Poslovni broj: 7 : .._.._.._.._.._.._.._..

REPUBLIKA HRVATSKA 

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec                

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

    Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari 1-tužitelja P. D. iz P., OIB :…. i 2-tužiteljice P. N. iz P., OIB :…., oboje ih zastupa ZOU R. i P. iz P., protiv tuženika B. D. iz P., OIB :…, kojeg zastupa J. M., odvjetnik iz Z., radi isplate i radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave, održane i dovršene dana 24. listopada 2018.god., u nazočnosti tuženika B. D. i punomoćnika tuženika J. M., odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanih 1-tužitelja, 2-tužiteljice i punomoćnika tužitelja, dana 21. studenog 2018.god.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

1.)              U cijelosti    s e    o d b i j a   tužbeni zahtjev tužitelja P. D. i P. N. koji glasi :

"  Tuženik B. D., P., OIB :…. dužan je isplatiti tužiteljima P. D. iz P., OIB : … i P. N. iz P., OIB :…., novčani iznos od 24.830,52 kuna (dvadesetičetiritisućeosamstotrideset kuna i pedesetidvije lipe ) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 ( tri ) postotna poena, od presuđenja do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, a sve u roku od 15 dana. "

 

2.)              Nalaže se 1-tužitelju P. D. iz P., OIB : ….. i 2-tužiteljici P. N. iz P., OIB :… da tuženiku B. D., P., OIB :…. naknade parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kuna (pettisućašestodvadesetipet kuna ), u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje :

 

  Tužitelji su podnijeli tužbu protiv tuženika u kojoj navode da su dana 24. svibnja 2016.god. s tuženikom zaključili usmeni ugovor o najmu stana koji se nalazi u kući u P. u ulici … površine 120 m2, a koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, WC-a s kupatilom, te koji je u potpunosti namješten. Tuženik se nije pridržavao svojih ugovornih obveza radi čega je ugovorni odnos između parničnih stranaka raskinut 24. veljače 2017.god. kada je tuženik iselio iz predmetnog stana. Tuženik je tužiteljima s osnova neplaćene najamnine ostao dužan iznos od 9.000,00 kuna. Tuženik je s osnova neplaćenih režija na ime vodnih usluga za lipanj, srpanj i kolovoz 2017.god., na ime odvoza otpada, računa za električnu energiju, komunalnu naknadu i plin, ostao dužan iznos od 8.830,52 kune za najamno razdoblje u kojem je boravio u stanu. Parnične stranke su prilikom sklapanja ugovora o najmu ugovorile da je tuženik nakon isteka najamnog odnosa dužan tužiteljima vratiti stan u stanju u kakvom je bio u trenutku sklapanja ugovora. Tuženik je oštetio pločice na podu  u kupaonici, laminat u dnevnoj sobi, pod u kuhinji, oštetio je kuhinjski namještaj, zaprljao zidove, vrata i ovratnike i troškovi sanacije štete iznose 7.000,00 kuna. Iako se tuženik usmeno obvezao tužiteljima isplatit neisplaćenu najamninu, kao i počinjenu štetu, isti to nije učinio. Stoga tužitelji od tuženika potražuju ukupan iznos od 24.830,52 kune, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškovima postupka.

 

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Prvenstveno osporava aktivnu legitimaciju 1. i 2. tužitelja s obzirom da isti nisu vlasnici niti posjednici spornog stana, slijedom čega nisu niti mogli biti najmodavci predmetnog stana. Ugovor o najmu nije sklopljen u zakonom propisanoj formi i to sukladno Zakonu o najmu stanova koji određuje pisanu formu, pa je stoga isti ništetan. Tužitelji u tužbi uopće ne navode razdoblje za koje nije plaćena najamnina. Dugovanje s osnova režija se odnosi na lipanj, srpanj i kolovoz 2017.god. kada se tuženik već iselio iz stana prema navodima samih tužitelja, a promašena je aktivna legitimacija i za režije jer svi računi glase na K. P., a ne na tužitelje. Tuženik navodi da je cijena najma u iznosu od 1.900,00 kuna mjesečno obuhvaćala stanarinu i režiju, sukladno dogovoru stranaka. Tuženik osporava navode o oštećenjima u stanu, kao i osnov i visinu štete jer tužitelji ničim ne dokazuju da je šteta uistinu nastala od strane tuženika. Tuženik osporava da bi usmeno obećao plaćanje najamnine i naknade štete. Tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev i da tužitelje obveže na naknadu troškova ovog postupka tuženiku.

 

Punomoćnik tužitelja se nije posebno očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu, samo je iste osporio u cijelosti.

 

    Stoga je sud na ročištu održanom dana 10. srpnja 2018.god. zaključio prethodni postupak.

 

    Sud je zakazao ročište za  glavnu raspravu za dan 24. listopada 2018.god., uz napomenu da će se na ročištu saslušavati parnične stranke ( 1.-tužitelj, 2.-tužitelj i tuženik ), a o ročištu su punomoćnici tužitelja i tužitelji po punomoćniku sukladno čl. 268. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14) uredno obaviješteni i poziv su punomoćnici tužitelja uredno zaprimili dana 25. rujna 2018.god.

 

     Na ročište zakazano za dan 24. listopada 2018.god. nisu pristupili niti 1-tužitelj, niti 2-tužiteljica, niti pak njihovi punomoćnici, iako su uredno pozvani, a svoj nedolazak nisu opravdali.

 

      Na ročištu održanom 24. listopada 2018.god. je sud donio rješenje, s obzirom da su tužitelji u tužbi predložili provođenje vještačenja radi utvrđenja visine štete, po građevinskom vještaku, a na ročištu  održanom dana 10. srpnja 2018., na kojem je zaključen prethodni postupak, je sud donio odluku da će se odluka o potrebi provođenja građevinskog vještačenja donijeti nakon saslušanja stranaka, te s obzirom na činjenicu da na ročište na koje su pozvani uz napomenu saslušanja stranaka nisu pristupili niti tužitelji, niti njihov punomoćnik, a kako se ne bi stvarali daljnji nepotrebni troškovi, da se odbija dokazni prijedlog tužitelja radi provođenja građevinskog vještačenja.

 

     Stoga je sud na tom ročištu saslušao samo pristupjelog tuženika B. D. kao stranku u svrhu dokazivanja, zatim je izvršio uvid u dokumentaciju i nakon toga zaključio glavnu raspravu.

 

U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u  uplatnicu od 22.08.2017. (list 4 spisa), u opomenu komunalne naknade i naknade za uređenje voda (list 5 spisa), uplatnicu (list 6 spisa), salda konti karticu tvrtke M. plin d.o.o. (list 7 i 8 spisa), preslik uplatnica (list 9 i 10 spisa), račun tvrtke M. plin d.o.o. (list 11 spisa), preslik uplatnica (list 12 i 13 spisa), račun tvrtke M. vode d.o.o. (list 14 spisa), račun tvrtke M. plin d.o.o. (list 15 spisa), račun tvrtke M. vode d.o.o. (list 16 spisa), presliku uplatnica (list 17 i 18 spisa), račun tvrtke Međimurske vode d.o.o. (list 19 spisa), presliku uplatnice (list 20 spisa), račun tvrtke H. E. d.o.o. (list 21 do 23 spisa), preslik uplatnice (list 24 i 25 spisa), račune tvrtke P.-KOM d.o.o. (list 26 do 28 spisa), račun M. voda d.o.o. (list 29 i 30 spisa), u prijepis posjedovnog lista Odjela za katastar nekretnina P. (list 34 spisa), preslik izjave (list 37 spisa), saslušao je svjedoke M. Z. i B. M., te je saslušao tuženika B. D. kao stranku u svrhu dokazivanja.

