U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici, po predsjedniku vijeća kao sucu pojedincu Josipu Bočkai, uz sudjelovanje zapisničara Dušice Špiranec, u kaznenom predmetu protiv okr. A. T., kojeg brani branitelj Ž. M., odvjetnik iz R., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. i 1. al. 4. K. zakona, povodom optužnice ODO u Virovitici br. K-DO-326/10-27 od 29. listopada 2012., nakon održane i zaključene javne rasprave 20. studenoga 2018., u prisutnosti zamjenice O. u V. M. K. te okr. i njegovog branitelja, istoga dana objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

O.. A. T., sin M. i M. r. B., rođen … godine u R., s prebivalištem u R., OIB: …, H., drž. RH, pomorski nautičar, sa SSS, sa završenom pomorskom školom, oženjen, otac dvoje djece od 16 i 14 godina, vojsku služio …, odlikovan Z. D. rata, zaposlen sa plaćom od oko … kn, suvlasnik u ½ dijela stana u R., neosuđivan,

 

temeljem čl. 453. toč. 3. Z. o k. p. (N. br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje Z./08),

 

 

oslobađa se optužbe

 

 

da bi:

              u vremenu od 01. siječnja 2008. do 31. prosinca 2009. godine u Virovitici, kao direktor T. d.o.o. sa sjedištem u V., obvezan na obračun i uplatu poreza, prireza, u namjeri da se to trgovačko društvo nepripadno i znatno materijalno okoristi, protivno čl. 45. Zakona o porezu na dohodak i čl. 13. st. 4. Pravilnika o porezu na dohodak, iako nisu ispunjeni uvjeti za isplatu neoporezivog terenskog dodatka zaposlenicima tvrtke isplaćivao terenski dodatak koji se tada smatrao plaćom, a da nije obračunao niti uplatio porez i poseban porez na dohodak i prirez u ukupnom iznosu od 703.548,05 kn, ostvarivši time za tvrtku A. nepripadnu dobit u vidu neplaćenih poreza i prireza u iznosu od 703.548,05 kn na štetu Državnog proračuna Republike Hrvatske,

 

d a k l e, da bi kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima uskratio sredstva koja im pripadaju, a kaznenim djelom pribavljena je znatna imovinska korist i postupao je s ciljem pribavljanja takove koristi,

 

              pa da bi time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju, opisano u čl. 292. st. 2. i 1. al. 4. Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje KZ/97), a kažnjivo po čl. 292. st. 2. KZ/97.

 

              Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećena Republika Hrvatska sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje se na parnicu.

 

Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 5. ZKP/08 te nužni izdaci okr. i nužni izdaci i nagrada branitelja okr. padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

Obrazloženje

 

 

ODO u Virovitici protiv okr. A. T. podiglo je optužnicu br. K-DO-326/10-27 od 29. listopada 2012., zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju opisano u čl. 292. st. 2. i 1. alineja 4. KZ/97, a kažnjivo po čl. 292. st. 2. KZ/97. U činjeničnom opisu kaznenog djela, u toč.1. optužnice, okr. A. T. stavljeno je na teret da je navedeno kazneno djelo počinio na način da je u vremenu od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2009. u Virovitici, kao direktor trgovačkog društva  A.K.Z. d.o.o. sa sjedištem u V., obvezan na obračun i uplatu poreza, prireza, doprinosa, u namjeri da se to trgovačko društvo nepripadno i znatno materijalno okoristi, protivno čl. 45. Zakona o porezu na dohodak, čl. 66. i 71. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja, čl. 23. i 24. Zakona o doprinosima i čl. 6. Zakona o posebnom porezu na plaće, mirovine i druge primitke, nije obračunao niti uplatio porez i prirez na dohodak u iznosu od 677.259,67 kn, doprinose za mirovinsko osiguranje I. i II. stup, doprinos za ozljede na radu, doprinos za zdravstveno osiguranje, doprinos za zapošljavanje u iznosu od ukupno 1.785.904,61 kn te posebni porez na dohodak u iznosu od 26.288,38 kn, ostvarivši time za tvrtku A. nepripadnu dobit u iznosu od ukupno 2.489.452,66 kn. U zakonskom opisu kaznenog djela naznačeno je da je okr. kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju poravnu osobu pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima uskratio sredstva koja im pripadaju, a kaznenim djelom pribavljena je znatna imovinska korist i postupao je s ciljem pribavljanja takve koristi.

 

Narečena optužnica bila je podnesena i protiv pravne osobe A. V., kojoj je u toč. 2. optužnice stavljeno na teret kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju opisano u čl. 292. st. 2. i 1. alineja 4. KZ/97 u svezi čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, jer da je djelom iz toč.1. optužnice, koje je prema navodima optužnice počinio okr. A. T. kao direktor, pravna osoba pribavila sebi nepripadnu dobit u navedenom iznosu od 2.489.452,66 kn. Pravomoćnim rješenjem ovog suda, posl. broj K-518/2012-38 od 23. siječnja 2017., u odnosu na pravnu osobu A. d.o.o. obustavljen je kazneni postupak temeljem odredbe čl. 380. st. 1. toč. 1. ZKP/08 uslijed odustanka državnog odvjetništva od optužbe, jer je pravna osoba rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru br. Tt-13/866-1 od 18. ožujka 2013. brisana iz sudskog registra.

 

Na raspravi održanoj 4. listopada 2018., nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja, zastupnica optužbe izmijenila je činjenični opis kaznenog djela, na način da se okr. sada stavlja na teret da je kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. i 1. alineja 4. KZ/97 počinio tako da je kao direktor trgovačkog društva A. d.o.o. sa sjedištem u V., obvezan na obračun i uplatu poreza i prireza, u namjeri da se to trgovačko društvo nepripadno i znatno materijalno okoristi, protivno čl. 45. Zakona o porezu na dohodak i čl. 13. st. 4. Pravilnika o porezu na dohodak, iako nisu ispunjeni uvjeti za isplatu neoporezivog terenskog dodatka, zaposlenicima tvrtke isplaćivao terenski dodatak koji se tada smatrao plaćom, a da nije obračunao niti uplatio porez i poseban porez na dohodak i prirez u ukupnom iznosu od 703.548,05 kn, ostvarivši time za tvrtku A. d.o.o. nepripadnu dobit u vidu neplaćenih poreza i prireza u iznosu od navedenih 703.548,05 kn na štetu državnog proračuna Republike Hrvatske. Djelomično je izmijenjen i zakonski opis kaznenog djela, na način da se okr. sada stavlja na teret da je navedeno kazneno djelo počinio jer da je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu pri izvršavanju obveza prema proračunima i fondovima uskratio sredstva koja im pripadaju, a kaznenim djelom pribavljena je znatna imovinska korist i okr. je postupao s ciljem pribavljanja takove koristi. Pravna kvalifikacija kaznenog djela ostala je neizmijenjena.

 

Očitujući se o izmijenjenoj optužnici okr. je izjavio da se ne smatra krivim.

 

U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Bjelovaru od 25. ožujka 2011., preslike Ugovora o radu uprave – direktora od 7. prosinca 2005., preslike Anexa br. 2 Ugovora o radu uprave – direktora od 30. travnja 2009., zapisnika Financijske policije, Postaja Osijek, Klasa: 47005/10-13/1, Ur. broj: 513-19-05-02-10-04 od 18. lipnja 2010. o obavljenom financijskom nadzoru zakonitosti, pravilnosti i pravodobnosti obračuna, prijava i uplata proračunskih prihoda kod proračunskog obveznika pravne osobe A. d.o.o., preslike poreznog rješenja Financijske policije Postaja Osijek, Klasa: UP/I-470-05/10-13/03, Ur. broj: 513-19-05-02-10-01 od 22. srpnja 2010., izviješća o solventnosti pravnog subjekta A.K.Z. d.o.o. od 7. studenoga 2010., zapisnika Porezne uprave, Područni ured Virovitica, Klasa: 471-02/10-01/74, Ur. broj: 513-07-10/10-2 od 6. srpnja 2010. o obavljenom inspekcijskom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja kod poreznog obveznika A. d.o.o., preslike rješenja o ovrsi Porezne uprave, Područni ured Virovitica, Ispostava Virovitica od 6. rujna 2010., vještačkog nalaza i mišljenja od 22. listopada 2012. knjigovodstvenog vještaka M. T., saslušanjem istog vještaka na raspravi, čitanjem preslike ugovora o radu uprave – direktora od 7. prosinca 2005., Poslovnika kvalitete trgovačkog društva A. d.o.o. od 20. rujna 2007., uz suglasnost stranaka čitanjem iskaza svjedoka I. V. sa zapisnika Županijskog suda u Bjelovaru broj Kio-33/11 od 22. ožujka 2012. i sa zapisnika ovog suda od 5. travnja 2013., čitanjem rješenja ovog suda broj K-518/2012-38 od 23. siječnja 2017., zapisnika Porezne uprave, Područni ured Virovitica Klasa: 471-02/13-01/419, Ur. broj: 513-07-10-12-2 od 6. lipnja 2013. o obavljenom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit, poreza na dohodak i doprinosa kod poreznog obveznika A. M. d.o.o. V., prekršajnog naloga Porezne uprave, Područni ured Virovitica, Služba za prekršajni postupak, Klasa: UP/I-740-04/13-02/104, Ur. broj: 513-07-10/13-4 od 28. listopada 2013., uvidom u spis Prekršajnog suda u Virovitici broj 3 G-1357/10, saslušanjem svjedoka I. V., Ž. D., Š. B., V. B., G. A. i V. R., uvidom u izvod iz kaznene evidencije (KE) za okr. te ispitivanjem okrivljenika.

