Poslovni broj: 15 UsIgr-186/18-7

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice B.T. iz R. Nj., zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Lj.V. i S.T.S., sa sjedištem u O., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi uklanjanja nadogradnje građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 21. studenog 2018. godine u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 29. studenog 2018. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u Dubrovniku, Odjela Dubrovačko-neretvanske županije, KLASA: UP/I-362-02/18-02/310, URBROJ: 531-07-1-3-6-18-02 od 07. ožujka 2018. godine.

 

                                                 r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

 

               

Obrazloženje

 

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 18. svibnja 2018. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u Dubrovniku, Odjela Dubrovačko-neretvanske županije, KLASA: UP/I-362-02/18-02/310, URBROJ: 531-07-1-3-6-18-02 od 07. ožujka 2018. godine, te na raspravi održanoj pred ovim sudom 21. studenog 2018. godine tužiteljica najprije u cijelosti reproducira točke 1. i 2. izreke osporenog rješenja, nakon čega ističe kako tužbu podnosi iz svih zakonom dopuštenih razloga, posebice iz razloga što da isto nije utemeljeno na zakonu, kao i što u postupku koji je prethodio njegovom donošenju nisu poštovana pravila postupka, što je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno, na koje da je pogrešno primijenjen materijalni zakon. Naime, da je točno kako je građevinski inspektor osporeno rješenje donio bez saslušanja tužiteljice, međutim inspekcijski nadzor da je ipak trebalo obaviti uz nazočnost tužiteljice, ovo iz razloga kako bi ona imala priliku građevinskom inspektoru dati na uvid sve isprave kojima raspolaže i koje se tiču legalizacije samog objekta. Isto tako, dio nekretnine ili zgrade za koji je tužiteljici naređeno uklanjanje da je u postupku legalizacije, odnosno ishođenja rješenja o izvedenom stanju, pa sve dok se taj postupak pravomoćno ne okonča da nema mjesta donošenju osporenog rješenja. Slijedom izloženog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu da donese presudu kojom će poništit osporeno rješenje tuženika.

Tuženik je u odgovoru na tužbu između ostalog naglasio kako je neosnovan tužbeni navod tužiteljice da je ona podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju jer da podnošenje takvog zahtjeva ne utječe na zakonitost osporenog rješenja s obzirom da taj postupak može utjecati samo na izvršenje rješenja i to u skladu s čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13 i 65/17) kada da na zahtjev stranke uz predočenje dokaza građevinski inspektor može prekinuti, odnosno obustaviti postupak izvršenja rješenja. U odnosu na tužbene navode da je tuženik počinio bitnu povredu upravnog postupka jer da u provedenom inspekcijskom postupku nije saslušao tužiteljicu, tuženik ističe da je građevinski inspektor u smislu odredbe čl. 19. st. 4. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13.) u provedbi inspekcijskog nadzora kada utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati ovlašten donijeti rješenje i bez saslušanja stranke. Slijedom iznijetog, da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

U sporu je održana rasprava 21. studenog 2018. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužiteljice, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj je opunomoćenik tužiteljice u bitnom ostao kod navoda iz tužbe i pri postavljenom tužbenom zahtjevu ustrajajući u izvođenju dokaza predloženom u tužbi da se od Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Ispostave Korčula zatraži i pregleda spis oformljen po zahtjevu tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, a koji zahtjev da je kod tog tijela zaprimljen 15. svibnja 2018., ujedno opunomoćenik tužiteljice popisao je i trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn uz prijedlog da sud naloži tuženiku plaćanje troška u naznačenom iznosu tužiteljici.

              U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice i to da se od Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Ispostave Korčula zatraži i pregleda spis oformljen po zahtjevu tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, a koji zahtjev da je kod tog tijela zaprimljen 15. svibnja 2018. na okolnosti koje su precizirane u tužbi i na održanom ročištu kao nepotreban i suvišan, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tog dokaza i to ocjenom ostalih dokaza sadržanih u spisu predmeta, posebice imajući u vidu predmet spora.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je uklanjanje nadograđenih dijelova izgrađene građevine stambene namjene i to ozidanih vanjskih konstruktivnih zidova potkrovlja na visini 1,20 m iznad izgrađenog suterena i prizemlja građevine čije je tlocrtna površina 5,90 x 6,90 m, te izbetoniranog balkona i kružnog vanjskog armirano betonskog stepeništa za komunikaciju s potkrovljem, a što je sve nadograđeno na čest. zem. … k.o. O. bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole i što je naloženo tužiteljici osporenim rješenjem u roku od 100 dana od dana zaprimanja tog rješenja. 

Naime, rješenjem tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u Dubrovniku, Odjela Dubrovačko-neretvanske županije, KLASA: UP/I-362-02/18-02/310, URBROJ: 531-07-1-3-6-18-02 od 07. ožujka 2018. godine točkom 1. naređeno je tužiteljici kao investitoru da u roku od 100 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni nadograđene dijelova izgrađene građevine stambene namjene i to ozidane vanjske konstruktivne zidove potkrovlja na visini 1,20 m iznad izgrađenog suterena i prizemlja građevine čije je tlocrtna površina 5,90 x 6,90 m, te izbetonirani balkon i kružno vanjskog armirano betonskog stepenište za komunikaciju s potkrovljem, a što je sve nadograđeno na čest. zem. … k.o. O. bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole, točkom 2. utvrđeno je da je postavljanjem službenog znaka na građevinu dana 05. ožujka 2018. obustavljeno građenje na čest. zem. … k.o. O. u O., a obustava građenja da je na snazi do izvršnosti rješenja o obustavi inspekcijskog postupka, odnosno izvršenja rješenja, dok je točkama od 3. do 9. investitor upozoren o posljedicama nastavka građenja nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, odnosno o izvršenju predmetnog rješenja u slučaju da isto on ne izvrši, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

Iz podataka u spisu upravnog tijela, između ostalog razvidno je kako je od strane višeg građevinskog inspektora dana 05. ožujka 2018. godine obavljen inspekcijski pregled na kat. čest. br. … k.o. O., kojem nije bio nazočan investitor, o čemu je sastavljen zapisnik o inspekcijskim pregledu koji prileže spisu, kada je utvrđeno da se na ovoj lokaciji izvodi nadogradnja građevine stambene namjene pobliže opisana točkom 1. izreke osporenog rješenja, kao i da je provjerom u nadležnom uredu utvrđeno da investitor nije ishodio propisano odobrenje za građenje, odnosno građevinsku dozvolu, ujedno je utvrđeno i da je investitor za suteren i prizemlje ishodio pravomoćno rješenje o izvedenom stanju Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Ispostave Korčula KLASA: UP/I-350-05/13-02/2786, URBROJ: 2117/1-1-15-9 od 22. srpnja 2015. godine, koje je postalo pravomoćno 17. rujna 2015. godine te je isto priloženo spisu, nakon čega je s danom inspekcijskog nadzora zatvoreno gradilište propisanom oznakom, a predmetna nadogradnja građevine je skicirana te je skica sastavni dio zapisnika. Prema obrazloženju osporenog rješenja proizlazi kako je na temelju naprijed izloženih utvrđenja, viši građevinski inspektor smatrajući da je tužiteljica iz razloga što je predmetnu nadogradnju građevine stambene namjene izgradila bez ishođene izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole povrijedila odredbu čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13 i 20/17), donio osporeni akt kojim joj je naložio uklanjanje  predmetne nadogradnje građevine na način kako je to precizirano točkom 1. izreke rješenja tuženika, a protiv kojeg je tužiteljica pokrenula upravni spor.

              Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13. i 20/17.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

              Nadalje, čl. 19. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13.) propisano je st. 1. da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj ovim Zakonom.

              St. 2. da ako se investitor, odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja se donosi protiv nepoznate osobe.

              St. 3. da rješenje na temelju ovoga Zakona donosi građevinski inspektor.

              St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

              Čl. 24. istog Zakona propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, zabranu ugradnje građevnog proizvoda, otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, usklađivanje građenja, uklanjanje građevine, zabranu uklanjanja građevine, obustavu građenja.

              Čl. 30. istog Zakona propisano je st. 1. da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje u određenom roku građevine, odnosno njezina dijela: ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta, odnosno drugog akta, ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja, u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 26. stavak 2., članak 27. stavak 2. podstavak 2. i članak 29. stavak 3.).

              St. 2. da prije donošenja rješenja iz stavka 1. podstavka 1., 2. i 3. ovoga članka građevinski inspektor naređuje investitoru, odnosno vlasniku građevine i mjeru obustave građenja ako je građenje u tijeku, a što utvrđuje tim rješenjem.

              St. 3. da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka upozorava se investitora, odnosno vlasnika da će se: izvršenje rješenja provesti prisilnim putem ako po njemu ne postupi te ga upoznaje s načinom izvršenja tog rješenja, izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika te ga upoznaje s obvezom i posljedicama iz članka 38. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona, bez donošenja dopunskog, odnosno novog rješenja ukloniti i dijelove građevine iz članka 33. ovoga Zakona, ako takvih bude.

              St. 4. da iznimno od stavka 1. ovoga članka, građevinski inspektor neće narediti uklanjanje građevine ili njezina dijela (potporni zidovi, podzemne građevine u neposrednoj blizini drugih građevina i sl.) ako bi tim uklanjanjem nastala opasnost za život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu, nego će takvu građevinu označiti opasnom do usklađenja s propisima koji uređuju gradnju.             

              Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1.  naredio tužiteljici kao investitoru da u roku od 100 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni nadograđene dijelove izgrađene građevine stambene namjene precizirane ovom točkom rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužiteljici naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je ona nedvojbeno investitor konkretne nadogradnje koju je izgradila bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez izvršne, odnosno pravomoćne građevinske dozvole što predmetnu dogradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

              Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku, tako ni tijekom upravnog spora tužiteljica nije osporavala da je ona investitor predmetne dogradnje u odnosu na koju joj je naređeno uklanjanje, dakle radi se o neprijepornoj činjenici, što predstavlja prvu pretpostavku da bi joj se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 19. st. 1. Zakona o građevinskoj inspekciji, a isto tako tužiteljica ne spori da za konkretnu dogradnju nije ishodila potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, koja činjenica također nije prijeporna, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 30. st. 1. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužiteljice kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužiteljici naredio uklanjanje predmetne dogradnje građevine, zbog čega je isto zakonito.

Glede tužbenih prigovora u kojima tužiteljica ističe kako je osporeno rješenje tuženika donijeto bez njezinog saslušanja, kao i da je sam inspekcijski nadzor trebalo obaviti uz njezinu nazočnost kako bi ona mogla dati na uvid isprave koje se tiču postupka ishođenja rješenja o izvedenom stanju iz čega je za zaključiti kako tužiteljica zapravo prigovara da je osporeno rješenje donijeto protivno odredbi čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) za navesti je kako su ovi prigovori u cijelosti neosnovani. Naime, za naglasiti je kako u smislu odredbe čl. 19. st. 4. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13.) građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora ako utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, o kojoj situaciji se i radi u konkretnom slučaju, pa je jasno kako je inspektor bio ovlašten donijeti osporeno rješenje i bez saslušanja tužiteljice jer se u predmetnoj upravnoj stvari navedeni Zakon primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).

Također, za nadodati je kako tužiteljica navodi da joj je trebalo omogućiti davanje na uvid isprava inspektoru koje se tiču postupka ishođenja rješenja o izvedenom stanju, s čim u vezi je za naglasiti kako je sam tuženik pribavio pravomoćno rješenje o izvedenom stanju Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Ispostave Korčula KLASA: UP/I-350-05/13-02/2786, URBROJ: 2117/1-1-15-9 od 22. srpnja 2015. godine, koje je postalo pravomoćno 17. rujna 2015. godine, koje prileže spisu iz kojeg je razvidno da je ozakonjena građevina visine suteren i prizemlje, dok se ovdje radi o nadogradnji potkrovlja, koje nije obuhvaćeno ovim rješenjem, što niti tužiteljica ne spori, s tim da nije prijeporno ni da je tužiteljica u odnosu na spornu dogradnju također nadležnom tijelu podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju koji je kod nadležnog tijela zaprimljen 15. svibnja 2018., ali ta okolnost nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

Zaključno, glede prigovora koji se odnose na okolnost da je tužiteljica u odnosu na spornu nadogradnju građevine pokrenula postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju pred nadležnim tijelom, zbog čega se po njezinom mišljenju radi o okolnosti zbog koje ne bi bilo mjesta donošenju osporeno rješenje, za naglasiti je kako ova nesporna činjenica ne utječe na zakonitost osporenog akta. Ovo stoga, što postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju nije prethodno pitanje za konkretnu upravnu stvar, već je upravo odgovarajući akt, u konkretnom slučaju pravomoćna, odnosno izvršna građevinska dozvola uvjet na temelju kojeg se može graditi, s tim da se graditi mora u skladu s aktom za građenje. Isto tako, za napomenuti je tužiteljici da je upravo ona ovlaštena u smislu odredbe čl. 42. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13 i 65/17) podnijeti zahtjev za prekidom izvršenja osporenog rješenja, ukoliko su ispunjene pretpostavke iz ove odredbe, dok na strani tuženika ne postoji obveza da provjerava je li u tijeku postupak legalizacije u odnosu na građevinu za koju je donijeto rješenje o uklanjanju, međutim to nije ni predmet ovog upravnog spora, pa okolnost da bi tužiteljica podnijela zahtjev za ozakonjenje konkretne nadogradnje građevine ničim ne utječe, niti može utjecati na zakonitost rješenja koje pobija ovom tužbom.

Isto tako, za ukazati je tužiteljici kako je u smislu odredbe čl. 42. st. 4. istog Zakona propisano da u slučaju da postupak iz stavka 1. ovoga članka završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju građevinski inspektor će po pravomoćnosti tog rješenja obustaviti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade, no osporenim rješenjem tuženika tužiteljici se nalaže uklanjanje opisane nadogradnje građevine, slijedom čega je jasno da se radi o rješenju o uklanjanju, te da nije riječ o rješenju o izvršenju rješenja o uklanjanju, koje prema podacima spisa nije ni donijeto od strane tuženika.

              Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, te je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

              Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

 

U Splitu, 29. studenog 2018. godine

 

S U D A C

 

Ivan Dadić, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Milka Škaro Grozdanić