- 1 -              I Kž JB-1/2018-8

 

 

 

 

 

Broj: I Kž JB-1/2018-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u javnobilježničkom stegovnom vijeću, sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća i Ratka Šćekića te javnog bilježnika Stjepana Volarića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u stegovnom predmetu protiv stegovno optuženog Z. B., javnog bilježnika iz Z., zbog stegovnog prijestupa iz članka 145. stavka 3. točke 7. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i 75/09. – dalje: ZJB.), odlučujući o žalbi stegovno optuženog Z. B. podnesenoj protiv presude javnobilježničkog stegovnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu od 8. veljače 2018. broj Su IJDP-1/2017., u sjednici održanoj 14. studenog 2018.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Prihvaća se žalba stegovno optuženog Z. B., javnog bilježnika iz Z., preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se

 

na temelju članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.)

 

stegovno optuženi Z. B., javni bilježnik iz Z. (osobnih podataka kao u prvostupanjskoj presudi),

 

OSLOBAĐA OPTUŽBE

 

da bi:

 

dana 28. siječnja 2013. na zahtjev Lj. H. i M. T. iz P., M., neovlašteno sastavio privatnu ispravu Ugovor o darovanju nekretnine prema njihovim uputama, iako nije imao prava i dužnosti odvjetnika sukladno odredbi članka 4. Zakona o javnom bilježništvu,

 

dakle, sastavio ispravu u slučaju u kojem mu je to zakonom zabranjeno,

 

pa da je time počinio stegovno djelo, stegovni prijestup, opisano u članku 145. stavku 3. točki 7. ZJB. i kažnjivo po članku 147. ZJB.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi stegovnog postupka padaju na teret sredstava Hrvatske javnobilježničke komore.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom javnobilježničkog stegovnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu stegovno optuženi Z. B. proglašen je krivim da je, na način činjenično i pravno opisan u izreci presude, počinio stegovni prijestup iz članka 145. stavka 3. točke 7. ZJB-a te mu je na temelju članka 147. stavka 1. točke 1. ZJB-a izrečen pismeni ukor.

 

U odnosu na troškove stegovnog postupka, na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08., odlučeno je da je stegovni optuženik dužan platiti paušalnu svotu u iznosu 500,00 kuna.

 

Protiv te presude žalbu je podnio stegovni optuženik osobno, zbog bitne povrede odredba kaznenog kao stegovnog postupka, pogrešne primjene ZJB-a kao materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima stegovnog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske kao „drugostepeni“ sud prihvati žalbu i presudom preinači prvostupanjsku presudu te ga na temelju članka 453. točke 1. ZKP/08. oslobodi optužbe jer djelo za koje je optužen po zakonu nije stegovni prijestup, a „podredno“ da rješenjem ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Ponavljajući prijedloge iznesene u žalbi, stegovni optuženik podnosi i dopunu žalbe u kojoj navodi da iz izreke presude ne proizlazi da je on stegovno djelo počinio kao javni bilježnik jer se to nigdje ne navodi u izreci presude ni u činjeničnom opisu djela pa proizlazi da djelo koje mu se stavlja na teret nema bitna obilježja stegovnog djela.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., koji se primjenjuje na temelju članka 153. stavka 4. ZJB-a, prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je stegovni optuženik kada u žalbi tvrdi da postupanje za koje je proglašen krivim ne sadrži bitna obilježja stegovnog prijestupa iz članka 145. stavka 3. točke 7. ZJB-a.

 

Naime, iz zakonskog opisa stegovnog prijestupa iz članka 145. stavka 3. točke 7. ZJB-a proizlazi da to djelo čini onaj javni bilježnik koji sastavlja isprave u slučajevima u kojima mu je to zakonom zabranjeno. Dakle, za opstojnost tog stegovnog prijestupa nije dostatno počinjenje radnje zakonom zabranjenog sastavljanja isprave, već je odlučno i svojstvo počinitelja koji poduzima opisanu radnju stegovnog prijestupa. Inkriminira se nedopušteno postupanje onog počinitelja koji ima svojstvo javnog bilježnika.

 

U presudi kojom se stegovni optuženik proglašava krivim za stegovni prijestup, u činjeničnom opisu radnje tog prijestupa, s obzirom na odredbu članka 455. stavka 2. točke 1. ZKP/08., u vezi s člankom 153. stavkom 4. ZJB-a, potrebno je naznačiti i svojstvo počinitelja. Prvostupanjski sud je stegovnog optuženika, prema činjeničnom opisu u pobijanoj presudi, proglasio krivim za poduzetu radnju neovlaštenog sastavljanja privatne isprave. No, iz takvog činjeničnog opisa nije vidljivo da je on tu radnju poduzeo upravo u svojstvu javnog bilježnika. Naime, stegovni optuženik u svom životu postupa i kao privatna osoba i kao javni bilježnik, te da bi se moglo ispravno razlučiti u kojem svojstvu je on poduzeo opisanu radnju sastavljanja privatne isprave, bilo je potrebno naznačiti, a zatim u postupku i utvrditi da je on tu radnju poduzeo upravo kao javni bilježnik. Nije sporno da se javnim bilježnicima ne zabranjuje slobodno postupanje, pa i u pogledu sastavljanja privatnih isprava u njihovom privatnom životu na traženje osoba koje su im se obratile kao fizičkim osobama, neovisno o njihovom svojstvu javnog bilježnika (rodbina, susjedi, prijatelji i dr.) i njihova radnja besplatnog sastavljanja pa i privatne isprave tada ne predstavlja ostvarenje stegovnog prijestupa. Međutim, ako je takva njegova radnja poduzeta na traženje osobe koja mu se obratila upravo kao javnom bilježniku i on tu radnju poduzme upravo u tom svojstvu, bez da je sa tražiteljom usluge u bilo kojem drugom odnosu koji bi opravdao njegovo traženje „usluge“, tada bi se radilo o stegovnom prijestupu. No, da bi se moglo govoriti o stegovnom prijestupu ove okolnosti morale su biti opisane u činjeničnom opisu stegovnog prijestupa kako bi se stegovnom optuženiku omogućilo da se na njih brani, a što je sve u konkretnom predmetu izostalo.  Stoga postupak stegovnog optuženika, ovako kako je opisan, ne sadrži sva bitna obilježja inkriminiranog stegovnog prijestupa, pa djelo za koje je stegovni optuženik proglašen krivim nije stegovni prijestup.

 

Ujedno treba naglasiti da je stegovnom optuženiku prijedlogom državnog odvjetnika za pokretanje stegovnog postupka bilo stavljeno na teret da je: „dana 28. siječnja 2013., u Z., protivno odredbi članka 2. stavak 1. i članka 4. Zakona o javnom bilježništvu, na zahtjev I. T., neovlašteno sastavio privatnu ispravu – ugovor o darovanju nekretnina između darovatelja Lj. H. i obdarenika M. T., iako nije imao prava i dužnosti odvjetnika, te na istom ugovoru naknadno ovjerio potpis darovatelja i upisao predmet u službenu knjigu pod brojem OV-255/13, dakle, sastavio je ispravu u slučaju u kojem je to zakonom zabranjeno, pa da je time počinio stegovno djelo, stegovni prijestup, opisano u članku 145. stavku 3. točki 7. Zakona o javnom bilježništvu i kažnjivo po članku 147. stavku 1. Zakona o javnom bilježništvu.“.

 

Prvostupanjski sud je stegovnog optuženika proglasio krivim da je: „dana 28. siječnja 2013. na zahtjev Lj. H. i M. T. iz P., M., neovlašteno sastavio privatnu ispravu Ugovor o darovanju nekretnine prema njihovim uputama, iako nije imao prava i dužnosti odvjetnika sukladno odredbi članka 4. Zakona o javnom bilježništvu“, koja radnja je također pravno označena kao stegovno djelo, stegovni prijestup iz članka 145. stavka 3. točke 7. ZJB-a.

 

Dakle, sud prvog stupnja je iz činjeničnog opisa radnje djela za koje je stegovnog optuženika proglasio krivim izostavio dio optužbe koji je glasio: „u Z., protivno odredbi članka 2. stavka 1. i članka 4. Zakona o javnom bilježništvu, na zahtjev I. T.,“ i „te na istom ugovoru naknadno ovjerio potpis darovatelja i upisao predmet u službenu knjigu pod brojem OV-255/13“.

 

Protiv ove presude državni odvjetnik nije podnio žalbu, time očito prihvaćajući činjenični opis stegovnog prijestupa, pa je nastupila zabrana reformacije in peius propisana odredbom članka 13. ZKP/08., koji se primjenjuje na temelju članka 153. stavka 4. ZJB-a, prema kojoj se presuda, povodom pravnog lijeka izjavljenog samo u korist optuženika, ne može izmijeniti na njegovu štetu.

 

Stoga je u pravu stegovni optuženik kada tvrdi da djelo koje mu je stavljeno na teret nema obilježja stegovnog prijestupa iz članka 145. stavaka 3. točke 7. ZJB-a, pa je prvostupanjski sud, proglasivši stegovnog optuženika krivim za taj stegovni prijestup, počinio povredu kaznenog zakona na štetu stegovnog optuženika Z. B. iz članka 469. točke 1. ZKP/08., u vezi s člankom 153. stavkom 4. ZJB-a.

 

Odluka o troškovima donesena je na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08., koji se primjenjuje na temelju članka 153. stavka 4. ZJB-a, a s obzirom na to da je stegovni optuženik oslobođen optužbe da bi počinio inkriminirani mu stegovni prijestup.

 

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., koji se primjenjuje na temelju članka 153. stavka 4. ZJB-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 14. studenog 2018.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                  Predsjednik vijeća:

Ivana Dubravka Kovačević, v.r.                                                        Damir Kos, v.r.