupila zastara vođenja postupka, a sve pozivom na odredbu čl. 109. st. 2. Zakona o državnim službenicima;

- da je protiv citiranog rješenja Službeničkog suda u S., KLASA:114-02/15-01/00004, URBROJ: 511-15-0001 od 21. ožujka 2018. kojim je obustavljen postupak, načelnik P. u. D.-n., kao predlagatelj, pravodobno podnio žalbu;

- da je odlučujući o žalbi Viši službenički sud poništio rješenje Službeničkog suda u S., KLASA:114-02/15-01/00004, URBROJ: 511-15-0001 od 21. ožujka 2018. i predmet vratio istom sudu na ponovni postupak pozivom na odredbu čl. 109. st. 4. Zakona o državnim službenicima;

- da je protiv citiranog rješenja tužitelj podnio tužbu i pokrenuo predmetni upravni spor.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja tuženog tijela kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje Službeničkog suda u S., KLASA:114-02/15-01/00004, URBROJ: 511-15-0001 od 21. ožujka 2018., kojim je obustavljen postupak protiv službenika T. P., ovdje tužitelja, zbog teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka l. točke 2. Zakona o državnim službenicima, po ocjeni ovog Suda nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja kako to neosnovano tvrdi i smatra tužitelj, već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

Ovo stoga što je pravilno utvrđenje i ocjena tuženog tijela da je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nekoliko puta došlo do prekida postupka, pa stoga u istom nije nastupila zastara vođenja postupka, niti apsolutna zastara, a kako to tužitelj neosnovano tvrdi i smatra, te kako je to pogrešno ocijenio i zaključio i Službenički sud u Splitu.

Pravilno tuženo tijelo navodi da se u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari ima primijeniti odredba čl. 109. st. 4. Zakona o državnim službenicima i namještenicima kojom je propisano da se zastara vođenja postupka prekida svakom postupovnom radnjom nadležnog tijela usmjerenom ka odlučivanju o odgovornosti za povredu službene dužnosti ili zakonitosti i ustavnosti rješenja te nakon svakog prekida, zastarni rok počinje iznova teći.

Stoga, pored nesporne činjenice da je u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nekoliko puta došlo do prekida zastare, a posljednji put Presudom ovog suda poslovni broj UsIrs-171/17-6 od 2. veljače 2018., te kako je naprijed citiranom odredbom članka 109. st. 4. Zakona propisano da se zastara vođenja postupka prekida svakom postupovnom radnjom nadležnog tijela usmjerenom ka odlučivanju o odgovornosti za povredu službene dužnosti ili zakonitosti i ustavnosti rješenja te da nakon svakog prekida, zastarni rok počinje iznova teći, to je nesporno da je i u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari zastarni rok počeo iznova teći.

Također valja istaći da u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije nastupila ni apsolutna zastara za vođenje predmetnog postupka, budući da je naprijed citiranom odredbom čl. 109. st. 5. Zakona propisano da apsolutna zastara vođenja postupka nastupa protekom dvostruko vremena koliko je prema zakonu propisana zastara vođenja postupka zbog povrede službene dužnosti.

Dakle, apsolutna zastara za vođenje predmetnog postupka nastupa nakon proteka roka od 6 godina od dana od kada je postupak pokrenut pred Službeničkim sudom u S. i to dana 23. veljače 2021. godine, a s obzirom na činjenicu da je disciplins ki postupak pokrenut 23. veljače 2015.

              Slijedom navedenog,valjalo je na temelju odredbe članka 57. st. l. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS-a) odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova predmetnog upravnog spora kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom II. izreke.

 

U Splitu 10. prosinca 2018.

 

  S U D A C

 

                                                                                                                                        Leandra Mojtić, v. r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić