Poslovni broj 10 Gž-4035/17-5

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj 10 Gž-4035/17-5

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Antonete Valentić, suca izvjestitelja i članice vijeća i Anke Orešković, članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja K.-I. d.d. OIB: .., kojeg zastupa stečajni upravitelj F. K., dipl. oec., protiv tuženika Grada P.., OIB: .., kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u Pločama, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IP-354/2002. od 17. svibnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2018.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tuženika Grada P.. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IP-354/2002 od 17. svibnja 2017.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"1. Dužan je tuženik, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju:

- iznos od 821.253,17 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od 21.05.2001. godine, pa nadalje, sve do konačne isplate,

a koje kamate za vrijeme od 21. svibnja 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine teku po stopi od 18% , od 01. srpnja 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine teku po stopi od 15%, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja .2015. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena

- zakonske zatezne kamate na iznos od 134.163,08 kuna koje teku počev od 21.05.2001.godine pa do 17.10. 2001. godine, a koje kamate teku po stopi od 18%.

 

              2. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 70.597,09 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2017. godine, pa nadalje, sve do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

 

Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih razloga iz odredbe čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači ili ukine.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Žalitelj općenito u žalbi navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito da izreka presude proturječi razlozima presude, a razlozi navedeni o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

              Taj žalbeni razlog nije osnovan. Izreka prvostupanjske presude i njeni razlozi nisu proturječni i u skladu su s izvedenim dokazima i njihovom ocjenom. Nije dakle počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koji se propis u bitnome poziva tuženik.

 

              U provedenom postupku prvostupanjski sud je ocijenio dokaze i utvrdio činjenice u skladu s odredbom čl. 7. i čl. 8. ZPP, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. Naime, tuženik u žalbi iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza. Ta ocjena pridržana je za sud i ona je valjana u već rečenom smislu odredbe čl. 8. ZPP.

 

Tuženik ne može pobijati presudu u dijelu kojim nije odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja, jer za to nema pravni interes.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja kao izvođača građevinskih radova da mu tuženik kao naručitelj radova isplati ugovorenu cijenu za izvršene radove adaptacije i dogradnje Doma zdravlja.

 

U ovom stadiju postupka sporno je da li su radovi izvedeni sukladno ugovoru, da li je tužitelj imao uvjete za sačinjenje okončane situacije, da li je tužitelj otklonio nedostatke, sporan je početak tijeka zakonskih kamata na dosuđeni iznos.

 

Prvostupanjski sud temeljem utvrđenja:

- da među strankama nije sporno da je između tuženika Grada P.., kao naručitelja, i K.-I. d.d., kao izvoditelja i tužitelja, sklopljenog ugovor dana 10. travnja 1998. u Splitu;

- da je predmet tog ugovora izvođenje radova na dogradnji i adaptaciji Doma zdravlja Ploče,

- da je vrijednost ugovorenih radova 2.188.886,72 kn, a sa porezom na dodanu vrijednost 2.670.454,00 kn, da je to predračunska cijena dok će se konačna vrijednost radova utvrditi na osnovi stvarno izvršenih količina evidentiranih u građevinskoj knjizi;

- da je ugovorena cijena promjenjiva u skladu sa čl. 636. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01. - dalje u tekstu: ZOO/91.)

- da će se obračun i plaćanje izvedenih radova vršiti putem privremenih i okončane situacije, a na temelju stvarno izvedenih količina evidentiranih u građevinskoj knjizi;

- da će se na sve što tim Ugovorom nije drugačije regulirano primjenjivati odredbe Zakona o građenju i Posebne uzance o građenju;

              - da se u vještačenju sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Jure Malenica navodi da nije u mogućnosti dati točan obračun izvedenih radova na objektu Doma zdravlja, da je danas sve na predmetnom objektu u funkciji da je objekt u funkciji te je završen, da se objekt na licu mjesta koristi i time podrazumijeva da su radovi na istom izvedeni da bi se mogao koristiti,

- da zahtjev za izdavanje uporabne dozvole podnosi investitor, tuženik, koji je dužan uz zahtjev predati i potrebnu dokumentaciju (čl. 71. st. 1. u vezi čl. 67. Zakon o gradnji "Narodne novine" broj: 52/99, 57/99. i 75/99.);

- da je tužitelj predao tuženiku potrebnu dokumentaciju, a tuženik dokumentaciju nije predao u spis na zahtjev građevinskog vještaka;

- da se posebne uzance o građenju (Službeni list SFRJ 18/1977, 29/1978, "Narodne novine" broj: 53/1991. - dalje u tekstu Uzance) imaju se primijeniti temeljem Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91.), a u kojemu je u čl. 25. propisano da Savezni propisi donijeti za izvršenje zakona iz čl. 1. toga Zakona ostaju na snazi i primjenjuju se kao republički dok se republičkim propisima drugačije ne odredi;

- da Uzancom broj 65. propisano je da ovjeravanje situacije od naručitelj nije uvjet za plaćanje na temelju situacije;

- Uzancom broj 112. propisano je da ako se naručitelj počeo koristiti objektom prije primopredaje, da se smatra da je primopredaja izvršena na dan početka korištenja;

- da je tuženik zaprimio predmetnu okončanu situaciju od 30. travnja 2001. dana 10. svibnja 2001., a na kojoj je štambilj tuženika od tog datuma, a da je nije u roku predviđenom za plaćanje iste (Uzanca broj 63.) platio, niti osporio, niti obavijestio tužitelja o razlozima neplaćanja kao niti o eventualnim razlozima osporavanja u roku određenom za plaćanje (Uzanca broj 64.) pa je ista protekom roka koji je ugovoren dana 21. svibnja 2001. dospjela na naplatu;

- da u provedenom postupku nije utvrđeno da je tuženik tijekom gradnje obavještavao tužitelja o tome da ne radi kako treba kao niti da građevina ima nedostataka;

- da su u zapisniku o tehničkom pregledu uočeni neki nedostatci ali je tužitelj poduzeo određene radnje radi otklanjanja istih, a da se tuženik na ovo oglušio i predmetni građevinski objekt preuzeo i pustio u rad;

- da sama činjenica što je tuženik zatražio izdavanje uporabne dozvole ukazuje na to da su radovi na predmetnom objektu dovršeni jer je u protivnom ne bi niti tražio;

- da je u smislu Uzance broj 112. primopredaja predmetnog objekta izvršena prvim danom početka korištenja predmetnog objekta, a da je upravo zbog postupanja tuženika propušteno sačiniti konačni obračun u kojemu bi se točno navelo koji su sve radovi temeljem ugovora izvedeni,  uključujući i nepredviđene i naknadne.

 

Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da su svi radovi navedeni u situaciji od 30. travnja 2001. izvedeni, stoga prihvaća tužbeni zahtjev do iznosa od 821.253,17 kn sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od dospijeća 21. svibanja 2001. do isplate, a na plaćeni iznos od 134.163,08 kn, dosuđene su zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća 21. svibnja 2001. do isplate.

 

S takvom ocjenom prvostupanjskog suda u cijelosti je suglasan ovaj drugostupanjski sud.

 

Člankom 614. ZOO/91 propisano je da je naručilac dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Člankom 2. st. 614. ZOO/91 propisano je da ako naručilac na poziv izvođača pregleda i primi izvršeni rad to ne uradi bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen.

 

Neosnovano žalitelj osporava utvrđenje suda da je tuženik zaprimio predmetnu okončanu situaciju od 30. travnja 2001., dana 10. svibnja 2001., jer je na njoj štambilj tuženika od tog datuma, da je nije u roku predviđenom za plaćanje iste (Uzanca broj 63.) platio, niti osporio, niti obavijestio tužitelja o razlozima neplaćanja kao niti o eventualnim razlozima osporavanja u roku određenom za plaćanje (Uzanca broj 64.) pa je ista protekom roka koji je ugovoren dana 21. svibnja 2001., dospjela na naplatu u dosuđenom iznosu i od tada teku i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos. U provedenom postupku nije utvrđeno da je tuženik tijekom gradnje obavještavao tužitelja o nedostacima građenja, nije osporavao niti konačnu situaciju, pa se smatra da ju prihvaća.

 

Neosnovano žalitelj prigovara primjeni posebnih Uzanci, jer posebne uzance o građenju (Službeni list SFRJ 18/1977, 29/1978. "Narodne novine" broj: 53/1991. - dalje u tekstu Uzance) imaju se primijeniti temeljem Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91.), a u kojemu je u čl. 25. propisano da Savezni propisi donijeti za izvršenje zakona iz čl. 1. toga Zakona ostaju na snazi i primjenjuju se kao republički dok se republičkim propisima drugačije ne odredi.

 

Pravilno je dakle prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan.

 

Slijedom navedenoga, izložene žalbene prigovore nije bilo moguće prihvatiti.

 

              Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

 

U Zagrebu, 4. prosinca 2018.

 

 

Predsjednica vijeća:

Vlatke Fresl Tomašević, v.r.