 

Nije sporno, što proizlazi iz preslike Ugovora o radu uprave – direktora od 7. prosinca 2005. i Anexa br. 2 Ugovora o radu uprave – direktora od 30. travnja 2009., da je u inkriminiranom vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2009. okr. obnašao dužnost direktora trgovačkog društva A. d.o.o. sa sjedištem u V., Trg A. Naime, iz preslike Ugovora o radu uprave – direktora od 7. prosinca 2005. utvrđeno je da je Statutom društva A. d.o.o. okr. dana 14. listopada 2005. imenovan članom Uprave društva, dok je čl. 2. ugovora određeno da se ugovorom utvrđuju obveze i ovlaštenja okr. kao direktora društva za razdoblje od 7. prosinca 2005. do 7. prosinca 2007. U čl. 6. ugovora utvrđena su prava i ovlaštenja okr. kao direktora društva u odnosu na organiziranje, koordiniranje i kontrola cjelokupnog procesa rada, donošenje poslovnih odluka, odabiranje rukovodnog tima društva te raspoređivanje zaposlenika društva na radna mjesta. Anexom br. 2 Ugovora o radu uprave – direktora od 30. travnja 2009. izmijenjen je čl. 2. Ugovora o radu uprave – direktora od 7. prosinca 2005., na način da se obveze i ovlaštenja okr. kao direktora društva utvrđuju za razdoblje od 30. travnja 2009. do 30. travnja 2010., dok su ostali članci Ugovora ostali neizmijenjeni.

 

Nije sporno, što proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Bjelovaru od 25. ožujka 2011. (1567), da je u inkriminiranom vremenskom razdoblju okr. A. T. bio upisana kao odgovorna osoba i član uprave trgovačkog društva A. d.o.o., a da su kao članovi uprave društva bili upisani još i I. V. te Ž. D.. Nije sporno, što proizlazi spisa Prekršajnog suda u Virovitici broj 3 G-1357/10, da su okr., kao odgovorna osoba, te trgovačko društvo A. d.o.o., kao porezni obveznik, pravomoćno prekršajno kažnjeni zbog nepravilnosti koje su utvrđene u poreznom nadzoru vezano za obračunavanje, evidentiranje, prijavljivanje i plaćanje poreza i drugih javnih davanja, jer da u inkriminiranom vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2009. za poreznog obveznika nisu obračunati niti uplaćeni porez i prirez na dohodak, doprinosi za mirovinsko osiguranje za I. i II. stup, doprinosi za ozljede na radu, doprinosi za zdravstveno osiguranje, doprinosi za zapošljavanje te posebni porez na dohodak.

 

Nije sporno, što proizlazi iz zapisnika Financijske policije Postaja Osijek, Klasa: 47005/10-13/1, Ur. broj: 513-19-05-02-10-04 od 18. lipnja 2010. o obavljenom financijskom nadzoru zakonitosti, pravilnosti i pravodobnosti obračuna, prijava i uplata proračunskih prihoda kod proračunskog obveznika trgovačkog društva A. d.o.o. V., preslike poreznog rješenja Financijske policije Postaja Osijek, Klasa: UP/I-470-05/10-13/03, Ur. broj: 513-19-05-02-10-01 od 22. srpnja 2010. te zapisnika Porezne uprave, Područni ured Virovitica, Klasa: 471-02/10-01/74, Ur. broj: 513-07-10/10-2 od 6. srpnja 2010. o obavljenom inspekcijskom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja kod poreznog obveznika A. d.o.o., da u inkriminiranom vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2009. za poreznog obveznika trgovačko društvo A. d.o.o. nisu obračunati niti uplaćeni porez i prirez na dohodak, doprinosi za mirovinsko osiguranje za I. i II. stup, doprinosi za ozljede na radu, doprinosi za zdravstveno osiguranje, doprinosi za zapošljavanje te posebni porez na dohodak. Navedena utvrđenja potvrđena su provedenim knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku M. T., koji je u vještačkom nalazu i mišljenju od 22.10.2012. naveo da je u prikazanim izračunima (tabelarni prikaz pojedinačno po radnicima) utvrđeno da neoporezovani iznos bruto plaća iznosi ukupno 4.800.818,88 kn, da porezi i doprinosi na tako utvrđeni bruto iznos plaća iznose ukupno 2.489.452,66 kn, i to doprinos za mirovinsko osiguranje za I. stup (15,00%) 720.122,83 kn, doprinos za mirovinsko osiguranje za II. stup (5,00%) 240.040,94 kn, porez i prirez na dohodak 677.259,67 kn, doprinos za zdravstveno osiguranje (15,00%) 720.122,83 kn, doprinos za ozljede na radu (0,50%) 24.004,09 kn, doprinos za zapošljavanje (1,70%) 81.613,92 kn, posebni porez na dohodak (krizni) od 2,00% u iznosu od 12.156,02 kn te od 4,00% u iznosu od 14.132,36 kn. Za navedene neobračunate i neuplaćene poreze i doprinose oštećen je državni proračun u iznosu od ukupno 2.489.452,66 kn. Iz preslike rješenja o ovrsi Porezne uprave, Područni ured Virovitica, Ispostava je Virovitica od 6. rujna 2010. utvrđeno je da radi prisilne naplate utvrđenih iznosa neplaćenog poreza, prireza i doprinosa protiv trgovačkog društva A. d.o.o. V. pokrenut ovršni postupak. Obveze prema državnom proračunu sa osnove neobračunatih i neuplaćenih poreza i obveza na neosnovano isplaćene terenske dodatke utvrđene su na način da su isplaćeni terenski dodaci uzeti kao neto plaća i pridodani isplaćenoj neto plaći te je zatim utvrđen novi bruto iznos plaće kao osnovica za izračun pripadajućih poreza i doprinosa, što je poimenično prikazano u tabelama koje su sastavni dio nalaza. T. društvo A. d.o.o. V. nije moglo isplaćivati terenski dodatak na način kako se to činilo u inkriminiranom razdoblju s obzirom na odredbe Pravilnika o porezu na dohodak, prema kojima se terenski dodatak ne može isplaćivati radniku čije je prebivalište ili boravište udaljeno manje od 30 km od mjesta rada. Ukoliko su takve isplate izvršene one se smatraju neto dohotkom i podliježu obvezi plaćanja poreza na dohodak. Isplaćeni terenski dodaci pribrojeni su neto plaći radnika koji su primali takove terenske dodatke te je temeljem tako zbrojenih isplata utvrđen novi bruto iznos kao osnovica za obračun poreza i doprinosa.

 

S obzirom da se izmijenjenom optužnicom okr. stavlja na teret da je kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. i 1. alineja 4. KZ/97 počinio na način da je kao direktor trgovačkog društva A. d.o.o., u namjeri da se to trgovačko društvo nepripadno i znatno materijalno okoristi, protivno čl. 45. Zakona o porezu na dohodak i čl. 13. st. 4. Pravilnika o porezu na dohodak, iako nisu ispunjeni uvjeti za isplatu neoporezivog terenskog dodatka, zaposlenicima tvrtke isplaćivao terenski dodatak koji se tada smatrao plaćom, a da nije obračunao niti uplatio porez i poseban porez na dohodak i prirez u ukupnom iznosu od 703.548,05 kn, irelevantna su utvrđenja koja se odnose na neobračunavanje i neplaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje za I. i II. stup te neobračunavanje i neplaćanje doprinosa za ozljede na radu i doprinosa za zapošljavanje. Ostalo je sporno da li je okr., kao direktor i odgovorna osoba trgovačkog društva A. d.o.o., bio u obvezi obračunavati i uplaćivati porez i prirez na dohodak za navedeno trgovačko društvo te da li je okr., u namjeri da se navedeno trgovačko društvo nepripadno i znatno materijalno okoristi, postupio protivno čl. 45. Zakona o porezu na dohodak i čl. 13. st. 4. Pravilnika o porezu na dohodak, iako nisu bili ispunjeni uvjeti za isplatu neoporezivog terenskog dodatka zaposlenicima tvrtke isplaćivao terenski dodatak koji se tada smatrao plaćom, a da nije obračunao niti uplatio porez i poseban porez na dohodak te prirez u ukupnom iznosu od 703.548,05 kn, čime da je za trgovačko društvo A. d.o.o. pribavljena nepripadna dobit u navedenom iznosu.

