- 1 -              Rev 1898/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1898/2015-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske, Ministarstva financija koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Našicama, Stalna služba u Đakovu, protiv protivnika osiguranja H. Š. iz Đ., radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o reviziji predlagateljice osiguranja podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-227/2015-2 od 5. ožujka 2015. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-797/14-2 od 19. rujna 2014., u sjednici vijeća 4. prosinca 2018.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija predlagateljice osiguranja Republike Hrvatske i ukida se rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-227/2015-2 od 5. ožujka 2015., te se predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

„I Na temelju ovršnih isprava, Rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostava Đakovo klasa: UP/I-411-01/2012-02/03248; Ur. broj: 513-07-14-03-2012-01 od 21. svibnja 2012. godine; Klasa: UP/I-41101/2013-02/00578; Ur. broj: 513-07-14-03-2013-01 od 22. siječnja 2013. godine; Klasa: UP/I-411-01/2014-02/02824, Ur. broj: 513-07-14-03-2014-01 od 30. travnja 2014. godine; Klasa; UP/I-41012/13-01/01085, Ur. broj: 513-07-14-03/13-1 od 26. rujna 2013. godine; Klasa: UP/I-410-12/12-01/01177, Ur. broj: 513-07-14-03/12-1 od 27. srpnja 2012. godine, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 9.270,75 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. rujna 2014. godine pa do isplate, po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem uvećane za 5 postotnih poena, određuje se protiv protivnika osiguranja

 

osiguranje

 

              uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja upisanim u

              - zk. ul. br. 3600 k.o. Đ.

              k.č. br. 84/1 dvije kuće i dvorište u Đ. površine 407 m2

              suvlasništvo protivnika osiguranja u 1/8 dijela.

 

Pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi će se označiti ovršivost tražbine radi kojeg je uknjižba određena.

 

II. Uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju učinak da se ovrha na toj nekretnini smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.

 

              III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda provedba ovog rješenja.

 

              IV. Odbacuje se dio prijedloga za osiguranje u iznosu od 74.976,28 kn s kamatama od 10. rujna 2014. godine, temeljem na izvješćima o primicima od nesamostalnog rada (plaći i mirovini), porezu na dohodak i prirezu, te doprinosima za obvezna osiguranja za razdoblje od siječnja do prosinca 2013. godine (obrazac ID), Prijave poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od siječnja do lipnja 2014. godine, te Izvješćima o primitcima porezu na dohodak i prirezu, te doprinosima za obvezna osiguranja za razdoblje od siječnja do lipnja 2014. godine (obrazac JOPPD).

 

              V. Nalaže se protivniku osiguranja naknaditi predlagatelju osiguranja trošak ovog postupka u iznosu od 340,00 kn u roku od 8 dana.”

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je, kao neosnovana, žalba predlagateljice osiguranja i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, kojim je odbačen dio prijedloga za osiguranje (toč. IV izreke prvostupanjskog rješenja).

 

Protiv rješenja suda drugog stupnja predlagateljica osiguranja je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - u daljnjem tekstu: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijanog rješenja na način da se uvaži žalba predlagateljice osiguranja i preinači prvostupanjsko rješenje pod točkom IV izreke, a podredno da se ukine drugostupanjsko rješenje u tom dijelu i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija predlagateljice osiguranja je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 12. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine” broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08 - dalje OZ) propisano je i da je u ovršnom postupku, a time i u postupku osiguranja, dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koja se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U konkretnom slučaju predlagateljica osiguranja postavila je pitanje:

 

„Je li prijava poreza na dodanu vrijednost, izvješće o primicima od nesamostalnog rada (plaći i mirovini), o porezu na dohodak i prirezu, te doprinosima za obvezna osiguranja (obrazac ID), kao i izvješće o primicima porezu na dohodak i prirezu, te doprinosima za obvezna osiguranja (obrazac JOPPD) ovršna isprava na temelju kojeg se može odrediti mjera osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama i da li te isprave mogu sadržavati kondemnatorni zahtjev kojim se nalaže protivniku osiguranja da u određenom roku ispuni novčanu tražbinu predlagatelja osiguranja?”

 

Kao razlog važnosti navodi se različita praksa Županijskog suda u Osijeku u predmetu br. Gž-856/2012 od 30. 8. 2012. te praksa Županijskog suda u Bjelovaru.