 

Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev 1. i 2.-tužitelja neosnovan u cijelosti.

 

U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

U ovom postupku je sporno tko je vlasnik nekretnine -  stana u P., budući da je tuženik istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije.

 

Sporno je tko je i u kojem obliku sklopio ugovor o najmu stana.

 

Sporno je koliki je bio iznos mjesečne najamnine, tko je trebao plaćati režije, na koga su glasili računi za režije, te je sporno što nije plaćeno i da li je tuženik počinio kakvu štetu na spornom stanu.

 

Na navedene okolnosti su saslušani svjedoci, saslušan je tuženik i izvršen je uvid u dokumentaciju u spisu, a budući da se 1-tužitelj i 2.-tužiteljica nisu odazvali na ročište koje je bilo zakazano radi saslušanja stranaka.

 

Svjedok M. Z. je u svom iskazu izjavio da poznaje tuženika i poznata mu je kuća u P. gdje je jedno vrijeme tuženik živio s obitelji. Jednom prilikom mu je P. D. rekao da to nije njegova kuća, već od njegovog sina. Svjedoku nije poznato s kim je i u kojem obliku tuženik sklopio ugovor. Tuženik se s obitelji uselio u ljeto 2016.god., a iselio se odmah poslije zime 2017.god. Iz pričanja tuženika i supruge zna da su mjesečno plaćali 1.900,00 kuna što je obuhvaćalo i najam i režije. Kuća je bila u lošem stanju. Jednom je bio prisutan kad je supruga tuženika M. starijem gospodinu P. dala iznos od 1.900,00 kuna.

 

Svjedok B. M. je u iskazu navela da je tuženik njezin suprug, te su iznajmili kuću u P. od starijeg P., te su im odmah platili 5.900,00 kuna unaprijed, o čemu je predočila pisanu potvrdu i nakon mjesec dana su se uselili. Nikakav ugovor se nije sklapao. Kasnije je P. rekao da je to od njegovog sina. Koristili su samo dio kuće i dvorište. Dio namještaja su dovezli, a dio su koristili postojećeg. P. su mjesečno plaćali 1.900,00 kuna što je obuhvaćalo i najam i režije. Iz kuće su se iselili zbog maltretiranja P., te su se iselili krajem veljače 2017.god., a nije napravljen nikakav zapisnik o primopredaji. Sve su uredno platili i nisu ništa oštetili. Ubrzo nakon njih se u kuću uselio drugi stanar.

 

Sud je iskazima svjedoka povjerovao jer su dani životno i logično i u skladu su s ostalim dokazima koji su predani u spis.

 

Tuženik B. D. je u iskazu naveo da je sa tužiteljima P. D. i P. N. sklopio samo usmeni ugovor o najmu za kuću u P. Tužitelji nisu rekli čija je ta kuća, tek kasnije su saznali da je to kuća od njihovog sina. Iako su se dogovorili da trebaju kuću sa dvorištem, tužitelj D. im je rekao da smiju koristiti samo stan na prvom katu koji sastojao od dvije spavaće sobe, dnevne sobe, kuhinje, kupaonice velikog hodnika i terase, te im je rekao da smiju uzeti stvari sa tavana i da mogu koristiti dvorište. Ugovorena cijena najma kao i svih mjesečnih režija je iznosila mjesečno 1.900,00 kuna. U to vrijeme u P. cijena najma bez režija za takve slične nekretnine iznosila između 800,00 kuna i 1.500,00 kuna. Odmah prilikom usmenog dogovora i to mjesec dana prije useljenja je tužiteljima dao kaparu od 4.000,00 kuna, i unaprijed 1.900,00 kuna za jedan mjesec najma i režija. S obitelji se u taj stan u toj kući uselio krajem lipnja 2016. godine. U taj stan su donijeli nešto svojeg namještaja, nešto su koristili postojeće. Tih 1.900,00 kuna za najam i režije mjesečno su redovno plaćali na način da su gotovinu dali bilo tužitelju D. P. bilo njegovoj supruzi N. Zadnji iznos od 1.900,00 kuna za najam i režije su platili u siječnju 2017. godine što je bilo za veljaču 2017. godine, plaćali su unaprijed za slijedeći mjesec. Tuženik se s obitelji iselio iz tog stana krajem veljače 2017. godine, sa svim svojim stvarima, za sve mjesece što su bili tamo su sve uredno platili. Prilikom iseljenja nisu ništa potpisivali, odmah je dao jedan ključ tužitelju D. P.. Iselili su se prvenstveno zbog maltretiranja 1-tužitelja. Tuženik nije vidio račune za režije, niti na čije su ime isti. Taj stan je bio u lošem stanju, a tuženik tvrdi da ništa od toga što navode tužitelji niti on niti njegova obitelj nisu oštetili. Prilikom plaćanja najamnine se znala biti prisutna njegova supruga M. B., nekad je bila prisutna kuma R. M., a jednom je bio prisutan i M. Z..