 

Na te sporne okolnosti izvedeni su dokazi čitanjem vještačkog nalaza i mišljenja od 22. listopada 2012. knjigovodstvenog vještaka M. T., saslušanjem istog vještaka na raspravi, čitanjem Poslovnika kvalitete trgovačkog društva A. d.o.o., uz suglasnost stranaka čitanjem iskaza svjedoka I. V. sa zapisnika Županijskog suda u Bjelovaru broj Kio-33/11 od 22. ožujka 2012. i sa zapisnika ovog suda od 5. travnja 2013., čitanjem zapisnika Porezne uprave, Područni ured Virovitica Klasa: 471-02/13-01/419, Ur. broj: 513-07-10-12-2 od 6. lipnja 2013. o obavljenom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit, poreza na dohodak i doprinosa kod poreznog obveznika A. M. d.o.o. V., prekršajnog naloga Porezne uprave, Područni ured Virovitica, Služba za prekršajni postupak, Klasa: UP/I-740-04/13-02/104, Ur. broj: 513-07-10/13-4 od 28. listopada 2013., uvidom u spis Prekršajnog suda u Virovitici broj 3 G-1357/10, saslušanjem svjedoka I. V., Ž. D., Š. B., V. B., G. A. i V. R. te ispitivanjem okrivljenika.

 

Iz vještačkog nalaza i mišljenja od 22. listopada 2012. knjigovodstvenog vještaka M. T. i njegovog iskaza danog na raspravi utvrđeno je da je u inkriminiranom vremenskom razdoblju zaposlenicima trgovačkog društva A. d.o.o. isplaćivan terenski dodatak koji se tada smatrao plaćom, a da nije obračunat niti uplaćen porez i poseban porez i prirez na dohodak u navedenom iznosu od 703.548,05 kn. Obveze prema državnom proračunu s osnove neobračunatih i neuplaćenih poreza na neosnovano isplaćene terenske dodatke utvrđene su na način da su isplaćeni terenski dodaci uzeti kao neto plaća te pridodani isplaćenoj neto plaći, da bi potom utvrđen novi bruto iznos plaće kao osnovica za izračun pripadajućih poreza i doprinosa, što se poimenično prikazuje u tabelama, koje su sastavni dio nalaza. T. društvo A. d.o.o. nije moglo isplaćivati terenski dodatak na način kako se to činilo u inkriminiranom razdoblju, s obzirom na odredbe Pravilnika o porezu na dohodak, prema kojima se terenski dodatak ne može isplaćivati radniku čije je prebivalište ili boravište udaljeno manje od 30 km od mjesta rada. Ukoliko su takove isplate izvršene, one se smatraju neto dohotkom i podliježu obvezi obračunavanja i plaćanja poreza na dohodak. Objektivno je moguće da se radilo o pogrešnom tumačenju propisa, naime, odredba čl. 13. st. 4. Pravilnika o porezu na dohodak glasi „Terenski dodatak u tuzemstvu i inozemstvu isplaćuje se kada radnik boravi izvan mjesta svojega prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene jedinice poslodavca i kada poslodavac obavlja takvu vrstu djelatnosti koja je po svojoj prirodi vezana za rad na terenu (mjesto rada se razlikuje od mjesta sjedišta poslodavca ili njegove poslovne jedinice i mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika pri čemu je mjesto rada udaljeno od tih mjesta najmanje 30 km“. Dakle, ukoliko bi se ova odredba tumačila na način da je dovoljno da je mjesto rada udaljeno više od 30 km od sjedišta tvrtke poslodavca, može doći do zabune, što se vjerojatno u predmetnom slučaju i dogodilo. Osobno smatra da su odredbe propisa o pravima na isplatu terenskog dodatka dvojbene i da su prema njegovom stavu radnici imali pravo na terenski dodatak iz razloga što su iz svog prebivališta u najvećem dijelu gdje su samostalno živjeli ili živjeli sa obiteljima otišli u R. ili okolicu R. da bi za tvrtku sa sjedištem u V. mogli obavljati radni zadatak. Da bi radnici mogli raditi u R. oni su trebali naći smještaj, pošto im to poslodavac nije osigurao. Dakle, u tom kontekstu terenski dodatak ima smisla utoliko da služi za sufinanciranje smještaja radnika koji su otišli i boravili u Rijeci ili okolici R. da bi mogli obavljati svoj posao. Da im je poslodavac osigurao smještaj u tom slučaju ne bi imali pravo na terenski dodatak. Ukoliko bi terenski dodatak bio isplaćen dnevno u visini od 170,00 kn, tada je to porezno dopustiv trošak, ne smatra se osobnim primanjem, dakle plaćom, i na njega se ne obračunava porez i doprinosi iz i na plaću, porez i doprinos obračunavaju se i plaćaju na onaj iznos koji prelazi navedenih 170,00 kn. Misli da terenski dodaci nisu isplaćivani radnicima i da nisu premašivali iznos od 170,00 kn te u tom slučaju nije ni postojala obveza obračuna poreza na tako isplaćene iznose terenskih dodataka. Vještak je istaknuo da prilikom vještačenja nije mogao utvrditi da li su terenski dodaci zaposlenicima isplaćivani, naime, nije imao prilike vidjeti osobne porezne prijave zaposlenika, tako da ne može reći da li su terenski dodaci, odnosno obračun poreza na njih, prikazani u poreznim prijavama. U spisu su priložene kartice iz kojih je vidljivo kolika je bila neto i bruto plaća, koje kartice međutim nisu obračuni plaća, naime, samo u obračunima plaća vidi se koliki je bruto iznos plaće, pripadajući porezi i doprinosi iz bruto plaće i doprinosi na neto plaću. Takvih obračunskih lista u spisu nema i tijekom vještačenja ih nije mogao pribaviti, međutim iz financijskog izvješća Financijske policije vidljivo da su porezne obveze na plaće podmirene za 2008. godinu i prvu polovicu 2009. godine. Porezi i doprinosi, kako je navela Financijska policija za 2008. godinu i prvu polovicu 2009. godine, plaćeni su na redovno isplaćivanu plaću, no nije mogao utvrditi da li je bilo što uplaćeno za drugu polovicu 2009. godine, gdje i financijska policija konstatirala da je tvrtka prestala plaćati poreze i doprinose iz i na plaću. Za obračunate poreze i doprinose na nepriznate terenske dodatke nema informaciju da je bilo što po tome plaćeno, iako misli da ukoliko je nešto sa te osnove bilo plaćeno, tada bi ti bilo priznanje da su to bili nelegalno isplaćeni terenski dodaci, a s obzirom da nisu platili oni to i osporavaju i to i je razlog zbog čega nisu platili.

 

Svjedok I. V. iskazao je da je podatke o terenskim radnicima i popis radnika gdje je tko radio dobivao poštom iz R., a popise su sačinjavali njihovi poslovođe i šefovi radilišta koji su ih vodili. Provjerio je da isti sukladno zakonu imaju pravo na terenski dodatak, jer su radili izvan sjedišta tvrtke koje je bilo udaljeno više od 30 km, razgovarao je s g. T. i odlučili su da ljudima mogu isplatiti terenski dodatak. Terenski dodatak su isplaćivali svima onima koji su radili na terenu koji je bio udaljen više od 30 km od sjedišta tvrtke. Podatke o udaljenosti crpio je upravo iz podataka spomenutih voditelja gradilišta koji su ga izvješćivali, a sama gradilišta su bila udaljena 30 km od sjedišta društva, dok su radnici bili sa cijelog područja RH, pa čak i iz inozemstva, odnosno B., M., K.. Imao je uvida u poreznu karticu tih radnika i gdje radnik zaista boravi, ali nije imao točan podatak o njegovom smještaju. U poreznu karticu na koju je radnik prijavljen naznačena je stvarna adresu, koju nije provjeravao. Prema njegovom mišljenju terenski dodatak isplaćivan je u skladu sa zakonom i to isplatom dijelom u gotovini, a dijelom na tekući račun, jer zakon dopušta obje mogućnosti. Terenski dodatak knjigovodstvo u tvrtki evidentiralo je kao trošak tvrtke. Na upit da li je terenski dodatak trebalo oporezovati, naveo je da je prateći propise o tome utvrdio da terenski dodatak ne predstavlja oporeziv dio, da ne ulazi u plaću kao takav i da ga dakle nema potrebe obveze oporezivati, niti na njega plaćati doprinose. Terenski dodatak isplaćivan je sukladno zakonu u iznosu od 170,00 kn dnevno, koji iznos ne podliježe obračunu poreza ili doprinosa. Na upita da li mu je okr. ikada dao nalog za terenski dodatak i njegov obračun, istaknuo je da je u internim spisima i u opisu njegovih poslova stajalo da on obračunava terenski dodatak sukladno zakonu i propisima te da okr. nije utjecao na njega da isplaćuje terenski dodatak određenim ljudima u određenoj visini za određen poslove, tu je bio samostalan i radio je sukladno propisima i svojoj struci. T. A. nije osigurala smještaj radnicima u R., okrivljeniku nije isplaćivan terenski dodatak nego dnevnice, nije mu poznato kolika je bila njegova plaća. Koliko zna okrivljeniku nije isplaćivan dio dobiti tvrtke na kraju godine. Dnevnica i plaća okrivljeniku je isplaćivana na tekući račun, nikakva gotovina nije bila isplaćivana. Osim ovako evidentiranih prihoda drugih prihoda okr. u ovoj firmi nije imao.

 

Svjedok Ž. D. iskazao je da su ga u svezi obračunatog poreza i doprinosa na terenske dodatke kontaktirali I. V. i okr. te su izveli zaključak da su oni poslovali sukladno zakonu. Okr. je bio direktor, I. V. je bio knjigovođa koji je to sve vodio, a on i I. Š. su bili savjetnici direktora. Knjigovodstvenu dokumentaciju potpisivao je I. V., a drugu dokumentaciju misli da je potpisivao okr. Na upit tko je dao nalog za isplatu terenskih dodataka naveo je da je I. V. bio na čelu računovodstva, da je znao propise i znao kako treba poslovati i kako isplaćivati terenske dodatke, dok se okr. nalazio u R. te je povremeno dolazio u V. kako bi eventualno vršio nekakva potpisivanja, ali misli da je dolazio najvjerodostojnije kako bi u dokumentaciji provjerio tko je vršio potpisivanje. Njegov posao savjetnika je bio da pronalazi poslove, I. Š. te okr. i on sam su obilazili gradilišta koja su imali diljem Hrvatske. Što se tiče terenskih dodataka znao je da se isplaćuju svima onima koji su udaljeni preko 30 km od sjedišta firme, a gotovo sva  gradilištima su toliko bila udaljena od sjedišta, odnosno bili su i 300 km udaljeni od sjedišta. Terenski dodatak jedino nisu isplaćivali onima koji su se nalazili u sjedištu tvrtke. Sada se nalazi u tvrtki A. M. d.o.o. i član je uprave i savjetnik direktora. I. V. je poslove računovodstva započeo raditi 2009. Godine, kada su prešli u ovu drugu tvrtku A. M. d.o.o., prije se tu i nije puno radilo. Okr. je rekao da treba raditi posao sukladno zakonu i ništa više, misli da se sve radilo po zakonu.

 

Svjedok Š. B. iskazao je da je dvije godine bio zaposlenik A. d.o.o., a rad je obavljao u društvu R. na radnom mjestu brodomontera. U vrijeme kada je obavljao ovaj rad imao je prijavljenu adresu prebivališta u R. i do mjesta rada ova adresa udaljena je otprilike 1,5 km. S obzirom na protek vremena nije se mogao očitovati o tome da li mu je od strane poslodavca isplaćivan kakav terenski dodatak, samo zna da je plaću za svoj rad u to vrijeme uredno i na vrijeme primao. Nije mu poznato da li su i drugi djelatnici koji su radili u R. primali kakav terenski dodatak, samo zna da je u to vrijeme radio na radnom mjestu gdje su bili mahom svi zaposlenici iz R., a za ostale djelatnike koji su dolazili iz daljeg područja nema saznanja da li su primali kakav terenski dodataka. U svakom slučaju plaću koju je u to vrijeme primao poslodavac mu je isplaćivao isključivo na račun, a ne isplatom na ruke. Okr. poznaje samo utoliko što se sjeća da je došao kod njega u tvrtku A. sa sjedištem na V., gdje je došao radi potpisivanja ugovora o radu. Okr. mu nikada nije davao nikakve sugestije ili upute vezano za njegov rad. Osoba koja ga je konkretno raspoređivala na radno mjesto je bio M. K., misli da je u to vrijeme isti bio poslovođa, a evidenciju o njegovom radu, odnosno vremenu početka i završetka rada vođena je na način da je dolaskom na posao u R. na uređaju tzv. šihterica provlačio karticu, a evidencija o njegom dolasku i provedenom vremenu na radnom mjestu bila je vođena i od strane spomenutog M. K..

 

Svjedok V. B. iskazao je da je od 2009. ili 2010. godine dana bio zaposlenik tvrtke A. d.o.o. 2009. u trajanju od godinu dana, a rad na radnom mjestu zavarivača u to vrijeme obavljao je u brodogradilištima L. u R., u K. i T.. Za obavljeni rad u navedenim brodogradilištima od strane poslodavca osim plaće primao je i terenski dodatak s obzirom na udaljenost radnog mjesta od adrese stanovanja. Ne može se sjetiti u kojem mjesečnom iznosu je terenski dodatak dobivao, u svakom slučaju u navedenom razdoblju nije imao nikakvih primjedbi na iznos koju mu je isplaćivan na ime plaće. Što se tiče udaljenosti navedenih radnih mjesta od njegove adrese stanovanja naveo je da je K. udaljen od R. više od 30 km, T. je udaljen puno više, dok je brodogradilište L. iz R. udaljeno je od njegove adrese manje od 30 km. Okr. poznaje iz vremena kada je došao kako bi potpisao ugovor o radu sa tvrtkom A. d.o.o. iz V., naime, radi potpisivanja ovog ugovora došao je na adresu tvrtke A. u R. gdje je bio tada i okr. i obnašao je dužnost direktora navedene tvrtke. Što se tiče tko je određivao gdje će konkretno obavljati rad zavarivača, o tome je odlučivao šef konkretnog radilišta. Nije se mogao očitovati koliko vremena je unutar navedenih godinu dana na radu proveo u brodogradilištu L., odnosno brodogradilištu u K. i brodogradilištu u T., konkretno radno mjesto i obavljanja posla u tom razdoblju ovisilo je o samom poslu koji je trebalo obaviti. Obračun njegove plaće vršen u uredu tvrtke u V., podatke za obračun plaće navedenom uredu dostavljali su šefovi radilišta, nije mu poznato tko je navedenom uredu dostavljao podatke o terenskom dodatku koji mu je isplaćivan. Terenski dodatak isplaćivan mu je isključivo na račun, nije mu poznato da li mu je terenski dodatak bio obračunavan posebno na platnoj listi ili je bio već uračunat u iznos plaće koja mu je isplaćivana. Što se tiče terenskog dodatka koji mu je isplaćivan i na pitanje da li mu je poznato pod kojim uvjetima i koji kriteriji su morali biti zadovoljeni da bi se ostvarilo pravo na terenski dodatak, naveo je da je pravo na ovaj terenski dodatak ovisilo o tome kolika je bila udaljenost između radnog mjesta i adrese stanovanja zaposlenika, misli da je ta udaljenost trebala biti minimalno 30 km da bi se ostvarilo pravo na terenski dodatak.

 

Svjedokinja G. A., viši porezni revizor u Poreznoj upravi, Ured za velike porezne obveznike Osijek, iskazala je da je 2010. godine bila zaposlena kao viši inspektor u Ministarstvu financija, Financijska policija, Postaja Osijek te je u tom svojstvu 2010. zajedno s kolegom V. R. obavila financijski nadzor zakonitosti, pravilnosti i pravodobnosti obračuna, prijava i uplata proračunskih prihoda kod poreznog obveznika  A. d.o.o. V., o čemu je sačinjen zapisnik od 18. lipnja 2010. te ostaje kod svih utvrđenja i navoda koji su u tom zapisniku naznačeni. Što se tiče konstatacije u zapisniku na str. 37 da je za sve nepravilnosti utvrđenim nadzorom odgovorna osoba A. T., direktor navedenog poreznog obveznika A. d.o.o., i na pitanje na temelju kojih utvrđenja i činjenica je ova konstatacija navedena, odnosno na temelju kojih činjenica su utvrdili da je za sve utvrđene nepravilnosti odgovorna osoba A. T., navela je da se ova konstatacija temelji isključivo na utvrđenjima do kojih su došli temeljem uvida u izvod iz sudskog registra Trgovačkog suda, iz kojeg je bilo razvidno da je spomenuti A. T. u to vrijeme obnašao dužnost direktora, odnosno dužnost odgovorne osobe. Ne može se sjetiti da li su prilikom vršenja financijskog nadzora utvrđivali da li je A. T. kakvim konkretnim radnjama ili propustima bio odgovoran za nepravilnosti koje su utvrđene provedenim nadzorom. Kada su dolazili radi financijskog nadzora kod navedenog društva kao poreznog obveznika, o dolasku su izvijestili poreznog obveznika, odnosno sjeća se da su obavijest o dolasku uručili osobi koju su tamo zatekli, sada se više ne sjeća kojoj konkretno osobi su tu obavijest uručili. Inače, u praksi nije nužno da prilikom vršenja financijskog nadzora bude nazočan direktor, odnosno odgovorna osoba poreznog obveznika. Na pitanje na temelju čega su prilikom financijskog nadzora, kada su utvrđivali terenske dodatke, utvrdili adresu prebivališta svakog od djelatnika poreznog obveznika, odnosno na temelju čega su utvrdili radno mjesto svakog od tih djelatnika, iz čega su onda izveli zaključak da je udaljenost između adresa prebivališta tih djelatnika i adrese radnog mjesta bila manja od 30 km, navela je da se s obzirom na protek vremena sada više ne može sjetiti na temelju koje konkretne dokumentacije su prilikom nadzora utvrdili navedene činjenice, ali može potvrditi da se dokumentacija za svakog od djelatnika nalazila u jednom fasciklu u kojem su, koliko se može sjetiti, bile i PK kartice za svakog djelatnika i preslike njihovih osobnih iskaznica, ali to sa sigurnošću sada ne može potvrditi s obzirom na protek vremena. Na pitanje da li se terenski dodatak za djelatnike utvrđivao, odnosno nalazio podatak o tome u kakvim dokumentima, odnosno terenskim listama, navela je da se sjeća da je postojao neki popis ljudi u kojem su za svakog od djelatnika bile naznačeni iznosi isplata po osnovi terenskog dodatka, koliko se može sjetiti ti iznosi su bili naznačeni kao dnevni iznosi terenskog dodatka. Da je za svakog od djelatnika u tim terenskim listama bilo naznačeno da je izvršena isplata terenskog dodatka za svaki dan u iznosu od 170,00 kn, da li bi se u tom slučaju na tako isplaćeni iznos plaćao porez ili ne, navela je visina terenskog dodatka nije bitna, već je bitno da li je udaljenost stanovanja svakog djelatnika pa do adrese radnog mjesta veća ili manja od 30 km. Ukoliko bi se radilo o udaljenosti koja je manja od 30 km, tada bi se takav terenski dodatak smatrao dijelom plaće, a ukoliko je udaljenost veća na svaki tako isplaćeni terenski dodatak ne plaća se poseban porez, jer svaki radnik po tom osnovu ima pravo na isplatu terenskog dodatka i taj terenski dodatak nije oporeziv. Ne sjeća se da li su prilikom financijskog nadzora utvrdili na koji način je terenski dodatka djelatnicima poreznog obveznika isplaćivan, odnosno da li je terenski dodatak isplaćivan isplatom gotovog novca ili uplatom na njihove račune. Odgovorna osoba u pravnoj osobi poreznog obveznika morao je i trebao znati za terenske liste i dokumentaciju koja je s tim u svezi postojala, a da li je morao u svezi isplate tih terenskih dodataka djelatnicima potpisivati kakve dokumente je stvar organizacije unutar trgovačkog društva, odnosno dogovora između odgovornih osoba kako i na koji način će se obavljati ovaj posao oko isplate terenskih dodataka, odnosno tko će što od njih potpisivati. Misli da je žalba koja je podnesena protiv poreznog rješenja odbijena i da je donesena odluka u njihovu korist, no ja više ne zna kako i na koji način je taj konkretan predmet u konačnici završio, samo zna da je porezno rješenje postalo izvršno, nakon čega se tako izvršno rješenje šalje na zaduženje, odnosno da se proknjiži u Poreznoj upravi. Kaznenu prijavu koja je u ovom predmetu podnesena nije ona potpisala, tako da o njoj ne može ništa reći. Poznato joj je da se prilikom provođenja poreznog nadzora trebaju pozvati i ovlaštene osobe poreznog obveznika nad kojim se taj nadzor provodi. Na pitanje da li ima saznanja da su kod poreznog obveznika postojale tri odgovorne osobe, od kojih su dvije odgovorne osobe bile i članovi uprave, a samo jedna odgovorna osoba nije bila član uprave društva, koja je navedena treća po redu kao odgovorna osoba, navela je da se ne može sjetiti svih ovih podataka, u svakom slučaju na pitanje iz kojeg razloga bi se tek protiv treće osobe upisane u sudskom registru kao odgovorne osobe podnosila kaznena prijava i po kojem kriteriju bi se uopće utvrđivalo da bi upravo ta osoba bila odgovorna za utvrđene nepravilnosti, navela je da ona nije podnijela kaznenu prijavu i dakle ne zna na temelju kojih kriterija je kaznena prijava podnesena protiv okr., pretpostavlja da se prilikom vršenja poreznog nadzora od nekog u trgovačkom društvu poreznog obveznika došlo do saznanja da bi odgovorna osoba u ovom konkretnom slučaju bila osoba protiv koje je podnesena kaznena prijava. Nema saznanja da li je nakon provedenog poreznog nadzora protiv sve troje odgovornih osoba poreznog obveznika podnesen prekršajni nalog. Ne sjeća se na temelju kojih podataka su prilikom vršenja poreznog nadzora utvrđivali udaljenost adresa prebivališta djelatnika poreznih obveznika u odnosu na njihovo mjesto rada. Misli da su za djelatnike poreznog obveznika postojale tjedne promjene njihovih radnih mjesta, u to vrijeme postojala su dva ili tri brodogradilišta gdje su ti djelatnici radili. Poznato joj je da je porezni obveznik A. d.o.o. svoj dio financijskog poslovanja obavljao u S., a da je proizvodni pogon, odnosno proizvodnja bila u R.. Prilikom vršenja poreznog nadzora nije utvrđivala tko je od odgovornih osoba poreznog obveznika bio u uredu u R. gdje se vršila proizvodnja. Ostala je kod navoda koji su naznačeni u zapisniku o provedenom poreznom nadzoru u dijelu gdje je između ostalog navedeno da su djelatnici obavljali rad u brodogradilištu R. i „V. L.“ u K., naime, ako je to tako navedeno i naznačeno u zapisniku da onda ostaje kod tih navoda.

 

Svjedok V. R., zaposlen u Ministarstvu financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak na radnom mjestu samostalni izvršitelj – specijalist, iskazao je da je 2010. godine kao viši inspektor bio zaposlen u Financijskoj policiji, Postaja Osijek. Na pitanje na temelju kojih utvrđenja je prilikom poreznog nadzora u zapisniku o provedenom poreznom nadzoru konstatirano, između ostalog, da je za sve utvrđene nepravilnosti odgovorna osoba A. T., naveo je da se ovdje radi prije svega o tzv. objektivnoj odgovornosti prema poreznim propisima, što znači da se ta odgovornost utvrđuje na temelju podataka do kojih su došli o upisu odgovorne osobe u sudski registar, iz kojeg su utvrdili koja osoba je u vremenskom razdoblju vršenja poreznog nadzora bila odgovorna osoba kod poreznog obveznika, odnosno točnije rečeno koja osoba je bila odgovorna osoba u vrijeme kada su učinjene utvrđene nepravilnosti. Kada se detaljnije čita zapisnik o provedenom poreznom nadzoru tada se može vidjeti da se odgovornost odgovorne osobe isključivo temelji na prekršajnim odredbama o prekršajnoj odgovornosti, u takvim slučajevima se prekršajna prijava podnosi i protiv poreznog obveznika, odnosno trgovačkog društva i protiv odgovorne osobe. Nema saznanja da li je u ovom konkretnom slučaju podnesena prekršajna prijava protiv odgovornih osoba, no s obzirom na provedeni porezni nadzor i utvrđene nepravilnosti vjeruje da je takva prekršajna prijava bila podnesena. Prilikom vršenja poreznog nadzora nisu provodili nikakve posebne radnje na utvrđivanju da li je u ovom konkretnom slučaju okr. kao odgovorna osoba poreznog obveznika svojim konkretnim radnjama ili eventualno propustima bio odgovoran za utvrđene nepravilnosti. Bilo je nekakvih uputa da se provjere ugovori koje je ovaj porezni obveznik kao kooperant zaključivao sa tzv. sjevernim brodogradilištima, no provjerom tih ugovora nisu utvrdili nikakve nepravilnosti, odnosno da bi ovi ugovori bili nezakoniti. Na terenske dodatke koji su djelatnicima poreznog obveznika isplaćivani u iznosu od 170,00 kn po zakonu se ne plaćaju porezi i prirezi, radi se o neoporezivom dijelu izdataka, a za iznos koji bi bio veći od 170,00 kn do iznosa isplaćenog terenskog dodatka plaća se po zakonu propisani porezi i prirezi. Prilikom utvrđivanja i provjere isplaćenih terenskih dodataka za djelatnike poreznog obveznika provjeravali su i određene tablice sa popisima ljudi kojima je isplaćivan terenski dodatak, a koje tablice su bile sačinjene od strane njihovog šefa, odnosno vođe grupe, prema kojim podacima je bilo vidljivo za koliko dana je svakom od tih djelatnika bio isplaćivan terenski dodatak, koji podaci su se kasnije koristili za knjigovodstveni obračun radi isplate terenskog dodatka. U ovom konkretnom slučaju okolnosti su bile malo složenije vezano za utvrđivanje ovih podataka, s obzirom da je sjedište poreznog obveznika faktički bilo u S., dok je u sudskom registru sjedište bilo upisano u V., a djelatnici poreznog obveznika su tada radili uglavnom u brodogradilištima kod R.. Za svakog od tih djelatnika bilo je potrebno utvrditi koliko je bila udaljenost od njihove adrese boravišta, odnosno prebivališta, pa do adrese njihova rada, s tim da je i tu bilo određenih problema s obzirom da su ti djelatnici radili u raznim brodogradilištima, odnosno konkretno radilo se o brodogradilištima u K., R. i U. u P., pa je za svakog od tih radnika bilo nužno utvrditi da li je adresa njihovog boravišta ili prebivališta bila veća ili manja od 25 km. Sada se ne može više očitovati da li je u to vrijeme bila bitna udaljenost od mjesta boravišta radnika pa do mjesta rada 25 ili 30 km, odnosno ne može se očitovati koja točno udaljenost je bila propisana kao minimalna udaljenost na temelju čega bi radnik imao pravo na terenski dodatak. U svakom slučaju ukoliko bi ta udaljenost bila manja od 25, odnosno 30 km, tada bi djelatnik imao pravo na terenski dodatak i taj terenski dodatak bi bio oporeziv. Ukoliko je ta udaljenost bila veća od 25, odnosno 30 km, tada je terenski dodatak oporeziv samo u iznosu koji je veći od navedenih 170,00 kn. Ne može reći na temelju kojeg kriterija, odnosno kojih utvrđenja je u zapisniku o provedenom poreznom nadzoru upravo okr. označen kao odgovorna osoba poreznog obveznika, sve to pod uvjetom da su, kako mu se to u pitanju naznačilo, u sudskom registru bile upisane još dvije osobe kao odgovorne osobe istog poreznog obveznika prezimena Š. i D.. Može samo pretpostaviti da je moguće da je okr. u sudskom registru bio upisan kao odgovorna osoba. Prilikom provođenja poreznog nadzora nisu pozivali okr. radi sudjelovanja u postupku niti su mu dostavljali obavijesti. Porezni nadzor proveden je u nazočnosti druge odgovorne osobe poreznog obveznika, čije ime mu nije poznato, odnosno sada se ne može sjetiti imena te osobe, ali ta osoba je navedena u zapisniku. Tijekom poreznog nadzora od okr. nisu tražili nikakva objašnjenja ili nekakve podatke.

 

Sud nije posebnom cijenio izviješća o solventnosti pravnog subjekta A. d.o.o. od 7. studenoga 2010., jer činjenica da li je trgovačko društvo u inkriminirano vrijeme bilo solventno, s obzirom na činjenični opis kaznenog djela i inkriminirane radnje koje su okr. izmijenjenom optužnicom stavljene na teret, nije od relevantnog značaja u utvrđenje odlučnih činjenica.

 

U svojoj obrani okr. je naveo da je u inkriminiranom vremenskom razdoblju obnašao dužnost direktora trgovačkog društva A. d.o.o., a da su osim njega odgovorne osobe u društvu kao članovi uprave bili Ž. D. i I. V.. Ne smatra se krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret, jer je u trgovačkom društvu obnašao dužnost direktora za proizvodnju u uredu u R. i nije bio odgovoran za financijsko knjigovodstveno poslovanje društva, na što ukazuje i činjenica da o provođenju poreznog nadzora uopće nije bio obaviješten niti je pozivan da kao odgovorna osoba sudjeluje u tom postupku. Istaknuo je da se ured za proizvodnju nalazio u R., dok su se članovi uprave Ž. D. i I. V. nalazili u uredu u sjedištu tvrtke u V., s tim da je u njegovom ugovoru za direktora, za razliku od ranije zaključenog ugovora, sada naznačeno da direktor proizvodnje u Rijeci nije odgovoran za financijsko knjigovodstveno poslovanje navedene tvrtke. Što se tiče Poslovnika kvalitete trgovačkog društva A. d.o.o. istaknuo je da se tu radi o tome da je uvođenjem tzv. ISO9001 (Internacionalni standard kvalitete) za svakog pojedinog radnika točno utvrđena odgovornost unutar same tvrtke. Cijeli niz godina koliko traje ovaj postupak pitao se na temelju kojeg internog akta trgovačkog društva A. d.o.o. se njemu stavljaju na teret inkriminirane radnje. Uvjerenja je da ukoliko je došlo do neobračunavanja i neplaćanja poreza na isplaćene terenske dodatke radnicima da to nije učinjeno s namjerom, jer ne može vjerovati da bi I. V., koji je bio stručan i iskusan u knjigovodstveno financijskim poslovima, to učinio namjerno, odnosno ne može vjerovati da bi netko od njih kao odgovornih osoba u tvrtki donio odluku da se terenski dodatak isplaćuje dijelom na ruke, a dijelom na tekući račun. Terenski dodaci radnicima su isplaćivani isključivo na tekući račun i upravo stoga smatra da u konkretnom slučaju nije bilo nikakve namjere niti s njegove strane, a niti od strane Ž. D.. Trgovačko društvo A. d.o.o. u smislu svog poslovanja bilo je uređeno tako da se u uredu u R. obavljalo tehničko komercijalno poslovanje, a u uredu u Virovitici financijsko kadrovsko. To su bili stalni uredi, dok su radilišta na kojima su radnici radili bila privremena, dakle, radnici su odlazili na pojedina radilišta za vrijeme dok je bilo potrebno obaviti kakav posao, a zatim bi se odlazilo na druga radilišta. Trgovačko društvo A. d.o.o. bilo je registrirano sa sjedištem ureda u V., no stvarno je ured svoje poslovanje obavljao u S., jer je jedan od vlasnika Ž. D. inače iz S., a isto tako u S. živi i spomenuti I. V., koji je obavljao knjigovodstveno računovodstvene poslove, koji te iste poslove i danas obavlja u tvrtki A. d.o.o. U inkriminiranom vremenskom razdoblju od 10. siječnja 2008. do 31. prosinca 2009., u pogledu njegove imovine, a vezano za njegov rad u tvrtki A. d.o.o., nije došlo do nikakvog poboljšanja u smislu povećanja vrijednosti njegove imovine, odnosno u tom razdoblju osim redovne plaće koju je ostvarivao radom u toj tvrtki nije ostvario nikakve dodatne koristi na način da bi stekao nekakvu protupravnu imovinsku korist. U svezi provođenja poreznog nadzora od strane Financijske policije i Porezne uprave nitko ga nikada nije obavijestio, za provođenje poreznog nadzora prvi puta je čuo tek kada se počelo nešto pričati o nekakvom pisanom prigovoru protiv provedenog financijskog nadzora. Nitko ga nikada nije zvao da bude nazočan provođenju financijskog nadzora niti je za taj nadzor uopće znao. Za vrijeme od kada radi u trgovačkom društvu A. d.o.o. i trgovačkom društvu A. d.o.o. protiv njega nikada nije bio pokrenut niti je proveden kakav stegovni postupak zbog eventualno nezakonitog ili nepravilnog rada, i dan danas u tvrtki A. d.o.o. obnaša isti posao kao i u tvrtki A. d.o.o., odnosno tehničko komercijalni posao ugovaranja gradnje brodova. Nikada nikakav nalog ili sugestiju nije dao I. V. vezano za obračun plaća radnicima, nije mu čak bilo poznato tko od radnika kakvu plaću ima niti je uopće ulazio u obračun njihovih plaća, te radnike po imenu nije poznavao. Njegova je dužnost bila da utvrdi broj radnika koji je potreban za obavljanje određenih poslova na radilištima, a nakon što bi ti radnici bili primljeni u radni odnos, isti su od strane šefova radilišta bili raspoređivani na konkretna radilišta. Osim ovog kaznenog postupka i prekršajnog postupka u predmetu Prekršajnog suda u Virovitici broj G-1357/10 nikada se protiv njega nije vodio neki drugi kazneni ili prekršajni postupak niti se sada vodi, istaknuvši da nema niti jedan kazneni bod zbog počinjenja prekršaja u prometu. Inače, nekada je bio angažiran na osiguranju dvije štićenih osobe, radilo se o sada pok. G. Š. i F. T.. Ugovori o radu sa radnicima u tom inkriminiranom vremenskom razdoblju sklapani su kako od njegove strane, tako i od strane Ž. D. i I. Š.. Ukoliko je bio na terenu na radilištu tada određene ugovore zasigurno nije zaključivao s tim radnicima, a ukoliko su radnici dolazili sa područja V., tada u 99% slučajeva je s tim radnicima ugovore o radu zaključivao Ž. D.. Što se tiče visine plaće tih radnika istaknuo je da se o tome razgovor s radnicima obavljao u uredu tvrtke u V., gdje je svakom pojedinom radniku bilo objašnjeno sve vezano za visinu i obračun njihovih plaća. Što se tiče odobrenja isplate plaća, odnosno isplatnih lista za svakog pojedinog djelatnika, kao direktor nije davao odobrenje da se iz ukupno utvrđene mase plaća radnika vrši plaćanje i isplata plaća svakom pojedinom radniku, naime uopće nije bio dužan vršiti obračun tih plaća niti je ulazio u to, njemu bi samo bilo rečeno da se za isplatu plaća radnicima za određeni mjesec npr. pribavi iznos od 850.000,00 kn i da se taj iznos naplati od klijenata tvrtke. U svezi provedenog poreznog nadzora u trgovačkom društvu A. d.o.o. razgovarao je sa I. V. tek nakon što se u svezi provedenog nadzora počelo spominjati njegovo ime kao jedino odgovorne osobe, i uvijek se pitao zašto se upravo njega tereti za inkriminirane radnje ako su osim njega dužnost direktora obavljali još i Ž. D. i I. Š.. Nikakve naloge nije davao vezano za isplatu plaća niti je išta potpisivao. Sve bankovne transakcije vezane za plaće radnika i bilo kakvog drugog plaćanja potpisivao je I. V.. Kada je I. V. upitao za nepravilnosti utvrđene u poreznom nadzoru, isti mu bje samo rekao „A. pogriješilo se, svi su pogriješili i u A. d.o.o.“, koja tvrtka je radila u isto vrijeme kada i tvrtka A. d.o.o. i u kojoj tvrtki se na isti način vršio obračun plaća radnicima kao i u tvrtki A. d.o.o., i taj obračun plaća radio je I. V..