 

Nižestupanjski sudovi odbacuju dio prijedloga za osiguranje predlagateljice osiguranja u iznosu od 74.976,28 kn sa kamatama, prethodno utvrđujući da se taj dio prijedloga temelji na Izvješćima o primicima od nesamostalnog rada (plaći i mirovini), porezu na dohodak i prirezu, te doprinosima za obvezna osiguranja (obrazac ID), prijavama PDV-a te Izvješćima o primicima porezu na dohodak i prirezu, te doprinosima za obvezna osiguranja za razdoblje od siječnja do lipnja 2014. (obrazac JOPPD), a koja izvješća prema stajalištu nižestupanjskih sudova ne predstavljaju ovršne isprave iz čl. 128. Općeg poreznog zakona („Narodne novine” broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 - dalje OPZ), a niti sadržavaju sve potrebne podatke propisane odredbom čl. 29. st. 1. OZ-a, kojom odredbom je propisano da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik dužnik te predmet, vrsta opseg i vrijeme ispunjenja obveze, a što da navedeno citirani obrasci, odnosno Izvješća te prijave ne sadrže.

 

Navedena shvaćanja nižestupanjskih sudova nisu pravilna.

 

Naime, prema odr. čl. 21. st. 1. toč. 6. OZ-a ovršna ispravi je i druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

 

Odredbom čl. 128. st. 1. OPZ-a propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. U st. 2. izričito je propisano da su ovršne isprave iz st. 1. rješenje o utvrđivanju poreza, ali i obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza (obrasci ID, JOPPD, prijava PDV-a i drugi).

 

U konkretnom slučaju predlagateljica osiguranja tražila je prisilno zasnivanje založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja na temelju Izvješća o primicima od nesamostalnog rada (plaći i mirovini), porezu na dohodak i prirezu, te doprinosima za obvezna osiguranja (obrazac ID), prijavama PDV-a te Izvješćima o primicima porezu na dohodak i prirezu, te doprinosima za obvezna osiguranja za razdoblje od siječnja do lipnja 2014. (obrazac JOPPD).

 

S obzirom na odredbu čl. 128. st. 2.toč. 2. OPZ-a jasno je da prijava PDV-a, odnosno Izvješće o primicima od nesamostalnog rada o porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja, predstavljaju obračunske prijave koje je porezni obveznik - u konkretnom slučaju protivnik osiguranja, sam obračunao i iskazao obvezu uplate tih poreza, u smislu OPZ-a predstavljaju ovršne isprave.

 

Osim toga čl. 18. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine” broj 47/99, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 86/01, 84/04, 82/04, 90/05, 76/07, 87/09, 94/09 i 22/12 - dalje ZPDV) određeno je da porezni obveznik mora sam za obračunsko razdoblje utvrditi obvezu PDV-a i iskazati je u prijavi poreza, time da porezni obveznik mora prijavu poreza predati mjerodavnoj ispostavi porezne uprave prema svom sjedištu na propisanom obrascu do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja. U konkretnom slučaju protivnik osiguranja je upravo je postupio na taj način, dakle sam je obračunao PDV za obračunsko razdoblje od siječnja do lipnja 2014. te je navedenu prijavu predao u poreznoj upravi, sam je sastavio izvješće o primicima od nesamostalnog rada (plaći i mirovini), o porezu na dohodak i prirezu, te doprinosima za obvezna osiguranja za razdoblje od siječnja do prosinca 2013. - obrazac ID, kao i za razdoblje od siječnja do lipnja 2014. obrazac JOPPD te navedene prijave predao poreznoj upravi. S obzirom na navedeno u takvoj situaciji porezni obveznik je dužan prijavljenu poreznu obvezu platiti bez ikakvog posebnog naloga porezne uprave.

 

Kako je OPZ-om izričito propisano da navedene obračunske prijave predstavljaju ovršne isprave, pogrešno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da iste nisu ovršne isprave u smislu citirane odredbe čl. 21. st. 1. toč. 6. OZ-a, iako u sebi ne sadrže kondemnatorni dio kojim bi se nalagalo protivniku osiguranja plaćanje poreza. Navedene obračunske prijave su podobne i za ovrhu, jer je u njima porezni obveznik sam utvrdio svoju obvezu, zna se točna visina obveze, njezino dospijeće i u čiju korist se mora izvršiti isplata.

 

Iz navedenih razloga drugostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio žalbu predlagateljice osiguranja, radi čega je valjalo prihvatiti reviziju predlagateljice osiguranja i ukinuti drugostupanjsku odluku te predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a jer u ovoj situaciji kada nije meritorno odlučivano o prijedlogu revizijski sud nije imao mogućnosti preinačiti odluku drugostupanjskog suda. Budući da drugostupanjski sud zbog svog pogrešnog pravnog stajališta nije ocijenio ostale žalbene navode predlagateljice osiguranja, radi čega je predmet vraćen na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

 

Zagreb, 4. prosinca 2018.