 

Tuženik je u svojem iskazu ostao kod navoda iznesenih tijekom postupka.

 

Člankom 4. Zakona o najmu stanova (Narodne novine RH broj 91/96, 48/98-Odluka USRH, 66/98 - ispravak Odluke USRH i 22/06 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme spornog najma) je određeno u st. 1. da se ugovor o najmu stana sklapa s jednom osobom, a iznimno s oba bračna druga, a u st. 2. da se ugovor o najmu stana sklapa u pisanom obliku.

 

Dakle, ugovor o najmu stana ne treba biti ovjeren kod javnog bilježnika, već samo treba biti sklopljen u pisanom obliku.

 

Tužitelji su u samoj tužbi naveli da su sa tuženikom sklopili samo usmeni ugovor o najmu stana.

 

Dakle, sporni Ugovor o najmu nije sklopljen u zakonom propisanoj formi ( pisanoj ) i to sukladno Zakonu o najmu stanova koji određuje pisanu formu, pa je stoga isti ništetan sukladno čl. 290. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, sada i 29/18 ) koji u st. 1. propisuje da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo, a što ovdje nije slučaj.

 

Tuženik je istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije jer tužitelji nisu niti vlasnici niti posjednici spornog stana.

 

Sud je utvrdio uvidom u Prijepis posjedovnog lista za nekretninu i to česticu broj …,  …, … i … k.o. P., gdje se nalazi sporan stan u kući, utvrdio da je ista upisana kao posjed P. K. iz P.

 

Tužitelji navedene navode tuženika nisu ničim osporili, niti su sudu predočili dokaze da su 1. i 2. tužitelji vlasnici ili posjednici sporne nekretnine gdje se nalazi stan.

 

Dakle, sud je utvrdio da tužitelji P. D. i P. N. nisu niti vlasnici niti posjednici nekretnine u kojoj se nalazi sporni stan.

 

Tako je u cijelosti osnovan prigovor promašene aktivne legitimacije koji je istaknuo tuženik.

 

Osim toga, tužitelji u tužbi uopće ne navode razdoblje za koje nije plaćena najamnina, navode samo ukupan dug s ovog osnova u iznosu od čak 9.000,00 kuna. Osim toga tuženik se iselio još 24. veljače 2017.god. što tužitelji sami navode u tužbi, dakle nakon samo par mjeseci najma.

 

Tuženik navodi da je cijena najma u iznosu od 1.900,00 kuna mjesečno obuhvaćala stanarinu i režiju, sukladno dogovoru stranaka. Tužitelji navedeni navod nisu ničim osporili, niti pak su pristupili na ročište koje je zakazano radi saslušanja stranaka.

 

Tuženik je predao u spis Potvrdu od 24. svibnja 2016.god. gdje je navedeno da je supruga tuženika dala polog u iznosu od 4.000,00 kuna i stanarinu u iznosu od 1.900,00 kuna. Tužitelji se nisu očitovali, niti pak su objasnili koji dio najamnine (za koje razdoblje ) tuženik nije platio.

 

Što se tiče mjesečnog iznosa od 1.900,00 kuna sud smatra da su istim bili obuhvaćeni i najamnina i režije, kako tvrdi tuženik, a s obzirom na opće poznatu činjenicu o visini najma u gradu P., koji grad je manji i nema takve potražnje za najmom stambenog prostora, te iznosima mjesečnih režija za stambeni prostor u gradu P. u spornom razdoblju.

 

Valja istači da se dugovanje s osnova režija odnosi na mjesece lipanj, srpanj i kolovoz 2017.god. kada se tuženik već iselio iz stana prema navodima samih tužitelja jer su tužitelji u samoj tužbi naveli da se tuženik iselio dana 24. veljače 2017.god., a promašena je aktivna legitimacija i za režije jer svi računi glase na K. P., a ne na tužitelje, uz napomenu da nije bitno tko je račun za režije platio, nego na koga račun glasi ( tko je obveznik plaćanja računa i kao takav evidentiran kod pružatelja usluga za struju, vodu, plin, odvoz otpada i sl. ).

 

Tuženik osporava navode o oštećenjima u stanu, kao i osnov i visinu štete jer tužitelji ničim ne dokazuju da je šteta uistinu nastala od strane tuženika, te osporava da bi usmeno obećao plaćanje najamnine i naknade štete.

 

Tužitelji se nisu očitovali na ove navode, a s obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen zbog nedostatka aktivne legitimacije na strani 1. i 2. tužitelja s obzirom da je utvrđeno da nisu vlasnici niti posjednici stana, tako je odbijen i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete također zbog nedostatka aktivne legitimacije. Budući da ne postoji osnov za dosuđivanje naknade štete, tako se tijekom postupka nije utvrđivala niti visina eventualne štete sukladno čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 ) i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima.

 

S obzirom na obrazloženo, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev 1. i 2. – tužitelja, budući da isti nisu dokazali svoje navode niti osnovanost tužbenog zahtjeva, a temeljem čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku i odlučio kao u toč. 1. izreke ove presude.

 

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tuženik B. D. cijelosti uspio u parnici (u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ).

 

Sud je tuženiku priznao troškove parničnog postupka s osnova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/2012, 103/14, 118/14 i 107/15) i to sukladno vrijednosti predmeta spora ( 24.830,52 kuna ) za slijedeće radnje : sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr.8/1 ), zastupanje na ročištu 15.05.2018.god. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 9/1 ), zastupanje na ročištu 10.07.2018.god. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 9/1 ), zastupanje na ročištu 24.10.2018.god. u iznosu od 1.000,00 kuna (tbr. 9/1 ) i zastupanje na ročištu za objavu presude dana 21.11.2018.god. u iznosu od 500,00 kuna (tbr. 9/3 ), sve uvećano za pripadajući PDV sukladno Tbr. 42. Tarife, odnosno ukupno s osnova troškova zastupanja po punomoćnicima iznos od  5.625,00 kuna.

 

Tuženik do sada nije imao troškove s osnova sudskih pristojbi budući da je u cijelosti uspio u ovom sporu, a sukladno čl. 4. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH 26/03-pročišćeni tekst, 125/11, 157/13 i 110/15).

 

Tako ukupno priznati trošak tuženika B. D. iznosi 5.625,00 kuna, a na platež su obvezani 1.-tužitelj P. D. i 2-tužiteljica P. N. koji su izgubili spor.

 

Stoga je odlučeno kao u izreci.

 

U Čakovcu, 21. studenog 2018. godine

 

                                                                                                                  S U T K I N J A:

 

Valentina Varga Gombar

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 128/14- koji se primjenjuje ), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

 

O tom obavijest:

1. punomoćnici tužitelja ZOU R. i P. iz P.

2. punomoćnik tuženika J. M., odvjetnik iz Z.

 

1