             

Na temelju ovako provedenih dokaza i dane obrane okr., nakon savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti te savjesne ocjene obrane okr., sud smatra da nije dokazano da bi okr. počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz  čl. 292. st. 2. i 1. alineja 4. KZ/97, na način kako mu je to izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret. Naime, osim činjenice da je u inkriminiranom vremenskom razdoblju zaposlenicima tvrtke A. d.o.o. isplaćivan terenski dodatak koji se tada smatrao plaćom, a da nije obračunat niti uplaćen porez i poseban porez i prirez na dohodak u ukupnom iznosu od 703.548,05 kn, ostali navodi  izmijenjene optužnice da bi okr. protivno čl. 45. Zakona o porezu na dohodak i čl. 13. st. 4. Pravilnika o porezu na dohodak zaposlenicima tvrtke isplaćivao terenski dodatak koji se tada smatrao plaćom, a da nije obračunao niti uplatio porez i poseban porez na dohodak i prirez u navedenom iznosu, nisu ničim dokazani, jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi okr. u okviru svojih dužnosti kao direktor trgovačkog društva uopće bio odgovoran i zadužen za obračun i uplatu poreza i posebnog porez te prirez na dohodak. Osim toga, potrebno je ukazati na činjenicu, što državno odvjetništvo u potpunosti zanemaruje, da je za utvrđenje kaznene odgovornosti odgovorne osobe kod ostvarenja objektivnih obilježja kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. KZ/97 od odlučnog značaja postojanje namjere (izravne ili neizravne) odgovorne osobe za izbjegavanje plaćanja poreza i drugih javnih davanja s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za svoju ili drugu pravnu osobu, koja namjera se mora očitovati u namjernim radnjama neprijavljivanja, prikrivanja ili iskazivanja lažnih podataka vezano za obračun i plaćanje poreza i posebnog poreza te prireza na dohodak, postojanje koje namjere kod okr. u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Naime, potrebno je ponovno naglasiti da je okr. u inkriminiranom vremenskom razdoblju obnašao dužnost direktora za proizvodnju u trgovačkom društvu A. d.o.o. sa uredom u R., dok se financijsko knjigovodstveno poslovanje trgovačkog društva obavljalo u uredu sjedišta društva u V., a stvarno u S.. Navedeno utvrđenje nesporno proizlazi iz Poslovnika kvalitete trgovačkog društva A. d.o.o. od 20. rujna 2007. (list 1528), iz kojeg je razvidno da je svoje poslovanje trgovačko društvo organiziralo u dva ureda, onog u S. koji se bavi financijama i knjigovodstvom društva, i onog u R. koji je zadužen za proizvodni dio, odnosno poslovima antikorozivne zaštite u brodogradnji i industriji te ima radilišta u svim brodogradilištima u RH, tj, brodogradilištima U., M., V. L., B. i K.. Da okr. nije bio odgovoran za financijsko knjigovodstveno poslovanje društva proizlazi i iz preslike Ugovora o radu uprave – direktora od 7. prosinca 2005. i Anexa br. 2 Ugovora o radu uprave – direktora od 30. travnja 2009., gdje je u čl. 2. Ugovora utvrđeno da okr. u inkriminiranom razdoblju kao direktora društva, s radom u uredu društva u R., nije imao nikakvih ovlaštenja niti odgovornosti za financijsko knjigovodstveno poslovanje društva već je bio isključivo ovlašten za organiziranje, koordiniranje i kontrolu cjelokupnog procesa rada, donošenja poslovnih odluka, odabiranje rukovodnog tima društva te raspoređivanje zaposlenika društva na radna mjesta. Navedena utvrđenja proizlaze i iz iskaza svjedoka I. V. i Ž. D., članova uprave društva. Naime, svjedok I. V., knjigovođa trgovačkog društva, između ostalog naveo je da je podatke o terenskim radnicima i popis radnika gdje je tko radio dobivao poštom iz R., a popise su sačinjavali njihovi poslovođe i šefovi radilišta koji su ih vodili. Terenski dodatak su isplaćivali svima onima koji su radili na terenu koji je bio udaljen više od 30 km od sjedišta tvrtke. Prema njegovom mišljenju terenski dodatak isplaćivan je u skladu sa zakonom i to isplatom dijelom u gotovini, a dijelom na tekući račun, jer zakon dopušta obje mogućnosti. Terenski dodatak isplaćivan je sukladno zakonu u iznosu od 170,00 kn dnevno, koji iznos ne podliježe obračunu poreza ili doprinosa, istaknuvši da je u internim spisima društva i u opisu njegovih poslova stajalo da on obračunava terenski dodatak sukladno zakonu i propisima te da okr. nije utjecao na njega da isplaćuje terenski dodatak određenim ljudima u određenoj visini za određen poslove, tu je bio samostalan i radio je sukladno propisima i svojoj struci. Svjedok Ž. D. iskazao je da knjigovodstvenu dokumentaciju potpisivao I. V., koji je bio na čelu računovodstva te da je isti znao propise i znao kako treba poslovati i kako isplaćivati terenske dodatke. Da okr. kao direktor nije imao nikakve veze sa utvrđivanjem popisa tko od zaposlenika društva ima pravo na terenski dodatak niti je određivao u kojoj visini će se terenski dodatak isplaćivati i na koji način osnovano proizlazi iz iskaza svjedoka Š. B. i V. B.. Naime Š. B. iskazao je da mu okr. nikada nije davao nikakve sugestije ili upute vezano za njegov rad. Osoba koja ga je raspoređivala na radno mjesto bio je poslovođa M. K., a evidenciju o njegovom radu, odnosno vremenu početka i završetka rada vođena je na način da je dolaskom na posao na uređaju tzv. šihterica provlačio karticu, dok je evidencija o njegom dolasku i provedenom vremenu na radnom mjestu bila vođena i od strane spomenutog M. K.. Svjedok V. B. iskazao je da okr. poznaje iz vremena kada je došao kako bi potpisao ugovor o radu sa tvrtkom A. d.o.o. iz V., a obračun njegove plaće vršen je u uredu tvrtke u V., dok su podatke za obračun plaće navedenom uredu dostavljali šefovi radilišta. Da u konkretnom slučaju nije postojala nikakva namjera okr. da se zaposlenicima u inkriminiranom razdoblju isplaćuje terenski dodatak koji se tada smatrao plaćom, a da se pri tome ne obračunava niti uplaćuje porez i poseban porez na dohodak i prirez, osnovano se može zaključiti iz iskaza svjedoka G. A., koje je navela da je odgovornost okr. za sve nepravilnosti utvrđene poreznim nadzorom utvrđena isključivo na temelju uvida u izvod iz sudskog registra Trgovačkog suda, iz kojeg je bilo razvidno da je okr. A. T. u to vrijeme obnašao dužnost direktora, istaknuvši da se ne može sjetiti da li su prilikom vršenja nadzora utvrđivali da li je okr. kakvim konkretnim radnjama ili propustima bio odgovoran za nepravilnosti koje su utvrđene provedenim nadzorom, no poznato joj je da je porezni obveznik A. d.o.o. svoj dio financijskog poslovanja obavljao u S., a da je proizvodni pogon, odnosno proizvodnja bila u R.. Istovjetno proizlazi i iz iskaza svjedoka V. R., koji je naveo da se ovdje radi prije svega o tzv. objektivnoj odgovornosti prema poreznim propisima, koja odgovornost se utvrđuje na temelju podataka o upisu odgovorne osobe u sudski registar, iz kojeg su utvrdili koja osoba je bila odgovorna osoba u vrijeme kada su učinjene utvrđene nepravilnosti. Kada se detaljnije čita zapisnik o provedenom poreznom nadzoru tada se može vidjeti da se odgovornost odgovorne osobe isključivo temelji na prekršajnim odredbama o prekršajnoj odgovornosti, u takvim slučajevima se prekršajna prijava podnosi i protiv poreznog obveznika, odnosno trgovačkog društva, i protiv odgovorne osobe. Prilikom poreznog nadzora nisu provodili nikakve posebne radnje na utvrđivanju da li je u ovom slučaju okr. kao odgovorna osoba poreznog obveznika svojim konkretnim radnjama ili eventualno propustima bio odgovoran za utvrđene nepravilnosti. Osim navedenog, da se u konkretnom slučaju ne radi o nikakvoj namjeri okr. da se ne obračunava niti uplaćuje porez i poseban porez na dohodak i prirez proizlazi i iz iskaza knjigovodstvenog vještaka, koji je s tim u vezi naveo da je objektivno moguće da se u konkretnom slučaju radilo o pogrešnom tumačenju propisa. Naime, odredba čl. 13. st. 4. Pravilnika o porezu na dohodak glasi „Terenski dodatak u tuzemstvu i inozemstvu isplaćuje se kada radnik boravi izvan mjesta svojega prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene jedinice poslodavca i kada poslodavac obavlja takvu vrstu djelatnosti koja je po svojoj prirodi vezana za rad na terenu (mjesto rada se razlikuje od mjesta sjedišta poslodavca ili njegove poslovne jedinice i mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika pri čemu je mjesto rada udaljeno od tih mjesta najmanje 30 km)“. Dakle, ukoliko bi se ova odredba protumačila na način da je dovoljno da je mjesto rada udaljeno više od 30 km od sjedišta tvrtke poslodavca, može doći do zabune, što se vjerojatno u predmetnom slučaju i dogodilo. Nadalje, potrebno je ukazati na iskaz vještaka i u dijelu gdje je naveo da računovođa isplaćuje terenski dodatak na temelju podatka o tome gdje je radnik radio, kada je radio, koliko je radio, kada je bio na bolovanju ili godišnjem odmoru, da li je radio za vrijeme praznika ili blagdana, eventualno prekovremeno ili pod posebnim uvjetima, da li se radi o preraspodjeli kao npr. kod građevinskih radnika, izrada i utvrđivanje kojih podataka nije bilo u nadležnosti okr. kao direktora društva. Prema vještaku ta osoba može biti različita pa je to negdje vođa smjene, negdje je to prvi menadžer, negdje je to komercijalni menadžer, a negdje je to direktor ako isti o svemu odlučuje i bez kojeg se ne može donijeti niti jedna odluka, što u ovom predmetu zasigurno nije slučaj s obzirom na ovlaštenja koje je okr. kao direktor društva s uredom u R. imao temeljem navedenih Ugovora o radu uprave – direktora od 7. prosinca 2005. i Anexa br. 2 Ugovora o radu uprave – direktora od 30. travnja 2009. Nadalje, iako to nije od odlučnog značaja, bez ikakve namjere prejudiciranja eventualne odgovornosti druge osobe, potrebno je ukazati na činjenicu da su iz zapisnika Porezne uprave, Područni ured V. K.: 471-02/13-01/419, Ur. broj: 513-07-10-12-2 od 6. lipnja 2013. o obavljenom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit, poreza na dohodak i doprinosa kod poreznog obveznika A. d.o.o. V. utvrđene istovjetne nepravilnosti vezano ne samo ne samo za prijavljivanje i plaćanje poreza na dohodak i doprinosa već i poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit, pri čemu je indikativno da je knjigovodstvene poslove u navedenom trgovačkom društvu obavljala ista osoba, odnosno knjigovođa I. V.. Zbog utvrđenih nepravilnosti, kako je to razvidno iz prekršajnog naloga Porezne uprave, Područni ured V., Služba za prekršajni postupak, Klasa: UP/I-740-04/13-02/104, Ur. broj: 513-07-10/13-4 od 28. listopada 2013., prekršajno su kažnjeni porezni obveznik trgovačko društvo A. d.o.o. V. i odgovorna osoba trgovačkog društva Ž. D..

 

S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da ničim nije dokazano da bi okr. u okviru svojih dužnosti kao direktor trgovačkog društva A. d.o.o. uopće bio odgovoran za obračun i uplatu poreza i posebnog poreza te prireza na dohodak te da kod okr. nije utvrđeno postojanje nikakve namjere za izbjegavanjem plaćanja poreza s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za trgovačko društvo A. d.o.o., jer temeljem provedenih dokaza nije utvrđeno da bi okr. poduzeo radnje neprijavljivanja ili prikrivanja, a niti je iskazao kakve lažne podatke vezano za obračun i plaćanje poreza i posebnog poreza te prireza na dohodak, a niti je s tim u vezi izdavao kakve naloge, utvrđeno je da nije dokazano da bi okr. počinio kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. i 1. alineja 4. KZ/97 na način kako mu je to izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret, slijedom čega je sud okr. oslobodio optužbe te temeljem odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 presudio kao u izreci.

 

Budući da je u postupku donesena oslobađajuća presuda, sud je temeljem odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08 ošt. Republiku Hrvatsku sa imovinskopravnim zahtjevom uputio na parnicu.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08, temeljem koje  je odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 5. ZKP/08 te nužni izdaci okr. i nužni izdaci i nagrada branitelja okr. padnu na teret proračunskih sredstava, o visini kojih će se sukladno odredbi čl. 148. st. 4. ZKP/08 odlučiti posebnim rješenjem.

 

U Virovitici, 20. studenog 2018.

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku 15 dana od dana prijema prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u tri primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

 

Dostaviti:

1. ODO u Virovitici na br. K-DO-326/2010.
2. A. T., Rijeka, S. – okr.
3. Ž. M., odvjetnik iz R. – branitelj okr.

 

 

Za točnost otpravka – ovlaštena službenica:

 

       Dušica Špiranec